Zanimljivosti

Bijeli golub ponovo (ne) leti 449: SVE (NE) OSTAJE NA MLADIMA

banner

Piše: Sead HambiralovIć

”Jedan od simptoma da ste na ivici nervnog sloma, je vjerovanje u to, da je posao koji radite strašno važan”.           ( Bertrand Russell)

Dobronamjerno odaslao novi prijatelj. Nije bio u toku mojih nekoliko zadnjih godina, a ratne dvije sedmice u oslobođenom- okupiranom Zvorniku jeste ili nije pročitao.

A zatečen za vrijeme zadnjeg boravka u Švedskoj kada je jedan od „naših“ sa kriminalnim dosijeom želio kontakt. Svoje „odrapio“ iza brave i naumio da mi „sve“ ispriča za knjigu „o njemu“.

KAKO KO OKO NERVNOG SLOMA: E pa, mogao je nekog drugog naći, ali kada je naveo „dobro djelo“, zaintrigiralo i haj da čujem u glavnim crtama. Ima tu „materijala“ sa psihloške „strane“. Posebno oko drame na talijanskoj granici sa krivotvorenim ispravama. Carinik posumnjao i tražio da se potpise na poseban papir. I kada hoće belaj – zaboravio ime koje stoji u pasošu! To su oni trenuci ili- ili, tren, kada se odlučivalo hoće li ga uhapsiti. Ko bi se toga dosjetio – pasoš mu je vraćen i prošao.

A nakon što sam ispričao moje „ili- ili„ kada su tri Arkanovca banula na vrata, zbublala i sa uperenim automatima pritisla uza zid, ostao je bez teksta vezano za tren koji je odlučio. „Izletjele“ dvije spasonosne riječi  pa nekadašnji kriminalac priznao da je moje „jače“!

Nisam imao iskustva sa „nervima“, pa se zaredalo: dramatična epizoda sa „Repićem“, koji je možda dan ranije ili kasnije u čelopečkom domu automatom pokosio prestravljene Divičance. Pa komšija Sveto Ćećarić sa zadatkom da „pazi„ na mene jedinog preostalog u Z-14 (svaka čast kada se haman zastidio i rekao da se vojnici sklone iza salona namještaja dok autom ne krenemo, op.). Pa prijeki sud, pa skrivanje kod amidže Muhameda (ušlo u literaturu i film oko nuđenja „apaurina“, op.a.), pa kod Dragana Stefanovića (sa njegovim imenom otvarao predstavljanje knjige dr. Svetlane Broz, Dobri ljudi u vremenu zla, u nekoliko švedskih gradova). Onda kod Fate i Nijaza Hadžialić, pa bljedilo na licu Dragoljuba Stojanovića na glasove sa ulice „da me traže“…

Ima još i još: ona „navlakuša“ kod Jugobanke i bijeg prema Beksuji. Onda kada je po mene autom došao neko „poverljiv“, ali zbog snajpera da moram „sići“ do Čaueševca. Pa pruga Beograd- Bar, nemal da  „skinu“ i repriza poznatog zločina ko je sve „izveden“ iz noćnog voza. Pa nakratko Budva i prijateljev savjet da se ipak moram „prijaviti“. Ne, ne! I-  haj natrag. Opet isti, noćni voz i zebnja na svakoj stanici. A Beograd je ogroman grad i mogućnosti razne. Pokušao Zvonko Tarle zbaviti „potvrdu“ preko svojih „linija“ ali dugo je čekati tri dana- kolege iz „Borbe“ učas udesile putni nalog za izlazak iz zemlje.

U gluho doba na mađarskoj granici odužilo stajanje voza…Dugo mjerkali putni nalog, a  nisam bio nešto prepadnut. Ne skidoše, Nasira Ćorića nemal…

NE POŽELJETI NIKOM: Pisano šta se sve izdešavalo nakon što je Majka u Švedskoj  „preselila“. Posebno oko transporta u jeku korone i teško je sračunati koliko je otišlo nerava. Najteže sedmog jutra – „zvala“ umilnim glasom iz kuhinje jer je bilo vrijeme za našu kahvu, a „bårhuset” tri kilometra od stana. A tek kada su pogrebna kola napokon krenula, bez sinova. Mogla biti oko Alpa, duša moja, opet zove – ovaj put paničnim glasom. Obično tako kada nešto nije u redu…- ne poželjeti nikom taj zvuk kao kada se miješaju daleke stanice na radiju!

