U jasenovačkim logorima ubijeno je preko 2.500 muslimana Bošnjaka, od kojih mnogi jer su spašavali i pomagali Srbe, ali se na svim komemoracijama, i ovoj poslednjoj održanoj 19.4.2026, u Donjoj Gradini – kod Bosanske Dubice, kao žrtve NDH režima pominju samo Srbi, Židovi, Romi, Hrvati i po jedan Čeh i Norvežanin, a o 2.500 ubijenih bh muslimana ni pomena, jer im smetaju bošnjačka imena. Bošnjake ne spominju da omalovaže njihova stradanja i predstave ih kao učesnike u zločinu a ne kao žrtve
Uprkos tome što sam duboko svjestan da mnogi ne vole duge tekstove i ne čitaju ih ako sadrže više od desetak rečenica, ovaj put sam prisiljen da vam predstavljam tekst na više stranica, jer tretira tematiku zasnovanu na događajima i činjenicama koje nije dovoljno samo izložiti, već ih treba dokumentovati.
Ovim tekstom pokušavam ukazati zašto se već 81 godinu uporno krije da je pored drugih u jasenovačkom sistemu logora ubijen i veliki broj muslimana, a nikad do sada nije zvanično rečeno da su i oni stradalnici i koliki je njihov broj. Na brojnim komemoracijama u Jasenovcu i na bosanskoj strani u Donjoj Gradini, nije zaboravljeno istaći da su u Jasenovcu ubijeni jedan Čeh i jedan Norvežanin, a prešućuje se reći da je ubijeno nekliko hiljada Bošnjaka-muslimana i to prvenstveno zato što su spašavali druge, svoje komšije Srbe, Židove, Rome,…
Komemorativni skup u Donjoj Gradini
U Donjoj Gradini (opština Bosanska Dubica) nakon 81 godinu 19.4.2026. održan je komemorativni skup kojim je obilježen Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima, Romima, Hrvatima u sistemu jasenovačkih logora tokom režima NDH od 1941-1945.g.
O jasenovačkim žrtvama se sve do danas govori uglavnom brojkama a ne imenima, uvećava se broj ubijenih Srba, a o ubijenim Bošnjacima- muslimanima se ne govori. Njih i ne spominju, kao da su duhovi.
Zašto se sve do sada krije broj ubijenih muslimana u Jasenovcu i ni na jednoj komemoraciji ne kaže da su u Jasenovcu ubijani i muslimani. Kao žrtve logora Jasenovac spominju se Srbi, Jevreji, Romi, Hrvati, Slovenci pa čak po jedan Čeh i Norvežanin, a nikad Bošnjaci, iako je iz više razloga trebalo baš istaknuti i pohvaliti to što su Bošnjaci učinili da pomognu drugim stradalnicima, jer su ubijani pretežno iz razloga što su pomagali drugim narodima.
Jasenovački logori smrti
Sistem jasenovačkih logora formiran je avgusta 1941, a sastojao se od 5 logora- Kraplje, Bročice, Ciglana, Kožara, Stara Gradiška i stratišta u Donjoj Gradini, na bosanskoj strani. Od kada je ustanovljen Dan logoraša svakog 22. aprila obilježava se godišnjica stradanja, na jednoj od dvije lokacije – u Memorijalnom centru Jasenovac na hrvatskoj ili Donjoj Gradini (opština Bosanska Dubica) na bosanskoj strani, gdje je sahranjena većina jasenovačkih žrtava. Tog dana 22.4.1945.g. proboj iz logora pokušalo je 600 zatočenika Ciglane i 167 Kožare, a uspjeo se spasiti samo 91.
Jasenovačke logore preživio je samo mali broj zatvorenika, od kojih se 26 pojavilo na posljeratnim sudskim procesima pokrenutim protiv počinilaca zločina.
Broj ubijenih u jasenovačkim logorima
Sa brojem stradalih u logorima Jasenovac i sada se manipuliše. Srpska strana uvećava a hrvatska umanjuje taj broj.
Postoje različite procjene o broju jasenovačkih žrtava: 300.000 po historičaru Edmundu Glaiše, 350.000 po Loharu Rendulic, 400.000 po Alexandru Lehru, 600-700.000 po Ernst Ficku ili 700.000 po Massenbach. Po procjenama Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kovačevića iz 1980.g. broj jasenovačkih žrtava je 50.000, a bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je tvrdio da je broj žrtava 28.000.
