Ako ne nametne Zakon o zabrani negiranja genocida Incko ne poštuje žrtve, porodice, presude iz Haga!

Paralmentarci Bosne i Hercegovine odbili donijeti izmjene i dopune Krivičnog zakona, kojim bi se kažnjavalo negiranje genocida. Da naša zemlja pak treba kažnjavati negatore genocida glasalo je šest delegata i to iz SDA, SBB-a, DF-a i SDP-a.

Sve je to bilo ne tako davno u januaru 2020. godine i situacija šest mjeseci kasnije je potpuno ista. Srpska strana SNSD, SDS i ostale stranke ne žele i, kako trenutno stvari stoje, nikada neće podržati ovakav zakon. Negiranje genocida je produženi zločin, završna faza monstruoznih divljanja fašističkih politika u BiH.

Nemoguće se s takvima dogovoriti, vidjeli smo to i kada su odbili usvojiti izmjene Izbornog zakona i na taj način onemogućiti da na izborima budu birane, zbog ratnih zločina, osuđene osobe.
Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti BiH je morala imati do ove 25. godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici.

To je među bijelim nišanima obećao prošle godine Valentin Incko, visoki predstavnik u BiH. Ali, obećanju nije ispunjeno!

Zašto? Još ne znamo. Samo je jasnije da kuloarske priče o tome kako određene evropske diplomate u BiH podržavaju rusku politiku na ovim prostorima postaju i više nego očigledne.
Za sada ni dilomatija SAD-a koja je do sada uvijek bila hirurški precizno jasna u svojoj politici prema BiH nema odgovor na sve jače destruktivne snage koje svojim vezama pomažu one koji BiH ne vole, ne smatraju svojom i priželjkuju njenu disoluciju.

U Sarajevu je 2019. održana i međunarodna konferencija „Stop negiranju genocida i holokausta” na kojoj je, pored ostalog, ocijenjeno da je posljednja faza genocida upravo njegovo negiranje.

No, BiH još nema Zakon o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina. 

Opasna praksa osporavanja historijskih i sudski utvrđenih činjenica postale su svakodnevnica. Ravnodušnost dužnosnika koji pokušavaju relativizirati događaja iz jula 1995. godine je so na ranu.

Naslov medija iz RS-a u kojem se danas problematiziraju imena na nišanima jedan je u nizu udaraca naručenih od vlasti. Naime RTRS  se pita “Zašto se na spomeniku u Potočarima nalaze imena 79 živih Bošnjaka?“.

Zato bi Valentin Incko morao ispuniti obećanje i nametnuti zakon. Strah me i pomisliti kako ćemo sutra dalje, kada se odgajaju generacije kojima nije sporno ubijanje preko 8.000 bošnjačkih civila u Srebrenici. 

Dužnost je Inckova da to učini i tako pokaže da poštuje žrtve genocida, porodice žrtava, presude iz Haga. U suprotnom ne treba nam govoriti drugačije, sve je pogazio.
Stručnjaci su davno prepoznali problem. Ključni interes „korumpirane i nesposobne” vlasti, nije pomirenje i trajni mir, nego upravo suprotno, podjele, strahovi, mržnja i nesigurnost. Zato Incko ne bi smio voditi se njihovim politikama. 

Kad god neko negira genocid u Srebrenici, preživjeli iznova trpe patnje iz jula 1995. Žestoko boli negiranje genocida, smeta isto i kad se negiraju zločini nad drugim narodima. Zabranom negiranja sudskih činjenica lakše bismo prihvatili istinu bez koje nema pomirenja, a bez pomirenja ne možemo ići dalje.

Ko ne želi mijenjati stanje jasno je, ali isto je jasno ko ima mandat da djeluje i svojim potezima doprinese uspostavu trajnog mira.

Piše: A. Čorbo-Zećo/Patria