Piše: Sead Hambiralović
Nekoliko zadnjih dana trazio davnu kolumnu o poznatoj tuzlanskoj profesorici Vojislavi Vasiljevic u vedrini slanih jezera. Pa fotos u krupnom planu kako ledjno rasplivava, pa lijep detalj kako razgovara sa nekadasnjom studenticom Ljubicom Hodzic. Napokon odlucio: ide priprema knjige Price sa Panonike. Svakako planirao i ovu pricu, ali zapelo na grohnulom laptopu. Posaljem poruku Ljubici ako moze na svome da nadje. Kad, tuzna vijest: ode i Vojislava, sahrana u trinaest. Taman kada je bus trebao krenuti u Zvornik. Naravno, put otkazao a cesto ponavljam da se nista slucajno ne desava.
Uslo u knjigu, uslo na film:
„Zgusnuo se zrak sto ga dijelim s prijateljima u autu bijelom na poznatom putu…“. Tesko opisiva emocija kada sam krenuo u rodni grad nakon rata, a pratili, da „ojacaju“ moj povratak, Vojislava Vasiljevic i Anti Teponen. A tek na davnoj promociji „Dva splavara mala“ u zvornickoj Kasini kada me nahvalila, potom zgrabila iz vaze stotinjak karanfila i urucila mojoj Majki sto me rodila!
Ima jos i jos. I svaki susret radost, obostrano uvazavanje. Na sahrani Ljubica sapnu da je nasla tekst. Klimnem zahvalno. I da nije, sacuvani su fotosi.
Hvala za sve, draga profesorice / Počivaj u miru!!
Tvoj Sead
—————-
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
1 comment
[…] Bijeli golub ponovo (ne)leti 356: ODE DOBRA TUZLANSKA… […]