BiH dijaspora

Selma Porča, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike: Naše je srce bošnjačko, a mozak američki

Sa izvršnom direktoricom KBSA razgovarali smo o Bosancima i Hercegovcima u ovom dijelu svijeta, funkcionisanju naših organizacija u dijaspori, procesu registracije birača za glasanje na Općim izborima 2022, kao i odnosu dijaspore i domovine

O nedavno završenom procesu registracije birača izvan domovine za glasanje na Općim izborima u BiH, koji će se održati 2. oktobra 2022, ali i mnogim drugim pitanjima koja se tiču bosanskohercegovačke dijaspore, razgovaramo sa Selmom Porčom, izvršnom direktoricom Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA).

Inače, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je nezavisna i nestranačka nacionalna organizacija Bošnjaka Sjeverne Amerike koja artikulira i zastupa bošnjačke interese i promoviše pozitivne aspekte bošnjačke kulture, naslijeđa, etike i vrijednosti u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

Naša sagovornica je rođena u Banjaluci odakle je njena porodica protjerana 1992. godine. Poslije rata Selma i njena porodica sele u Seattle (Washington, SAD). 

Selma Porča je diplomirala poslovnu administraciju na Univerzitetu Washington, a potom je na istom univerzitetu magistrirala profesionalno računovodstvo. Gospođa Porča ima više od decenije korporativnog iskustva koje je stekla u dvije velike konsultantske kompanije: PwC i Deloitte. 

Dakle, radi se o još jednoj mladoj osobi sa naših prostora koja ima uspješnu profesionalnu karijeru u dijaspori.

Zbog svega napisanog, željeli smo razgovarati sa Selmom o djelovanju naše dijaspore na prostorima Sjeverne Amerike. 

ZA POČETAK OVOGA RAZGOVORA, MOŽETE LI NAM REĆI KOLIKO GRAĐANA BIH ŽIVI NA PROSTORIMA SJEVERNE AMERIKE? 

– Prema posljednjim procjenama, smatra se da u Sjevernoj Americi živi preko 350.000 građana porijeklom iz BiH – oko 300.000 u SAD-u i 50.000 u Kanadi.

KAKVO JE VAŠE VIĐENJE SARADNJE DIJASPORE SA NAŠIM ORGANIZACIJAMA KOJE DJELUJU NA SJEVERNOAMERIČKIM PROSTORIMA? 

– Nevladin sektor je ovdje drugačiji u odnosu na Evropu. Naše organizacije i zajednice se same finansiraju, niko nije na budžetu države. Ipak postoji veliki broj aktivnih organizacija i udruženja. Mnoge od ovih organizacija djeluju na lokalnom nivou, neke su na nivou saveznih država a jedan manji broj, kao što je naša organizacija, djeluju na federalnom nivou. Osjećamo da je na djelu smjena generacija. Primjetan je sve veći broj društveno svjesnih i aktivnih članova naše zajednice koji su odrasli na ovom kontinentu i završili ovdašnje škole, i imaju uspješne karijere koje kao pojedinci grade u najvećim globalnim korporacijama. Mijenja se način rada, a sve je više izražena i dvojezičnost. To je normalno, mi u timu Kongresa Bošnjaka volimo reći za sebe da nam je srce bošnjačko, a mozak američki. Ovim želimo reći da nastojimo očuvati naš identitet, ali da isto tako prihvatamo američki način razmišljanja i rada.  

Naravno, ponekad dođe i do problema. Kod nas ima izreka da onaj ko radi ima pravo i da griješi, samo onaj koji ništa ne radi nikad ne pogriješi. U prošlosti je bilo grešaka, ali je i to jedan proces evolucije naše zajednice. Ipak, imali smo naše roditelje koji su okupljali zajednice kad je bilo najteže, sad mlađi polako preuzimaju vodeću ulogu što je sasvim normalan ali ponekad i bolan proces. Smatram da se danas osjeti trend vraćanja povjerenja i veće saradnje među našim organizacijama na ovom kontinentu.   

ZNAMO DA STE BILI IZUZETNO USPJEŠNO ANGAŽOVANI PRILIKOM REGISTROVANJA NAŠIH GRAĐANA KOJI ŽIVE U SJEVERNOJ AMERICI, A U VEZI SA OPĆIM IZBORIMA U BIH. KAKVA JE VAŠA OCJENA URAĐENOG POSLA?

– Počeli smo kampanje tako što smo identifikovali lidere u našim zajednicama koji su bili voljni raditi na projektu registracije za izbore. Organizovali smo obuku te pripremili materijal sa svim koordinatorima. Također, organizovali smo i edukativni program sa CIK-om BiH i uspostavili saradnju te tražili podršku za pitanja na koja nismo imali odgovor. Održavali smo redovne sastanke i dijelili iskustva jedni s drugima. Ovim putem se želim najiskrenije zahvaliti svim koordinatorima širom Sjeverne Amerike i svakoj osobi koja je na bilo koji način doprinijela ovom projektu, te im čestitati na odlično odrađenom poslu. Organizovali smo se na novi način, sa novim ciljevima i nastavljamo raditi skupa i nakon ove kampanje.

