(…) Slutio, obistinilo da najteže tek slijedi kada iz Švedske stignem u Tuzlu i Zvornik. Prvo Kazanbašča- je li se držalo skice za Majkin mezar? Nakon što sam sklonio ostatke vijenaca i popravio konture, čini se da je u redu. Lavande su premještene kako sam nacrtao, a biće vraćene uz desnu stranu kada se naredne godine postavi spomenik.
UNUCI I PRAUNUCI: Da, prvo „spisak“. Tri godine novac za kurbane Ocu i Majki, hatma za oboje i sve u zvorničkoj i tuzlanskoj familiji. Zenidbe i udaje unuka, radjanja praunuka, nove kuće, diplome- znalo se. Svima „jednako“ po jedna švedska (socijalna) penzija! Komšinice u Tornfalkgatan u Örebru vrtile glavom na tolikoj darežljivosti. Na spisku zaostalo za dvije unuke- jednoj za rodjenje sina, drugoj za „naselje“ u novu kuću. (Duša dobra, mislila je i na moga „usvojenog“ zagrebačkog unuka …)
Bahra Dugalić duboko uzdahnula koja mi je pustoš, kako se teško „sastavljam“ i odakle početi- majkini tragovi posvud u tuzlanskom stanu i kući u Zvorniku. Sve na svome mjestu: pod konac složene posteljine, peškiri, zavjese, odjeća, obuća… Dva regala i komoda dupke puni, a najvažnije u sehari. Kod Bahre slično kada je izgubila sina i kako je na kraju loše završila. Predlaže da se svega „riješim“, vremenom biće lakše.
Otšutio. Još u ušima Idino da svaku krpicu sačuvam. I već ima plan kako će sa novcem za „malešnog“- u banku i mogne podići tek kad „diplomira“…
Ponekad bi Majka u svome „stilu“: „Kad umrem treba da je poradjeno. Da svijet ne kaže koliki je bila gursuz..!“. Čuvam još neke „bisere“, a otom- potom oko „formule“ pred izbore i koji me najviše inspirisao.
POKLON (I) ŠABETU: Spominjao da je novi komšija iz Sarajeva Zoran Okuka prvi nazvao „Kraljica“. I još mnogi- nedavno Nermina Pirić, vlaseničkih korjena, sada dobro pozicionirana u Örebru. A ganut kada sam u regalu našao paketić i poruku sa njenim lijepim rukopisom: „Za Šahbaza“. Stavila prošle jeseni prije nego smo krenuli u Švedsku. Nedugo potom ode najbolji prijatelj. Nedugo potom zaredaše infarkti- ode i Majka. O, Nebesa- što je previše, previše…!
Daću paketić Amaru. Kroz najlon nazire se peškir za plažu a ispod nešto žute boje. Neka podijeli sa sestrom Adom. I sada razmišljam o dva spomenika. Onih sedam kamenčića sa Drine ne stigoh staviti na Šabetovu humku. Poslao prijedlog da se ugrade na ploči u obliku cvijeta i postavi iznad imena. Koju godinu ranije slično je trebalo na nišan doajena zvorničkog novinarstva Kjašifa Smajlovića. Nakon oproštajnog govora položio na tek oformljeni mezar. Do mene je, nisam računao na slijeganje zemlje- naredne godine nisu zatečeni kada se postavljao bijeli nišan. (Alma je predlagala da se donesu novi kamenčići. Smatrao da više nije to-to. Makar je ostao onaj fotos u zlatnom okviru kako ih spustam, desno poema u spomen Kjaletu, a iznad naslov kolumne Svetionik novinarske profesaije.., op.a.).
Oko Majkinog počivališta je zahtjevnije. Trebaće se uklopiti uz očev spomenik. A ušlo u priču kako je Tuzlanka izazvala „cunami“ kada se ukazala u brojnoj familiji. Uslijedila je očeva podrška („Naša ljubav je jača od granita…!” I uradismo njegov baš od granita- biće i njen). Sa te strane sve je došlo na svoje. Pa i to, nakon drame oko prevoza iz Švedske i ispunila posljednja želja.
„Kafa za majku“/ Foto: S.H.
P.S.
Poemu „Kafa za majku“ prvi put izveo prije 20 godina u dupke punoj sali NBV u Örebru. S razlogom nasmiješenu na fotosu sa bijelom šoljom „uklopio“ u jedra čuvenog bergenskog jedrenjaka pored Bryggena, potom na plakat programa za penzionere. Moja šolja desno, takodje „s pričom“ i uspomena na gostovanje u Štokholmu u divnoj organizaciji udruženja Most.
Jutros nije zamirisao anduz – obje šolje ostadoše prazne. Danas bi Majka napunila 91…
_________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
