U okviru svog postdoktorata na prestižnom University College London-Institute of Opthalmology, dr. Alimajstorović trentutno radi na istraživanju očnog pritiska, odnosno cilj je otkriti nove metode liječenja očnog pritiska
Mnogobrojnim uspješnim Bosancima i Hercegovcima širom svijeta, koji na svoj način prikazuju Bosnu i Hercegovinu u mnogo ljepšem svjetlu, ove sedmice pridružio se i 29-godišnji dr. Zerin Alimajstorović koji je na Milton Keynes Open University, smjer Farmakologija, odbranio doktorsku disertaciju o temi “Investigation into the molecular mechanisms underlying idiopathic intracranial hypertension”.
Tema doktorske disertacije stručnjacima iz oblasti medicine i farmacije je poznata, a Zerina smo zamolili da, ipak, običnim jezikom pokuša svoju disertaciju približiti svima nama:
“U medicini je poznato da tečnost (CSF) koja se nalazi između tjemena i mozga u nekim situacijama povećava pritisak na mozak (Idiopathic intracranial hypertension). Povišeni (CSF) pritisak često utječe na jake glavobolje praćene vizuelnim poteškoćama koji u krajnjem slučaju dovodi do potpunog gubitka vida.Tokom trogodišnjeg laboratorijskog istraživanja na pacovima, provedenog na King’s College London i Milton Keynes – Open University, utvrdio sam da su ženke pacova koje smo hranili na jednoj vrsti visokomasne ishrane mnogo sklonije “proizvodnji” ove tečnosti i težem izbacivanju iz organizma.Pored toga, potvrđeno je da su razni (Inflammation mediators – uzroci upale) više zastupljeni kod ove testirane grupe, te da oni bitno utječu na proizvodnju ove tečnosti u mozgu i pravljene blokade. Kada se ovo istraživanje prevede na ljudski rod, to u praksi znači da su stvaranju ovog pritiska i viška tečnosti oko mozga, više podložne gojazne žene u dobi od 15 do 45 godina, odnosno, sve do početka menopauze. S obzirom na to da do sada nije bilo klasičnog lijeka za ovu bolest (Idiopathic intracranial hypertension), da se višak tečnosti crpio manuelno uz pomoć igala, na osnovu mog istraživanja uskoro se kreće u postupak za pronalaženje lijeka. Odbrana doktorske disertacije trajala je gotovo tri sata i komisija mi je na kraju čestitala i poželjela sreću u mojoj daljnjoj akademskoj karijeri.”
Dug put od Sarajeva do Londona
Dr. Zerin Alimajstorović rođen je u jednoj od najljepših sarajevskih mahala Vrbanjuši 1987. godine. Početkom rata je s majkom, sestrom, nanom i amidžom izbjegao u Zagreb (kako kaže kod tetke Tahire), a potom, polovinom septembra, cijela porodica je stigla u Birmingham u Englesku, gdje im se nakon ranjavanja u Sarajevu 1994. godine pridružio i otac. Odmah po dolasku krenuo je u prvi razred škole i sa sjetom se prisjeća svojevrsnog šoka koji je doživio kada se našao među djecom koja su pričala engleski jezik. Nakon nekoliko mjeseci i uz more prolivenih suza, uz pomoć komšinice Rosie Turner, školskog druga Bena, učiteljice koja ga je čak posjećivala kući, polahko se uklopio i već na kraju školske godine dobro je govorio engleski jezik. Nakon osnovne škole, primljen je na prestižni CTC Colege u Birminghamu gdje su profesori otkrili njegovu sklonost ka nauci i preporučili mu da upiše neki od naučno-istraživačkih fakulteta. Poslušao ih je i 2010. godine završio Farmakologiju (smjer pronalaženja novih lijekova) na Univerzitetu u Wolverhamptonu. Godinu poslije magistrirao je na Univerzitetu Nottingham Trent, a tema magistarskog rada i kompletnog istraživanja bila je karcinom prostate. Zatim je radio na Univerzitetu Aston u Birminghamu, da bi početkom 2013. godine dobio ponudu iz Londona i Milton Keynesa da u njihovim izuzetno opremljenim laboratorijima radi doktorsku disertaciju. Naravno, ponudu je objeručke prihvatio i četiri godine kasnije uspio odbraniti svoju doktorsku disertaciju. Istraživanja koja je radio tokom doktorata, razne prezentacije, prisustvo seminarima od Washingtona, Parisa, Londona te objave radova u stručnim magazinima, otvorili su vrata akademske zajednice u Velikoj Britaniji. Prije nekoliko mjeseci dobio je ponudu, kako kaže, koja se ne odbija, s prestižnog University College London-Institute of Opthalmology, da se pridruži timu koji radi na istraživanju očnog pritiska. Ovaj projekt će raditi u okviru svog postdoktorata, također, na pacovima, odnosno, na očima pacova, a cilj je otkriti nove metode liječenja očnog pritiska, što je vezano je za njegovu doktorsku disertaciju.
