Piše: Sead Hambiralović
Ili: ima ko će nastaviti „priču“. Baš tako, a ne može bolje kako se posložilo da dio mojih iz Bergena dođu u Linz tako da je nakon povratka iz Örebra, djaad zanemario umor, učas riješio oko korona- testa u tuzlanskoj laboratoriji akademika prof.dr. Mirsade Hukuć i hvataj prvi bus da čim prije zagrlim norveško- austrijske unuke.
Tri godine nisam ih gledao kako rastu! Ni mrvu dileme jesu li djeda zaboravili i kako ću sa jezičkom barijerom sa austrijskim malešnima. Nadomjestiće „govor tijela“- znam nešto pedagogije i psihologije, a glavna je „energija“, pripadnost, svoji..! I pokazalo tačnim na ispračaju, kako su djedu uletjeli u zagrljaj i valjalo svakog podići u zrak kako je praktikuje sa najdražima.
A nije zaboravio ni vragolasti cuko Pjer. Nekada je bio „vakt“ i pazio na djecu, non- stop na oprezu da dva mačka, norveški Dagfin i njemački Helmut ne pređu zamišljenu „crtu“ u dnevnoj. Prvog spopala neizlječiva bolest, a drugog zgazilo auto. Nabavljen novi, ali nije mi se nešto dopao zbog onog grebanja po novom namještaju. To Pjeru haman nije u „opisu posla“, ili je sigurnije uvijek držati vrata zatvorena.
ELDAR DAO 13 GOLOVA: Ispunio obećanje oko utakmice. O najstarijem Alanu bilo je dovoljno i kako se okitio lijepom nagradom. Mlađi Eldar haman biće fudbaler, pa je red da ga djaaad malo „pogura“ savjetima i „fintama“. Ida kupila „golove“, ali hoće i njen najmlađi da igra- zgrabio loptu i nikome neda! Obrni, okreni- neda! Kao davnih godina kada mi je otac sa službenog puta donjeo „pravi“ fudbal. Na Mejdanu pored Drine salijetali Zajko, Musa, Aljo, Pirgo, Mujo…Imao sam „uslov“- hoću i ja da igram! Kao najmanjeg metnuli na gol ali prisjelo. U žaru utakmice, između Donjih i Gornjih Vidakovaca, Ibidi „kernuo“ fudbal pravo u moj stomak i jedva došao do zraka…
Uz smijeh „publike“, nekako iskobeljali loptu i malešnog naveli u „šegu“. Najvažnije, nije bilo plača- brzo se zamorio i našao lakšu zanimaciju. Sasvim je desno na drugom fotosu, a „princeza“ u sredini i o njima biće neke druge prilike. Posebno kako hvata žabe iz jezerceta u dvorištu pored kuće. Haman na mamu oko životinja. Već oko malog, Majka bi rekla kako je ozbljan i od njega biće „nešto“…
Odigrasmo dvije utakmice. Eldar je bio u mome timu, naspram Adisa i Alana. Pobijedili smo 10: 7; u drugoj 10: 6. I neka se zna, ukupno je dao 13 golova. A djaad sedam i- opet ona moja „sedmica“ pa je valjalo “obrazložiti” u najnovijem što se sprema za štampu.
LIJEPA JE OVA ZEMLJA: A neki dan išlo: „I evo mene kako šetam podno Alpa…“, sa asocijacijom na prvu poslijeratnu šetnju Zvornikom, onda: „Lijepa je ova zemlja, a ni ljudi nisu hladni kao što se priča…“, sa asocijacijom na Norvežane.
Doista je tako (i) sa Austrijancima. U šetnji pored jezera na stotine sreli. Pozdravljaju, na licima osmjesi, a poduže o mojoj Idi kako se kao „stranac uklopila“ u novom komšiluku i kako je lijepo krenula njena veterinarska klinika.
IZLEGLI SE PILIĆI: A ne može bez „eksperimenata“. U staklenoj boci svježa gradska voda sa sodom, meni mnogo ukusnija od mineralne iz plastičnih! Nedavno posudila mali inkubator i stavila u kuhinji desetoro jaja da joj budu na oku. Jedno jutro, nakon 2l- og dana, čujem ciku- izlegli se prvi piliči! Haj svi da vidimo, haj da se slika…
Jedan komšija nije bio rad da u dvorištu do njegovog postavlja čumez, a drugi no problem, penzioner je i lično će napraviti na njegovom ovećem placu stotinjak metara dalje, uz dogovor da naizmjenično svake sedmice „kupe“ jaja…
Kao i svugdje, oko „dozvole“, samo što je u uređenim zemljama sa „stilom“- postoje pravila, treba ih poštovati, nema ljutnje i- „mirna Bosna!“
__________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 110 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
