KUDA IDE BIH DIJASPORA (14) – IBRAHIM OSMANBAŠIĆ: NA KOJOJ LOGICI POČIVA RELACIJA DOMOVINE I DIJASPORE?

Mišljenja sam da nije moguće dati cjelovit odgovor na temu „Kuda ide BiH dijaspora?“ iz slijedećih razloga:

  1. Da bi se dalo neko opće mišljenje o nekoj temi i da bi ono bilo relevantno, preduslov je da postoje činjenice, na čemu bi se izgradio stav, oslanjajući se na utvrđene argumente.
  2. Na kojim bi se to činjenicama mogao bazirati stav u vezi navedenog pitanja?
  3. Na šta bi se neki analitički uvid, općeg karaktera, mogao pozvati? Ako se govori u kategoriji naučno-relevantnog uvida – koja je to građa?
  4. Koji su to autori i koja su to djela što su se na naučnim osnovama i analitičkim uvidom bavila pitanjem naše dijaspore?
  5. Priznaje li ta sama dijaspora neki naučno-istraživački rad koji govori o njoj samoj – jezikom nauke, dakle, jezikom činjenica i argumenata?
  6. Ima li iko da je ikada nešto učinio i uradio a što je postavljeno kao neki temelj ili mjera vrednovanja „u vezi stvari sa bh. dijasporom“?
  7. Koja je to mjera?
  8. Koja su to djela?
  9. Dakle, i na kraju, neminovno se dolazi do personalizacije: koji su to ljudi?
  10. Ima li tih ljudi – koji promišljaju objektivno „u vezi stvari sa bh. dijasporom“ a koje ta ista dijaspora cijeni i poštuje, dakle, afirmira ih?
  11. Dakle, koji je to vrjednosti sistem dijaspore u općem kontekstu, koji prihvata, reda i uvažava stvari, ljude i pojave sveobuhvatno i cjelovito, tj. sve ono što obuhvata bivstvovanje ljudi dijaspore, tj. njihovu egzistenciju – i prošlost i sadašnjost i budućnost (1), i misli i osjećaje (2), i duhovnost i ekonomiju (3) i kulturu i politiku (4)?
  12. Neko ko želi dati utemeljen odgovor na pitanje „Kuda ide BiH dijaspora?“ trebao bi, kao neki minimum, pred sobom na stolu da ima materijal u pisanoj/printanoj formi o materiji koja se analizira, pa da ponudi odgovor na tako jedno kompleksno pitanje – jer naša dijaspora je raspršena ili rasejana ili raseljena po cijelom svijetu!
  13. To raseljavanje ljudi iz BiH, ipak, traje stoljećima, pa i milenijume – od vremena od kada imamo pisanih tragove.
  14. Nije vrijeme počelo sa nama niti će sa nama zavšiti! Stoga, ako kažem: „Da Bosna i Hercegovine (historijski BOSNA) nije postala sa nama – niti će sa nama nestati!“, ne želim nikoga da povrijedim, ali to je činjenica koja je itekako bitna ako se želi netendiciozno i objektivno govoriti o relaciji „domovina-dijaspora“, tj. „matica-iseljeništvo“.
  15. Da li ima vrijednosni sistem – po kojem dijaspora gleda, misli, mjeri i procjenjuje – stvari, ljude i pojave – u vezi njene domovine?
  16. Šta kaže taj vrijednosti sistem u vezi tih pitanje?
  17. Ko poštuje vrijednosni sistem dijaspore prema domovini – i čini predno u tom duhu?
  18. Kakav je to sistem? Kakvi ga principi čine?
  19. Ko poštuje taj sistem i gdje to? (ime,prezime i grad i država, i naravno vrijeme, kao i primjeri koji argumentuju praksu i kontinuitet)
  20. Ima li takovog nečega uopće – a što je izraz saglasnosti naše dijaspore, u kolektivno-djelotvornom kontekstu?
  21. Ima li neki koncep ili organizacija – kroz koji se manifestuje duh Bosne – do čega drži dijaspora i progremski djeluje sa maticom?
  22. Na čemu je zasnovan taj koncept i organizacije? Dakle, koji su to konstituirajući dokumenti, aktivisti, programi, projekti i akteri – u teoretskom i praktičnom aspektu?
  23. Ako toga ima – a što odražava kvantitativna i kvalitativna svojstva mentaliteta, intelekta i sposobnosti bosanskohercegovačkog čovjeka – zašto se to ne eksponira i propagira podjednako i u domovini i dijaspori – jer je to izvanredna opća vrijednost, koja ima i mobilizirajuća i integrativna i kreativna svojstva?

Dakle, u postojanju ili ne postojanju duhovno-društvene manifestacije onoga što čini i jeste DUH BOSNE – tj. misao i emocija bosanskohercegovačkog bića/čovjeka u dijaspori – tj. njegove latentnosti ili pregmatičnosti, tj. teorije i prakse, dakle, njegove apstraktnosti ili konkretnosti – jest izvorište na kojem se može realno utemeljiti odgovor „Kuda ide BiH dijaspora?“.

Da bi se našao adekvatan odgovor na tako delikatno pitanje – u njegovom općem i sveobuhvatnom smislu  – osnovno je što se treba znati: gdje odgovor trežiti, tj. u kojim okirima je moguć.

Nadam se da ovo moje promišljanjem, o općim stvarima na općim osnovama, doprinosi pokrenutoj temi – jer na odgovor koji bi imao kapacitet da mijenjao stvari na bolje na relaciji domovina-dijaspora – kroz spoznaju osjetljenih činjenica – smatram da ćemo pričekati do saradnje kompetentnih osoba iz matice i dijaspore u vezi navedene teme, na način kako i priliči tretiranoj materiji.

 

Sarajevo, 17.1.2019. godine

 

O autoru: IBRAHIM OSMANBAŠIĆ rođen je 1964. godine u Janji. Osnovnu i srednju školu završio u Sarajevu. Ostvario višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena na slovenački i bugarski jezik. Poetski i prozni radovi objavljeni su mu u raznim zajedničkim zbirkama, almanasima, antologijama i web-portalima u BiH i inostranstvu. Idejni je tvorac i jedan od osnivača Udruženja za kulturu –Nova svjetlost (KNS), gdje obavlja funkciju predsjednika udruženja.

Urednik preko sedamdeset knjiga i publikacija. Autor je preko pedeset predgovora, recenzija i književnih osvrta koji su publikovani u raznim formama u BiH i inostranstvu. Društveno-politički angažovan, autor kolumnističkih serijala „Kuda ide glevno grad?“ (2008-2010) i „Iskre promjene“ (2018-2019), te autor na desetine tekstova i recenzija na društveno-politička pitanja, gdje je često u fokusu pitanje našeg iseljeništva. Objavljeno mu je pet autorskih knjiga. Živi i radi u Sarajevu.

BHDINFODESK

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook