Piše: Sead HambiralovIć
”Razvlači” se razvlači sve to moje i nikako da se ”preneseno” iz Skandinavije stavi u funkciju. Oko A, B, C i D ”tima” trebaće vremena da se zaokruži. Spominjao dvije ”ogledne” osnovne škole sa kojima se planira mirovni program za djecu, potom proširi na Tuzlanski kanton, državu i region.
Prvo treba da nadležni odobre. Razumjeti, posebno školu gdje su za godinu dana po ”političkoj liniji” promijenjena dva direktora. Ali teško je do Ministarstva obrazovanja i Pedagoškog zavoda doći, ostavio telefon i mail – ništa. Škole predložile da projekat pošaljem, a iz iskustva ne bih da se kiseli po ladicama. Prvo zbog aktuelne situacije i zbog nekih krunskih detalja koje treba ”u živo” prezentovati. Kao 97. na prijemu kod tadašnjeg guvernera TK i ministra obrazovanja. Rezultat nije izostao i pride dagocjenost koji se ima eksponat za muzejsku zbirku.
POLA – POLA: Po meni kućni odgoj i škola su ”pola- pola” oko vaspitanja. Haj da da se pozove jedan broj roditelja, porazgovara. Priredi nešto kao perfomans sa fotosima i videom kako je to negdje drugdje organizovano. Čuju mišljenja onih koje bi trebalo najviše da se tiče – odobravaju li da se uključe i njihova djeca? Nisam siguran da je iko tako organizovao kod nas…
Uslijedila zadrška, a nije direktno da (i) za to treba ”odobrenje”(?!!). Uslijedio ”kompromis” da se roditelji pozovu u jednu mjesnu zajednicu (?!) – nemal kao na politički skup. Stišao nevjericu – u redu, a drugi bi davno digli ruke od ovakve rabote.
Ništa ni od susreta sa roditeljima! Negdje je ”greška”, a pošto ”srećem razne”, krenuo pitati one obične oko temeljnog dijela projekta i šta kažu o prošlogodišnjem štandu sa igračkama oružjem? I koji je, za nevjerovati, postavljen na tuzlanskoj Kapiji!!!
MALA ANKETA: Nives Mehmedović, fizijaterapeut – tehničar, veli: ”Jednom riječju: KATASTROFA..!” Slično misli i Ismet Pašalić, portir u Medicinskom centru. Mlađahni Emir Selimović, koji će uskoro upisati psihologiju, sprve ljutito: Ko je dozvolio da se postavi štand…?!!
Čistać u ulici Maršala Tita kaže da ”to” sa štandom nije u redu, ali ne bi da se spominje njegovo ime (?). Ne bi ni penzionisani profesor sociologije da se spominje. Sreo na Banji. Mogao bi naširoko, a nije vrijedno pomena što je osuo paljabu na jednu od televizija i otišao od ”teme”. Mogao je biti ”predvodnik” javnog mnjenja, ali eto – kakva država takva i ”struka”.
I završimo pitanjem je li u redu da se uskoro na Kapiji moguće ponovo postavi spomenuti štand? Roditelji, škole, javno mnjenje- do vas je!
U vezi kolumne:
Bijeli golub ponovo (ne)leti 364: ORUŽJE NA KAPIJI (1)
Bijeli golub ponovo (ne)leti 365: NIJE DO DJECE
_______
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