DA LI STE ZADOVOLJNI PRIJAVLJENIM BROJEM NAŠIH GRAĐANA ZA GLASANJE NA IZBORIMA?

– Da budem iskrena, s obzirom na podršku koja je postajala na terenu, nisam posebno zadovoljna. Znam da su mnogi koordinatori uložili puno truda, da su bili dostupni, zvali su osobe direktno, slali poruke. Pozivi su dolazili i od drugih ljudi i organizacija, ali je broj ipak bio jako mali kada uzmemo u obzir koliko nas živi ovdje. Ipak, broj registrovanih ove godine je bolji nego na prošlim izborima, pa je u tome i mala satisfakcija.  

Generalno, sve dijaspore na ovom kontinentu vremenom počinju sve manje glasati na izborima u zemljama iz kojih su došli, mi smo tu jedna mala iznimka. Veliki problem naših ljudi je da mnogi nemaju važeće bh. dokumente, pa je i njihov proces registracije često kompleksniji.

MOŽEMO LI SVE TO BOLJE URADITI SLJEDEĆI PUT, JOŠ USPJEŠNIJE, I KAKO?

– Naravno, uvijek može i treba bolje. Kao što sam spomenula, jedna od velikih prepreka za registraciju je bila nepotpuna dokumentacija iz BiH. Da bi bili uspješniji na sljedećim izborima, moramo nastaviti apelovati na naše građane da obnove bh. pasoše, da izvade nove lične karte, da registruju djecu u Bosni i Hercegovini koja su rođena ovdje. Mi smo tu da im pomognemo oko tog procesa koliko je moguće. Isto tako, na ovom kontinentu imamo diplomatsko-konzularna predstavništva koji su direktna veza sa državom.

Nažalost, dijaspora sa ovog kontinenta rjeđe dolazi u BiH zbog daljine kao i godišnjih odmora koji su ovdje generalno kraći nego u drugim dijelovima svijeta. Kratak vremenski period boravka u BiH je često uzrok da osobe ne uspiju izvaditi sve potrebne dokumente jer ljetni period kad dolazi dijaspora je period kad su i najčešće najduži redovi ispred šaltera u općinama. Između stajanja u redovima i obilaska familije koju nisu vidjeli par godina, većina se odluči za drugu opciju. Pojednostavljenje procesa i skraćenje vremena potrebnog za vađenja novih dokumenata bi umnogome olakšao ovaj proces za naše građane koji žive van BiH.

NEKI NAŠI GRAĐANI NISU U POTPUNOSTI ZADOVOLJNI NAČINOM NA KOJI SE VRŠILA REGISTRACIJA. BILO JE TO ZA NEKE “SUVIŠE TEHNIČKI”, NAROČITO STARIJE OSOBE.

– Ove godine je proces registracije bio drugačiji, umjesto registracije putem pošte, CIK BiH je uspostavio novi sistem registracije putem portala e-Izbori. Dok je za mnogima novi sistem uveliko pojednostavio proces registracije, ipak je određenom broju članova starije populacije ovo predstavljalo problem, pogotovo onima koji nemaju pristup računaru i štampaču. Mi smo taj problem pokušali riješiti sa lokalnim koordinatorima koji su tu bili da pomognu, mnogi su išli ljudima u kuće da bi im pomogli s registracijom. Dakako, jedan broj naših građana koji živi u manjim ili manje organizovanim zajednicama vjerovatno nisu mogli dobiti pomoć koja im je bila potrebna.  

JEDNO TEŠKO PITANJE ZA SVE NAS, A KOJE PROIZLAZI IZ NEKIH KOMENTARA KOJE DOBIJAMO IZ DOMOVINE PA I DIJASPORE. DA LI SE DIJASPORA POMALO UDALJAVA OD SVOJE MATICE I DA LI TO VAŽI I ZA NAŠE U DOMOVINI?

– Mi smo nedavno naišli na podatak da 4% Amerikanaca koji živi van SAD-a glasa na izborima u SAD-u. Ovo uključuje stotine hiljada vojnika, vladinih predstavnika i drugih osoba koje su direktno vezane za SAD, plata im stiže iz SAD-a. Ima nešto u onoj našoj poslovici – daleko od oka, daleko od srca.