U Memorijalnom centru Jasenovac postoji lista sa 59.188 imena jasenovačkih žrtava, sačinjena 1964, a u Beogradskom muzeju za holokaust lista sa 80.022 imena, u kojoj su 52.000 Srbi, 16.000 Židovi, 12.000 Hrvati i blizu 10.000 Romi. Ni u jednom popisu nema muslimana – Bošnjaka. Namjerno zaboravljeni ili pripisani drugim skupinama jasenovačkih žrtava?
Podsjećamo da je Savezni zavod za statistiku još 1964. sačinio popis svih žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji po republikama, srezovima i općinama, ali je taj popis u Beogradu skrivan. Vjeruje se da je glavni razlog bio je u tome što je prikazani broj žrtava drastično uvećan. Uz to za mnoge žrtve nije utvrđen identitet, imena žrtava su ponavljana, ispuštna nacionalna pripadnost…Na osnovu tog popisa samo je 1992. sačinjen popis osoba koje su ubijene u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Do jednog primjerka tog popisa došao je Bošnjački institut Sarajevo. Po tom popisu broj stradalih logoraša svih nacionalnosti u logoru Jasenovac je 49.602, a u Straroj Gradišci 9.586, ukupno 59.188. Od tog broja broj stradalih Bošnjaka u logoru Jasenovac je 789, a u logoru Stara Gradiška 160, ukupno 949.
Muslimani ubijeni u logoru Jasenovac
Prema do sada dostupnim podacima u logoru Jasenovac ubijeno je od 2.500 do 3.000 Bošnjaka-muslimana, koji su okvalifikovani kao antifašisti, učesnici NOP-a, ali ne mali broj zbog otpora ustaškom teroru i pružanja zaštite Srbima, koji su progonjeni u Jasenovac, naročito nakon Kozarske ofanzive.
Otpor dubičkih Bošnjaka ustaškom teroru
Dubički Bošnjaci su suprostavljali ustaškom nasilju NDH, pomagali proganjane Srbe i Židove, komuniste, pružali im pomoć, skrivali ih u svojim kućama…Svjedok toga je moj rodni grad Bosanska Dubica, kroz koji su prolazile kolone onih koji su odvođeni u jasenovačke logore nakon Kozarske ofanzive. Građani su izvlačili djecu iz kolone, koja su odrastala u muslimanskim kućama, a kasnije postali uvaženi građani grada i države. O jednom od njih, dubičkom dimnjačaru Salki Šošiću je snimljen i film…
Vješanje Dubičana na Bajram
U pokušaju da suzbije otpor koji je biio sve veći, ustaški režim NDH je na bajram 20. septembra 1944. na glavnom dubičkom trgu, uz prisilno prisustvo svih građana, objesio 17 uglednih građana Bosanske Dubice, među kojim po tri Bošnjakinje, Srpkinje i Hrvatice, koje su se zajedno borile protiv fašizma. Taj zločinački čin ustaških vlasti bio je usmjeren prvenstveno protiv dubičkih muslimana, da se spriječi njihovo sve masovnije uključivanje u oslobodilački pokret. Pogubljenim skojevkama je kasnije u dubičkom parku na Trgu Fadila Šerića podignut spomenik, koji svjedoči on idejnoj jačini otpora i surovosti ustaškog režima NDH.
U popisu žrtava muslimani upisivani kao Srbi ili Hrvati
Više je nego očigledno da su brojni muslimani kojima je u ličnoj karti pisalo da su po nacionalnosti Srbi ili Hrvati upisani u spisak stradalih Srba i Hrvata, a ne kao Bošnjaci. Da je to tako vidi se iz popisa žrtava Jasenovca za selo Ravne- Bosanska Gradiška. Na str. 173 popisa upisano je 29 ubijenih. Iako se tačno po imenima vidi da su Bošnjaci- Muslimani, njih 10 je uvedeno kao neidentificirani, 4 su upisani kao Srbi.
U vrijeme NDH ustaški režim je nastojao da muslimane BiH uključi u hrvatski nacionalni korpus, nazivali ih ‘’hrvatskim cvijećem’’ i tretirali kao Hrvate islamske vjeroispovijesti, pa su mnogi u osobnoj iskaznici (LK) kao nacionalnost imali upisano Hrvat. Kada je formirana Jugoslavija, kao nacionalnost je upisivana Srbin, a tek kasnije i neopredjeljen. Od prvog razreda Osnovne škole u đačkoj knjižici muslimana, a kasnije i drugim ličnim dokumntima, pisalo je Srbin. Zato je veći broj muslimana ubijenih u Jasenovcu identificiran kao Srbin ili Hrvat i upisan u popis žrtava srpske i hrvatske nacionalnosti.
