Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} je dobio potresno pismo od Anele Osmanović, kćerke Osmana Osmanovića bivšeg pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je uhapšeni u Republici Srbiji, bez postojanja bilo kakvih indikacija da su pravosudne institucije Bosne i Hercegovine, ili sud u Hagu, smatrale za shodno pokrenuti njihovo procesuiranje. Pismo Anele Osmanović prenosimo u cijelosti:
Poštovani u Institutu za istraživanje genocida Kanada
Pišem Vam povodom svog oca Osmana Osmanovića, koji se od 23.11.2019. godine nalazi u pritvoru u beogradskom centralnom zatvoru. Uhapšen je na graničnom prelazu Sremska Rača na ulazu u Srbiju. Hapšenje je uslijedilo na osnovu jedne krivične prijave, bez da je postojala bilo kakva potjernica ili optužnica protiv moga oca. Na teret mu se stavlja krivično djelo „ratni zločin“ u periodu maj/juni 1992. godine u mjestu Gornji Rahić kod Brčkog. Dokazi srbijanskog pravosuđa su skoro pa nikakvi, ali uprkos tome Viši Sud u Beogradu izrekao je 18.03. mome ocu prvostepenu presudu od pet godina zatvora. Od 23.11.2019, moj otac obzirom da nije srbijanski državljanin, je morao sjediti u pritvoru (slučaj Ilije Jurišić se ponavlja). U međuvremenu je Srbija više puta odbila i zahtjev za izručenje moga oca, kršeći pri tome sve međunarodne i međudržavne ugovore, a posebno Konvenciju o zaštiti ljudskih prava. Velika nepravda se čini jednom građaninu Bosne i Hercegovine, čovjeku koji je častan i uvijek bio veliki borac za dostojanstvo i pravdu svakog čovjeka. Istovremeno, njegova država, Bosna i Hercegovina, ne poduzima ništa konkretno da mu pomogne da izađe iz ove situacije, te ga u ovim jako teškom trenucima ostavlja samog.
Mome ocu je nakon izricanja presude ponovo produžen pritvor i njegova borba u Beogradu se nastavlja. On će zajedno sa svojim advokatom uložiti žalbu na prvostepenu presudu pred Apelacionim sudom. Uzimajući u obzir zakonski predviđenje rokove i ustaljenu praksu, samo do donošenja odluke od strane Apelacionog suda može proći nekoliko mjeseci, pa čak i do godinu dana, a zavisno od odluke Apelacionog suda, sve može trajati i dosta duže.
Otežavajuća okolnost za moga oca u cijeloj ovoj situaciji je činjenica da on, barem za sada, za sve vrijeme trajanja žalbenog procesa mora biti u pritvoru. Advokat moga oca Đorđe Dozet će najkasnije slijedeće sedmice uložiti žalbu apelacionom sudu na rješenje o produženju pritvora i tražiti da se mome ocu da mogućnost branjenja sa slobode u daljem procesu. Največa nada moga oca i nas kao porodice, a i jedini spas za njega trenutno bi bilo da mu se da mogućnost da se dalje brani sa slobode. Obzirom da je prvostepena presuda već donešena, advokat moga oca ne vidi više ni jedan opravdan razlog zašto bi moj otac i dalje bio u pritvoru. Svi razlozi koje je Tužilaštvo Srbije do sada navodilo, nakon donošenja provostepene presude više ne predstavljaju problem.Mi kao porodica već više od 2 godine pokušavamo preko raznih pojedinaca i udruženja naći način kako da pomognemo našem ocu, ali bezuspješno. Sva vrata su nam zatvorena. Strašna je zaista spoznaja da jedan pojedinac i njegova patnja, povreda ljudskih prava jednog pojedinca, nikoga ne interesuje. Čitajući knjigu Ilije Jurišića “Istina i pravda” došli smo do informacija o Vasem Institutu, te smo se odlučili da Vas kontaktiramo. Ukoliko bi nam mogli pomoći, tako što čete nas usmjeriti ili nam dati savjet kome da se obratimo, bili bi vam beskrajno zahvalna. Moja sestra Anesa Imamović je pravnik i rado će vam poslati sve dodatne informacije vezano za slućaj.
Mi kao porodica smo bili u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata, a i poslije. Preživjeli smo mnoge teške momente. Moji roditelji su aktivno učestvovali u građenju Bosne i Hercegovine poslije rata. Međutim, za nas rat još uvijek nije stao, jer 20 godina poslije mi osjećamo njegove posljedice, ponovo proživljavamo nepravdu koja u nama budi stare traume.Hvala Vam mnogo i nadam se Vašem odazivu.
Anela Osmanović
IGK će intezivirati medijsku i svaku drugu kampanju i pozvati Kanadu, SAD i Evropsku uniju da razmote ozbiljno ugrožavanje ljudskih prava i sloboda nepravedno uhapšenih građana Bosne i Hercegovine u Republici Srbiji, što veoma ozbiljno narušava odnose između dviju država.Podsjetićemo međunarodnu javnost da je Srbija u presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde presuđena da je učestvovala u međunarodnom sukobu na teritoriji Bosne i Hercegovine, da nije ništa uradili da spriječi genocid u Srebrenici, te kao država agresor nema kredibilitet da procesuira građane Bosne i Hercegovine. To su potvrdili i sudovi u Londonu i Beču, u slučajevima Divjak i Ganić, kada su jasno kazali da se pred pravosudnim organima Srbije ne može očekivati objektivan proces.
Ako postoji osnov, Osmanoviću može suditi samo Sud Bosne i Hercegovine, a pošto je Republika Srbija sve vrijeme to odbijala, prvostepena presuda suda u Beogradu nije ništa drugo nego politički motivisan progon.
Podsjećamo javnost riječ je o sudu koji je 2015. rehabilitirao fašistu i zločinca Dragoljuba Dražu Mihajlovića. Ovakva politika predstavlja nastavak srbijanske agresivne politike miješanja u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine, kao i intenziviranje progona građana države Bosne i Hercegovine. Srbija je tako potvrdila da je najveći izvor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}