Lično smatram da ovo ipak nije slučaj sa našom dijasporom. Razlog je način na koji smo većina nas došli na ovaj kontinent. Tvrdim da naš svijet nije zaboravio našu domovinu, niti se odrekao domovine niti će je se ikada odreći – ni mi, ni naša djeca. Naša djeca znaju ko su i odakle su. U svakoj većoj zajednici i dan danas, tri decenije nakon našeg dolaska, postoje škole koje pohađaju hiljade naše djece, škole na bosanskom jeziku. Dakle, ne smijemo poistovjećivati glasanje sa gubljenjem identiteta ili nezainteresiranošću.

Smatram da je osim problema nedostatka bh. dokumenata koje sam spomenula, u pitanju apatija i ravnodušnost prema političkim opcijama iz BiH, ali to je već druga vrsta problematike.

DA LI ĆE SE RAD KONGRESA JOŠ VIŠE ANGAŽOVATI DA SE NE DIJELIMO NA NJIH U DOMOVINI I NAS U INOSTRANSTVU, PONOVO?

– Ne smijemo dozvoliti bilo kakvo dijeljenje na ovoj osnovi. Mi živimo u globalnom svijetu, svi smo više mobilni. Veliki broj bh. građana napušta BiH, ali imamo i primjere da se jedan manji broj i vraća u BiH iz dijaspore. Irci su npr. 150 godina napuštali Irsku i dolazili u SAD, a posljednjih 20 godina imamo trend vraćanja američkih Iraca u Irsku – govorimo o trećoj ili četvrtoj generaciji. Vraćaju se zato što je Irska od jedne od najsiromašnijih država Evrope postala uređena i napredna država.  

Svaki čovjek voli pravdu, priliku da uspije u životu na osnovu svojih sposobnosti i truda. BiH treba evropske zakone i pravdu, a mi već imamo svoj specifičan način života koji ne smijemo izgubiti u procesu globalizacije.  

Naša organizacija želi pomoći BiH tako što ćemo prenositi znanje našim sugrađanima u BiH. Ima i brojnih drugih NVO koje se fokusiraju na ovaj važan aspekt saradnje. Samo ove godine, naša organizacija je u saradnji sa Privrednom komorom grada Naples sa Floride organizovala veći broj programa za obuku budućih lidera u BiH. Mi smo Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, američka neovisna i nestranačka organizacija čiji je fokus na društvenom aktivizmu bh. građana u Sjevernoj Americi, ali to ne znači da ne radimo za dobrobit domovine.  

ZA KRAJ, ŽELITE LI POSLATI PORUKU NAŠIMA U DOMOVINI, KAO I SVIMA NAMA KOJI ŽIVIMO ŠIROM SVIJETA, ALI U SRCU I DALJE NOSIMO NAŠU BOSNU I HERCEGOVINU?

– ‘90-tih godina prošlog vijeka, većina naše dijaspore su činile osobe koje su doista bile izbjeglice i raseljena lica. Po dolasku na ovaj kontinent, počinje borba za egzistenciju i novi život. Stariji članovi su tražili poslove, učili novi jezik a oni sa djecom su upisivali djecu u škole bosanskog jezika koje su tada formirane u svim većim zajednicama. Cilj je bio izgraditi nove temelje, obezbijediti egzistenciju porodici, školovati djecu ali istovremeno i očuvati vlastiti identitet i kulturu.

Nedugo po dolasku na ovaj kontinent, pojavljuju se prvi uspjesi, pojedinci počinju otvarati svoje kompanije, zapošljavati svoje zemljake. Djeca počinju studirati na sjevernoameričkim univerzitetima, govoriti engleski jezik bez akcenta, za razliku od njihovih roditelja. Danas više ne možemo tretirati našu dijasporu kao izbjeglice i raseljena lica. Naša dijaspora su danas Amerikanci i Kanađani koji su porijeklom iz BiH.  

Prije 30 godina su se naši doktori, advokati, biznismeni mogli nabrojati na prste. Danas imamo na stotine doktora, advokata, vlasnika velikih kompanija, osoba na rukovodećim mjestima globalnih korporacija. Dakle, mi nismo više izbjeglice i raseljena lica i u interesu je države BiH da to što prije prepozna.  

Iskreno, mi ne volimo niti ime dijaspora jer to implicira da smo otišli zauvijek i da se više nikad nećemo vratiti, što ne odgovara činjenicama na terenu, pokazanom društvenom aktivizmu, i svakodnevnim razgovorima koje se dešavaju unutar naših zajednica.

JAHIEL KAMHI / Moja BiH / Moja BiH – Selma Porča, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike: Naše je srce bošnjačko, a mozak američki (oslobodjenje.ba)

Related posts

NOVI GRANT/ USAID: DIASPORA PARTNERSHIPS

Vaše mišljenje o ovoj inicijativi iz Bosne i Hercegovine: “Razmjena“ djece s dijasporom

Kud “Zlatni ljiljani” Insbruck: Čuvari bh. tradicije i kulture

Editor

Leave a Comment