Nacionalnost musliman priznata je u FNRJ 1968, a muslimani kao konstitutivni narod priznati su u SFRJ tek 1971, a nacionalno ime musliman promijenjeno je u ime Bošnjak 1995.g. Nastankom FNRJ tek na prvom popisu stanovništva 1948. muslimani su se mogli nacionalno izjasniti kao Srbin-musliman, Hrvat-musliman ili samo Srbin, Hrvat ili neopredjeljen. Od 1953. muslimani su se mogli izjasniti kao Jugoslaveni, a tek 1961. po etničkoj pripadnosti kao Muslimani (sa velikim slovom M).
U knjizi ‘’Ko je ko u Jugoslaviji’’ iz 1957.g. vidi se da su se muslimani (uglavnom pod pritiskom) nacionalno izjašnjavali kao Srbi (61%), kao Hrvati (17%), ili kao Jugoslaveni (7%).
Neka istraživanja o bošnjačkim žrtvama Jasenovca
Prema nekim podacima u Drugom svjetskom ratu ubijeno je 103.000 Bošnjaka, a BiH je od svih republika bivše Jugoslavije imala najviše žrtava, jer se najviše ratovalo na teritorijiu BiH.
Po istraživanju Nihada Halilbegovića mnogi Bošnjaci su stradali kao antifašisti, mada veći broj tada nije ni znao šta je antifašizam. U njegovoj knjizi ‘’Bošnjaci u jasenovačkom logoru’’ izdatu 2006. po imenu i prezimenu navodi se 1.520 Bošnjaka iz 273 mjesta BiH ubijena u Jasenovcu, što je utvrđeno na osnovu originalnih spisa.
Bošnjaci su jedini narod koji posjeduje spisak ubijenih, a to se na komemoracijama redovno prešućuje. Za njih 1.379, od kojih 371 žene, poznato je mjesto i godina stradanja. Mnogi od njih su iz uglednih bošnjačkih familija. Neki od njih su: Safet Krupić, Džemil Krvavac, Zijah Zijo Dizdarević, Ferid-beg Cerić, Safet Emin-bega Kapetanović, Halil Isaković, Abdulah Sidran, amidža akademika Sidrana, Džemal Džumhur, Meho Ferhatović, Mustafa i Mirza Balić, braća mostarskog skakača Emira, Nezira i Refika Dizdar, veleposjednik Mehmedalija Ahmeta Hadžić i njegov sin Ahmet, Muhamed i Bakir Repovac, Fikreta- kći Bakira Tuzlića… U Jasenovu je ubijena i nana Derve Milišića, dedo Dženane Šatrović- Krako…Zbog zaštite Srba živ je spaljen u krušnoj peći imam Hajdur ef Mumin iz Kutima kod Prozora ( Ustaški logor Jasenovac – stratište Bošnjka, autor Bosnjac
i.net)..
Veliku zahvalnost za traganje za istinom o stradanju u jasenovačkim logorima trajno dugujemo Nihadu Halilbegoviću iz Gračanice, koji je kao čan Kongresa Bošnjačkih intelektualaca, utrošio mnogo svog vremena da dokumentuje istinu o stradanju Bošnjača u Jasenovcu, koja se uporno krije.
Integralni tekst Nihada Halilbegovića o stradanju u Jasenovcu objavljen je aprila 2015. u Stavu.
Prema navodima Edhema ef. Čamdžića, bivšeg banjalučkog muftije, u Jasenovcu je ubijeno više od 2.500 Bošnjaka. Predstavnici Islamske zajednice BiH prisustvovali su komemoraciji 2010-e u Donjoj Gradini, ali su ignorisani i nije im dozvoljeno da obave zvaničan vjerski obred.
Ne treba zaboraviti: da su partizani po ulasku u logor Jasenovac uništili dokaze o postojanju logora, porušili zgrade, ogradu, mučilišta i drugo, da Tito nije nikad posjetio logor Jasenovac i poklonio se njegovim žrtvama, kao i to da je bivši reis-ul-uilema Mustafa ef. Cerić tokom mandata donio fetvu kojom su sve žrtve Jasenovca proglašene šehidima.
