Prošla je Liga nacija, odigrali smo utakmicu sa Italijanima i opet se po ko zna koji put obrukali. Ostavljam stručnjacima i da analiziraju zašto i kako, neću o tome. Naime, obrukali smo se da smo vjerovatno jedina zemlja Evrope koja utakmice igra na terenu gdje je golmanski prostor oguljen i bez trave! Kako je moguće da na relativno novom terenu ( i najboljem u BiH) vidjamo scene da nam se Evropa smije. Ali bukvalno!
Ali podjimo redom. Ne tako davno, nakon one jos veće bruke sa gostovanjem reprezentacije Belgije, F.K. Zeljezničar je odlučio investirati u teren i renovirati ga. Normalno uz podrsku opštine, grada, saveza. Tada sam lično iz ljubavi prema klubu ali prije svega vodjen željom da moj grad dobije nešto svjetsko, samoinicijativno kontaktirao ljude iz vodeće svjestske kompanije Tarkett Desso za hibridnu travu. Iako su u početku bili skeptični da neko na Balkanu ima finansijske mogućnosti za njihov proizvod, pristali su i predali ponudu. Njihov predstavnik je nekoliko puta išao u Sarajevo i obrazlagao ponudu.
Postavljanje terena trebalo je koštati oko milion eura. U tu cijenu je bilo uračunato, pripremanje zemljišta, izrada navodnjavanja i grijanja, postavljanje trave i hibrida i što je možda i najvažnije, nabavljanje mašina za održavanje i školovanje i obuka ljudi koji bi taj teren održavali. Ideja je bila da taj kadar moze pružati podršku drugim stadionima u regionu kad se uvide sve prednosti. I Garancija 15 godina!
Holandska firma je angažovala grčku firmu da proizvede travu po recepturi koja odgovara klimatskim uslovima u Sarajevu.
Da bi cijena bila prihvatljivija i manja, pojedine radnje, pripreme terena i ugradnja instalacija dato je domaćim firmama.
Sad za one koji možda ne znaju: Hibridna trava je mix umjetne i prave trave. U pravu travu se po specijalnom postupku ubacuju plastične travke. Standard je svakih 8 do 10 milimetara. U Sarajevu se trebao primjeniti po prvi put, gušći sistem sa razmakom od 7 milimetara. Bitna je i dubina usadjivanja plastične travke ( od 4 do 8 cm) i možda i najvažniji tehnički aspekt, povezivanje svih tih travki jednom mrežom koja ide ispod trave. Čak su i prestavnici UEFE kontaktirali firmu da se uvjere u projekat i odlučili finansijski pomoći FNS. Pojedinci iz Želje i iz Saveza na sva zvona su najavljivali da će Sarajevo dobiti travu kao Wembly.
Pa šta se onda u medjuvremenu desilo da se ni dvije godine nakon postavljanja moramo brukati i stidjeti pred svijetom.
Ništa novo, nego već vidjeno na ovim prostorima. Sjetimo se samo da je nekih sedamdesetih sarajevska punionica Coca-Cole bila jedina na svijetu što je poslovala u gubitku. Sarajevski TAS je, kao nagradu za izvrsno uradjeni posao kod prvog Golfa i Caddy-ja dobio od VW pare i čast da za GOLF 2, projektuju Caddy verziju. Kao što je poznato, Dvojka je jedina ostala bez Caddy verzije!
Dakle, UEFA uplacuje Savezu 50% troškova, Savez prebacuje Želji pare ( ali ne sve, jer postoje troškovi prenosa), a tadasnji moćnici Želje ugledavši novce na računu angažuju B firmu koja će hibrid postaviti brže i jeftinije. Ali kako? Pa povećas razmak izvan dozvoljenog, smanjiš dubinu postavke, a mreža koja povezuje nije ni potrebna. O školovanju kadrova i održavanju, neka misle neki drugi. Niko i ne zna šta je u travi! Bitno je da je ostalo para za podijelit, a što se ko država brukamo, ma hajde nije nam prvi put!
Idi svijete naprijed a na nas nemoj čekati.
Zlatan Medarić / Nizozemska
