Suđenje Predsjedniku Rs Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću, v.d. direktor Službenog glasnika Rs, ulazi u slijepu ulicu i po mnogo čemu je ispit zrelosti za BiH pravosuđe. Prema sadašnjem toku suđenja stiče se dojam da Tužilaštvo i Sud BiH ne znaju šta rade, ili su čvrsto u nečijim rukama. Rasprava zakazana za 3. pa odgođena za 5. april, a zatim iz nepoznatih razloga ponovo je odgođena za 17. april. Može se nagađati da je to zbog posjete mađarskog premijera Orbana BiH i Rs…Iz toga proizilazi da glavni pretres neće biti održan u zakonskom roku od 30 dana, što po nekim pravnim tumačenjima znači da se proces vraća na početno stanje i da će sve biti “Jovo nanovo”, ko u vrzinom kolu; ponovnim čitanjem već pročitane optužnice.
Umjesto da se 5.4. nađe na suđenju u Sarajevu, Dodik je u Banja Luci dočekao premijera Mađarske Orbana (koji je usput na par sati navratio i u Sarajevo) i iskoristio ga da ponovo zaprijeti odvajanjem Rs od BiH ako se ne ispune svi njegovi zahtjevi, koje je postavio koalicionoj Trojki i državi … Ostaje upitno da li je ova posjeta svjesno i namjerno upriličena u vrijeme kada je Dodik trebeo biti u sudnici, da se proces dodatno potkopa, obezvrijedi i obesmisli.
Tako se suđenje zbog neizvršavanja odluka Visokog predstavnika Christiana Schmidta započeto u oktobru 2023. pred Sudom BiH protiv Predsjednika Rs Milorada Dodika i Miloša Lukića v.d. direktora Službenog glanika Rs, umjesto 5. nastavlja 17.aprila 2024.g. Optužnica je pročitana 5. februara, a do sada su održana tri ročišta, posljednje 6. marta. Tok suđenja praćen je provokacijama i uvredama na račun pravosuđa i državnih vlasti. Svaki dolazak u Sarajevo bila je demonstracija nadmoći entiteta nad državom. Odlaganje već zakazanih ročišta postalo je u ovom procesu uobičajena praksa, sa kojom se nastoji umanjiti ugled Suda, a uvećati autoritet optuženog, što nije rijetkost kada se radi o krupnijim ribama, u koje se svrstava i Dodik. Rasprava zakazana za 5. april bila je predviđena za 3. april, ali je odgođena zbog Dodikovih poslovnih obaveza. A zbog njegova odsustva ne odlažu se samo sudske rasprave, već se otkazuju i sjednice Narodne skupštine Rs, jer poslanici moraju biti Dodikova pratnja na putu u Sarajevo, gdje se on “ne osjeća sigurnim”.
Za razliku od svih procesa koji su do sada vođeni pred sudom BiH u ovom procesu optuženi je mobilisao široku podršku poslušnika, koja se ne libi napadati, prijetiti…Dodik je bahat, ali u strahu, a sve veći broj građana, kao i onih ih njegove pratnje, počinje uviđati da bi presuda morala biti osuđujuća, jer su argumenti optužbe vidljivi, opipljivi i jasni, da ni na kakav način ne mogu biti zaobiđeni…ili izgubljeni kao što se to prije više godina dogodilo u procesu Dodikovom tandemu Draganu Čoviću. Zato se manipuliše i manevriše na razne načine.
Dodika brani advokatski tim u kojem su Goran Babić, Miodrag Stojanović, Miljkan Pucar, hrvatski advokat Anto Nobilo.. koji tvrde da optužnica ima političku dimenziju, a poenta procesa da se Dodiku zabrani vršenje funkcije Predsjednika Rs.
Na posljednjem ročištu održanom 6. marta saslušan je jedan od predviđena tri inspektora Agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Nakon ročišta Dodik je u Istočnom Sarajevu održao konferenciju za štampu na kojoj je tužioce nazvao “neprijateljima srpskog naroda“, “glupacima, podanicima”. Iz Suda i Tužilaštva nije bilo reagovanja na ove izjave, mada su mnogo više od provokacija.