O jasenovačkim logorima u ‘’Historiji Bosanske Dubice’’
U knjizi “Historija Bosanske Dubice”, autora Zijada Bećirevića, publikovanoj 2008. godine, na str. 144 do 150 govori se o jasenovčkom sistemu logora i ustaškom režimu NDH na bosanskodubičkom području. Jasenovačko logorsko područje obuhvatalo je 8 logora: Logor I- Bročice, logor II Kraplje (otvoreni u ljeto 1941, a zatvoreni u novembru 1941), III- Glavni logor u Jasenovcu (muški, ženski, dječiji), logor III-C u Ciglani (otvoreni u u ljeto 1941), logor IV- Kozara u Jasenovcu, logor V- u Uštici za Rome, logor VI- u selima Mlaka i Jablanica, logor VII-Stara Gradiška, logor VIII- Donja Gradina. Tri glavna logora – Ciglana, Kozara i Stara Gradiška radila su neprekidno do kraja rata, proljeća 1945.g. Glavni organizator i komandant logora bio je Maks Luburić, a njegovi najodgovorniji saradnici bili su Fra Miroslav Filipović- Majstorović i Dinko Šakić. U logoru su žrtve ubijane i klane nožem, sjekirom, užetom, lancem, žive spaljivane i gušene Zyklonom B.
U noći 29. avgusta 1942. likvidiran je najveći broj logoraša. Većina Židova ubijena je u Jasenovcu do avgusta 1942, od kada su deportovani u Auschwitz. Od ljeta 1942, nakon Kozarske ofanzive, u Jasenovac je deportovano na hiljade Srba iz sela s područja Kozare, od kojih su samo malobrojni preživjeli. U jasenovačkim logorima likvidirano je 68.500 Kozarčana, od kojih 23.850 djece do 15 godina, a među njima i mnogi dubički muslimani, koji su se borbom ili konspirativnim radom suprostavili fašističkoj histeriji.
Pod uticajem i vođstvom Fadila Šerića, ravnatelja Građanske škole u Bosanskoj Dubici, u Bosanskoj Dubici jača antifašistički pokret, pa vlasti NDH hapse učesnike i simpatizere. Neki od njih su: Horozović (Mustafe) Fadil, Seferović (Edhema) Kemal, Zubović Osman, Tadić Jefto, Čaušvić Idriz sa 3 sina, gostioničar kod kojeg se komunisti i simpatizeri sastaju, Pavlov Ljeposava, Stojnić Dobrila, Mataruga Nevenka, Stamburovski Mihajlo, Stanić Savka, Dračina Dragan, Jelisavac Danica, Čaušević Avdo, Dolić Šukrija, Ćelam Ahmed, Seferović Sulejman, Dabić Nela, Seferović Enes, Stanić Gojko, Mileusnić Milja, Marović Mile, Puzigaća Ljubo, Mašić Ahmet, Šubić Sabit…
Na udaru NDH režima našli su se dubički muslimani:
Arnautović (Murata) Meho, Vojniković (Smaila) Mensura, Delić (Sulejmana) Azemina, Zubović (Rejhana) Nevzeta, Jahić (Hašima) Murisa, Pezić (Sulejmana) Burka, Seferović (Murata) Hasan, Lađarević Idriz, Delić (Sulejmana) Safet, Dizdar (Huseina) Rasim, Dolić (Mehe) Edhem, Džanić (Selima) Muharem, Džanić
(Selima) Smail, Tabaković (Džafera) Džafer, Ćejvan Seka i Beba, Redžić Muhamed, Samardžić (Mehmeda) Mehmed, Omer-beg Cerić, Rejhan Zubović, Šemsa i Fadila Šerić, Murisa Vojniković, Taib Mujičić i drugi.
Ustaše su 23.3.1945. odvele dubičanke Mensuru Vojniković (20 g.), Azeminu Delić (20 g.) i Muniru Tihić (18 g), koje su bile u NOP-u, a ubijene su 22.4.1945 u selu Košutarice.
Kolone zarobljenih nakon Kozarske ofanzive
Nakon Kozarske ofanzive Njemci i ustaše pobili su na licu mjesta hiljade ljudi, žena i djece, a 68.000 odveli u logore smrti: Jasenovac, Stara Gradiška, Zemun, Sisak, Jastrebarsko ili raselili po Slavoniji. Od 68.000 koji su protjerani u logore bilo je 21.037 dubičkih žitelja. Od tog broja 11.194 je ubijeno u logorima širom Jugoslavije i Evrope, a 10.328 je preživjelo. U logoru Jasenovac s dubičkog područja ubijeno je 5.236 ljudi, Staroj Gradišci 265. Zemunu 3.075, Sisku 362, Jastrebarskom 17, Norveškoj 15, Austriji i Njemačkoj 68.
