Supružnici Emrah i Amra Softić prije nekoliko godina, vjerovatno, nisu mogli ni zamisliti da će svoj san živjeti u Poljskoj.
Kao mladi inžinjeri, oboje danas rade za “Amazon”, jednu od najvećih svjetskih kompanija, a prije nešto više od godinu dobili su i djevojčicu Nejru, „prvu Bosanku rođenu u Poljskoj“, kaže Emrah kroz smijeh.
Trinaesta plaća
– Imamo odlične radne uvjete. Nemate pritiska, nema izrabljivanja, niko vas ne pita kada ste stigli na posao, zahtijeva se samo da obavite ono što se očekuje od vas. Američki je sistem upravljanja. A kao radniku, vama su na raspolaganju i brojne beneficije, poput 13. plaće – ističe Emrah u razgovoru.
Ipak, priča o njihovom uspjehu i sretnom životu istovremeno je priča o svom crnilu i porazu zemlje iz koje potječu – Bosne i Hercegovine. Oboje su studirali na Univerzitetu u Tuzli. Nakon završetka fakulteta imali su i posao, ali, kako ističu, sve ih je više deprimirala situacija u zemlji.
– Nisam doslovno više mogla da izdržim ukupnu klimu u društvu, tu depresiju, političko beznađe koje vlada. Nagovarala sam Emraha da odemo vani. Na kraju je, posve neočekivano, Emrah dobio ponudu u novotvorenom “Amazonovom” centru za razvoj u Gdanjsku. Odlučili smo da odemo i okušamo svoju sreću – otkriva Amra.
Iako se u početku dvoumio, na kraju je ipak odlučio da ne želi živjeti u BiH.
– Meni s finansijske strane nije bilo toliko loše. Imao sam posao, radio sam u Banjoj Luci kod druga koji je pokrenuo firmu. No, iskreno, sve manje sam vidio nade u toj zemlji. To stalno širenje mržnje od političara na koje narod uporno nasjeda, ta međunacionalna mržnja, stanje svijesti kao da i dalje vodimo rat, stvari su koje su mi se već duboko zgadile – kaže Emrah.
Ekonomske teme
Na povratak u BiH, kako kaže, više i ne pomišlja.
– Nakon ovog iskustva u Poljskoj i ne pomišljam da ponovo živim tamo. Nije ni novac više presudan, u suštini bi se morale desiti dvije stvari i da pomislim na povratak u Bosnu – da ona postane građanska država i da ekonomske teme počnu dominirati političkom scenom i društvenim narativom. E, sad, vi zaključite koliko su realne šanse da se vratim – kroz kiseo smijeh navodi Emrah.
Kada je riječ o životu o Poljskoj, Amra kaže da se ne mogu požaliti.
– Gdanjsk je prelijep grad koji vam pruža mnoštvo mogućnosti i društvenih sadržaja. Fascinantno je koliki je ekonomski napredak ostvarila Poljska. Kada uzmete u obzir da je Jugoslavija 1990. bila razvijenija od Poljske, pa vidite gdje su oni danas, a gdje mi, dođe vam prosto da plačete – priča Amra.
Nema povratka
Kao jedini problem koji osjete u Poljskoj Emrah navodi vidljivu konzervativnost poljskog stanovništva.
– Poljska je gotovo u potpunosti monoetnička i katolička država. Iako lično nismo imali negativnih iskustava, na momente kod stanovništva možete osjetiti ksenofobičnost i netrpeljivost prema drugačijim kulturama i religijama. Ipak, vjerujem da će ekonomski napredak i potreba za sve većim otvaranjem Poljske nužno voditi i ka liberalnijim pogledima samog stanovništva – ističe Emrah Softić.
AMAZON je Emrahu ponudio novo radno mjesto u Luksemburgu, državi s najvišim standardom u Evropi, u kojoj će nastaviti graditi zajedničku budućnost, prenosi avaz.
(Admir Oručević) source.ba | Priča iz dijaspore: Pobjegli smo od mržnje i beznađa u Bosni, ne pada nam na pamet da se vratimo