Ovo nije prvi proces koji je pokrenut protiv Dodika niti prva tužba protiv njega pokrenuta. Podsjećamo da je Tužilaštvo BiH 28.11.2011. povuklo tužbu i obustavilo postupak protiv Dodika i drugih zbog pronevjera u izgradnji administrativne zgrade vlade, jer “nije bilo dokaza pronevjere”, nakon čega je Dodik prešao u kontru i zatražio da se tužioci pozovu na odgovornost.
U ovom procesu logično je pretpostaviti da će odbrana biti zasnovana na osporavanju legitimnosti Visokog predstavnika Christiana Schmidta, jer njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a. Na to upućuje i izjava advokata Gorana Babića, koji očekuje da se na suđenu kao svjedok pojavi i Christian Schmidt.
Ako proces protiv Dodika i Lukića duže potraje, pa se klupko počne odmotavati (a to se već događa) možda neko nađe snage da pokrene još neku iz njegovih afera, za koje se misli da su zaboravljene. Neke od njih su: kredit Pavlovića banke vrijedan 750.000 eura za kupovinu vile u Beogradu, propast Bobar banke, afera “kila zlata”, izgradnja zgrade Vlade Rs, autoput Banja Luka- Bosanska Gradiška, afera “Reket”, Oslobođenje – Delta, RK Boska, Hidrogradnja, šume srpske, fiskalizacija (kase), IPA Fondovi, Sportsko veče, Klinički centar i toplana…Prosto je nevjerovatno kako u svemu ovom nije nađen dovoljno jak razlog da se Dodik mnogo ranije i više puta nađe na optuženičkoj klupi?!
A sve do sada Dodik nije procesiran ni zbog antiustavnog i antidržavnog djelovanja i negiranja genocida, mada se negiranje po izmijenjenom krivičnom zakonu BiH tretira kao krivično djelo. Učestalim izjavama “U Srebrenici se nije desio genocid” Dodik i dalje neprestano provocira i vrijeđa žrtve genocida, a za “Sud i Tužilaštvo BiH kaže da su “mjesto terora prema Srbima”.
To pokazuje da se Dodik nije promijenio, niti se namjerava zaustaviti na putu secesije. Nastavlja proizvoditi krize, i kako kaže – ide do kraja. I dalje prijeti donošenjem Izbornog zakona na nivou entiteta, povlačenjem predstavnika Rs iz državnih institucija, poništavanjem i zabranom primjene odluka Visokog predstavnika, radi kojih mu se upravo sudi, te najavljuje novu fazu – za otcjepljenje?… a Bošnjacima najavljuje geto na 25% bh teritorija.
Upravo zato ostaje pitanje zašto optužnicom protiv Dodika nisu obuhvaćena kriminalna djela, antidržavno i antiustavno djelovanje i djela veleizdaje iz ranijeg perioda, od kojih se mnoga i sada ponavljaju?!
Na Dodikovo antiustavno djelovanje, puč protiv države, donošenje zakona o kleveti,…nije bilo adekvatnog odgovora ni od MZ-e, ni od bh pravosuđa, ni od Schmidta, ni od partnera u vlasti, ali ni od građana. A svi znaju da Dodik mora odgovarati, da je došlo vrijeme za njegov odlazak…Na neki način Dodik to sam osjeća. Na to upućuje i njegova izjava na posljednoj sjednici NS da “ma šta to značilo idem do kraja”.
Pokretanjem procesa protiv Dodika i Lukića u javnom mnijenju BiH počelo je jačati uvjerenje da se pravosuđe BiH oporavlja, da se opasalo sa više snage i uzelo dovoljno daha da se smije i može nositi za najvišim oblicima kriminala, korupcije i neprijateljskog djelovanja. Zato je ovaj proces protiv njih, kao i onaj protiv Debevca i Osmanagića, ne samo velika odgovornost, već i ispit zrelosti za BiH pravosuđe. Novom odgodom zakazanog ročišta Tužilaštvo i Sud BiH ušli su u slijepu ulicu, iz koje je teško nazreti kraj. Ili će se uspraviti i stati čvrsto na noge, ili pasti i povući za sobom sve institucije i državu. Nadajmo se da će stvari postati makar nešto jasnije na raspravi zakazanoj za 17.april, ako se i tada rasprava ne odgodi zbog “državničkih” obaveza Predsjednika Rs?
Burlington, 8.4. 2024 Zijad Bećirević