Kada su u Bosansku Dubicu dotjerane prve kolone naroda zarobljenog na Kozari, novoosnovani Crveni krst, simpatizeri NOP-a, ali i mnogi građani Bosnske Dubice, rizikujući vlastiti život, pokušali su pomoći. O tome svjedoče mnogi nezaboravni primjeri. Ovo su samo neki od njih na području Bosanske Dubice:
Omer Međedović, prevoznik na relaciji Bosanska Dubica- Cerovljani (Hrvatska Dubica) spasio je oko 15 djece na taj način što ih je izvlačio iz kolone, skrivao u svoj fijaker, dovozio svojoj kući, a kasnije prebacivao na slobodnu teritoriju. Tako je spasio dijete Ankice Vidović- Marić iz Gunjevaca, Jovanke Petrović iz Sreflija, Boru Petrovića iz Sreflija…Karanfil Lelić izvukao je iz kolone dvoje djece i skrivao kod kuće; Vlasta Sedlecki prihvatila je troje djece, jedno od njih Drago Stojaković iz Babinca; Muharem Šerić spsio je i sakrio u svoju kuću Savana Zeca i Sejfu Lelića; porodica Mujage Šerić spasila je i skrivala Temku Alajbegović; Sudija Hašim Jahić i njegova kći Murisa spasili su i skrivali u kući Stanu i Radosavu Pećanac iz sela Demirovca; Salko Šošić-dimnjačar spasio je i uz svoju djecu odhranio Dragu Šormaza iz Jelovca…
Potkozarsku djecu su prihvatali i skrivali i Dubičani: Fatima Zubović, Zinka Seferović, Ivan Hodak, Ibrahim Skopljak Lala, Sulejman Hašić, Ibrahim Bjelajac, Derva Okanović…
Nakon rata Dubičani su pomagali i primali na izdržavanje srpsku djecu koja su ostala bez roditelja. Neki od tih su: Tabaković Salih i Safija, Horozović Sulejman, Hatipović Huse, Raković Senija..
Spomen područje Jasenovac
Na mjestu gdje se nalazio jasenovački logor 1964. je podignuto Spomen obilježje u obliku cvijeta, koji je znak vječnog obnavljanja, po zamisli Bogdana Bogdanovića, a na ulazu u spomen područje ostavljena je snažna poruka ‘’Mrtvi živima oči otvaraju’’. U bivšoj Jugoslaviji Spomen područje Jasenovac bilo je jedno od najposjećenijih lokaliteta, naročito od školske omladine.
Sastavni, nedjeljivi dio Memorijalnog centra Jasenovac je Spomen područje Donja Gradina, na bosanskoj strani, u kojem je po nekim podacima ukopano nekoliko stotina hiljada jasenovačkih žrtava. Jedinstveno simboličko obilježje u sastavu kompleksa Donje Gradine je Topola užasa, na obali r. Save, na kojoj su obješeni a potom bačeni u rijeku brojni zatočenici logora Jasenovac. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ove godine je prisustvovao komemoraciji u Donjoj Gradini i ponovio obećanje dato prošle godine da će Srbija u Donjoj Gradini izgraditi Memorijalni centar, u koji nikada nikome neće biti zabranjeno da dođe.
Najodgovornije za masovna ubistva u logoru Jasenovac stigla je kazna.
Spomen područje Jasenovac je 22. april ustanovilo kao ‘’Dan logoraša’’, kao simbol saosjećanja sa jasenovačkim žrtvama. I ove godine, na taj dan, na bosanskoj strani, u Donjoj Gradini, koja je najveća masovna grobnica jasenovačkih žrtava, skupilo se preko 10.000 građana da odaju počast jasenovačkim žrtvama. Nažalost, i ovaj put stradali muslimani su namjerno zaboravljeni. Nije li vrijeme da se 81. godinu nagon smrtne agonije Jasenovca konačno prizna da su u jasenovačkim logorima svirepo ubijani ne samo Srbi, Židovi, Romi, Hrvati…po jedan Čeh i Norvežanim, već i veliki broj bh muslimana koji su rizikovali svoje živote da pomognu unesrećenim?!
Burlington, 26.4.2026 Zijad Bećirević