Moja porodica je veliki stub na koji sam se mogao uvijek osloniti
“Veliku ulogu u mom obrazovanju imala je moja porodica”, kaže Zerin, pa nastavlja… “Sve vrijeme školovanja imao sam ogromnu podršku svojih najbližih. Meni i sestri Berini, koja je, također, uspješna magistrica arhitekture, roditelji su stalno govorili: Mi u Engleskoj nemamo štela, ovdje nema kupovine diploma, morate učiti i postati svoji ljudi, biti puno bolji od drugih da biste uspjeli u zemlji gdje niste rođeni, jednostavno, od vas zavisi šta ćete u životu raditi. Hvala Bogu poslušali smo ih, oprostili im sva ona “čekičanja” kojima su nas bombardovali, jer sada vidimo da su bili u pravu, i na tome smo im veoma zahvalni. Moji roditelji, majka Amela i otac Namik su, zaista, sve vrijeme bili jedan veliki stub na koji sam se mogao uvijek osloniti. Naravno, želim zahvaliti svojoj nani Nasihi, tetki Ramizi i amidži Seadu koji su me podržali kada je trebalo. Zahvaljujem i svome dedi Aliji koji se u Sarajevu stalno molio dragom Allahu da mi olakša učenje.”
Kada smo već kod Sarajeva, naravno, neizbježno je i pitanje tvoja veza sa Sarajevom, i ima li šanse da se svojim naučnim radom baviš u rodnom gradu?
“Jako sam vezan za Sarajevo, za našu Vrbanjušu, svakog ljeta dolazim kući i, zaista, mi bude lijepo s mojom rodbinom, komšijama i prijateljima, nekako uvijek štimam da sam u Sarajevu za vrijeme SFF-a jer tada je Sarajevo za mene grad iz snova. Što se tiče posla, majka mi je puno pričala o Bosnalijeku, firmi u kojoj je radila prije rata. Ko zna šta život nosi, možda se jednog dana vratim i svoje znanje prenesem mladim naučnicima u Sarajevu. Do tada, zahvaljujući novim tehnologijama, dnevnu dozu Sarajeva nadopunjavam putem svog omiljenog RSG radija.
Antrfile; Fudbal ili nauka
Za kraj, Zerin nam je ispričao i jednu priču koja ga je dodatno usmjerila u naučne vode: “Tokom školovanja stalno sam se bavio fudbalom, igrao sam za školsku reprezentaciju grada Birminghama, nastupao za razne juniorske ekipe, i, naravno, maštao da jednog dana postanem profesionalni fudbaler. U to vrijeme u Engleskoj je igrao kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine Muhamed Konjić. Sa ocem sam često gledao utakmice Coventryja i sve one silne povrede koje su zadesile našeg internacionalca. Jednog dana sam se usudio pitati Konjića imam li šanse da uspijem u profesionalnom fudbalu? S obzirom na to da je u tom momentu Konjić imao slomljenu jagodičnu kost, on je meni postavio kontrapitanje da li sam spreman da puno treniram, da često trpim nepravdu, da se svakodnevno odričem lijepih stvari u životu i da primam udarce i batine kao što ih on prima? Pogledao sam njegovu rasjekotinu na licu, sjetio se drugih povreda koje su ga pratile i odlučio da se, ipak, posvetim nauci. Mnogo je bezbolnije, a fudbalom se i dalje bavim onako za svoju dušu.
Tekst i foto:
BHDINFODESK – Birmingham