To sa nervima nastavilo kada su avioni na Skavsti proradili. Ne dadoše na zadnjoj kontroli jer kod sebe nisam imao našu LK – ne pika kopija. Neko bi drugačije, da istrese jed – samo sam se nijemo okrenuo prema izlazu. 

Još od prvog „ukazivanja“ u Bosni 96., 97., 2000., pa oko dijaspore u rodnom gradu gdje nemal da padne mrtva glava u centru, pa saaam samcat u sumrak na Kažanbašči dok sam razmjeravao za spomenik- prilazila neka silueta-  srećom Mido Hadžiefendić došao da obiđe svoje. Ne racunati ko je prijetio ili onaj odvrnuti točak sa moje strane u autu Kimete Bojić…-  te zadnje dvije povratničke godine sveukupno su „p – dim“ naspram šta se ranije izdešavalo.

STRAŠNO VAŽAN POSAO: Naravno, naravno da vjerujem u sve to moje što radim i da je strašno važan posao! Potvrdilo u Skandinaviji i koji su planovi pravljeni u Bergenu, EU gradu kulture i turizma. U Örebru sve zaokruženo i do sada najveći uspjeh potpisivanje diploma švedskoj djeci!

Osnivač GljivaMira često veli da je njegov projekat mogao nastati i razviti samo u Skandinaviji. Susret sa Afredom Nobelom (glumcem) ubraja se u najintersantnije i kako je zapelo oko „testamenta“ i zašto je nastavak „pregovora“ otkazao…

A moglo tumačiti kao EPP za „Bijeli cvijet iznad puta“ ako citiram epizodu kako je protekao razgovor sa Alfredom Nobelom (glumcem) u muzeju. Trebali smo se sresti ponovo, ali sam odustao. Šta imam razgovarati sa glumcem oko „testamenata“- a ovo oko nas tolika zbilja. I neka se ne zamjeri što sam toliko  zapeo. „Ima nešto jače,  vuče natrag i brka logiku svaku…“. Pa i onog „Hajmo Bosno…!“, ali ne neprimjereno kao po stadionima, već da se još koji  put okače one etikete sa našim MADE IN BOSNA AND HERZEGOVINA.

I ništa nije pod moranje! Spominjao neke „timove“ i ako se nađu slični. A dobro promisliti oko potpisa u banci oko nekih početnih sredstava. Da ne ponovi brzopleto sa Per Erik Anderssonom i šta je poslato u Brisel. Zbog svih IMT iskustava.                                    

Moje je da nastavim dokle se mogne a naša se „slika“ društva, roditelja, struke i javnog mnjenja vidjela prošle zime na onom štandu na Kapiji gdje su na nultom prostoru serbes prodavale ratne igiračke – niko ni „mukaet!“

U subotu javljeno da je stand sa ratnim igračkama ponovo postavljen na tuzlanskoj Kapiji! A ja proslijedio nekima iz „struke“ pa neka „preduzmu“ ako šta treba. I ovaj put dobije odgovor ima li kod nas ikakvog javnog mnjenja..?

P.S.

Na Panonici sreo mlađahne Antoniju, Edija i Vedrana. I oni počeli sanjati da za koju godinu krenu u svijet. Već su otišli Lona, Boris, Arslan, Lana…                                   

Nije mi se dopalo što su ispucali petarde, pogotovo još nešto. Otklimali su da će „poslušati“. A kakav je red neka kažu roditeljima skim su razgovarali. Fotos neću objaviti dok ne daju pristanak. Odobrili  pa do subote smisliti neki plan za ovaj „tim“.

Linkovi koji su u vezi:

https://bhdinfodesk.com/2022/12/13/bijeli-golub-ponovo-neleti-448-kad-struka-mora-da-slusa/Bijeli golub ponovo (ne)leti 364: ORUŽJE NA KAPIJI (1) – BHDINFODESK
Bijeli golub ponovo (ne)leti 365: NIJE DO DJECE – BHDINFODESK

_____________ 

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com

Related posts

Bijeli golub ponovo (ne)leti 311: MI O PROŠLOSTI, NORVEŽANI O BUDUĆNOSTI

Editor

(Video): Moderne tehnologije su dobrodošle lopovima koji sada još lakše kradu automobile

Editor

Bijeli golub ponovo (ne)leti 555- KO SE TO TAMO ŽALI?

Leave a Comment