U Potočarima je danas klanjana dženaza i obavljen ukop 14 žrtava genocida nad Bošnjacima. Suze i jecaji članova porodica okovale su Memorijalni centar Srebrenica. Svoj konačni smiraj pronašao je 17-godišnji Beriz Mujić, kao najmlađa žrtva koja je danas ukopana, te Hamed Salić, koji je imao 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe.
Mirza Bašić u Potočarima je danas ukopao brata Midhata, koji je sa 22 godine ubijen u genocidu. Mirza je imao 15 godina kada je s ocem i bratom krenuo na put spasa. Dok su bježali kroz šumu, otac ih je čvrsto držao za ruke, ali su se u jednom trenutku morali razdvojiti. Preživio je golgotu i nekoliko zasjeda na više lokacija.
„Posljednji put na toj lokaciji gdje se desila najveća zasjeda, tada ostajemo brat i ja sami u šumi i boravimo cijelu noć u jednom šumarku na Kameničkom brdu. Od tog momenta više nisam vidio oca, i sa bratom provodim cijelu noć i tek u zoru kada smo počeli bježati s te lokacije, razdvajamo se on i ja, i više nisam vidio ni njega, ostajem sam.“
Mirzina priča je bolna i puna tuge. Po šumama u okolini Srebrenice spavao je među mrtvima i slušao vapaje ranjenih. Tek nakon 28 dana, stigao je u Kladanj. Svoje iskustvo pisano iz perspektive uplašenog, a ujedno i hrabrog dječaka, pretočio je u knjigu koju je nazvao „Spavaj obuven sine“:
„Kada dođe momenat kada se ukopava neko od vaših bližih srodnika, emocije je teško opisati, dakle riječi danas ne vrijede ništa. Ono što osjećamo ili što nam se u mislima mota, teško je prenijeti riječima i napisati. Ja sam još u kretanju od Srebrenice do Tuzle u jednom trenutku odlučio da ću kad tad, ako preživim, obavijestiti sve one koji bi trebali da znaju za ono što se desilo nama. Sazrijevajući kasnije kao čovjek, shvatio sam da će to biti moje svjedočanstvo i da ću ga napisati na najbolji mogući način. Hvala Bogu prošle godine izašla je moja knjiga u kojoj sam opisao svu golgotu kroz koju je prošla moja porodica od početka agresije, a naravno i nakon pada Srebrenice i gubitka brata.“
Genocid u Srebrenici nije preživio ni Beriz Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku. Njegovi posmrtni ostaci ukopani su danas pored brata Hazima, koji je sahranjen 2013. godine. U kabur su danas spušteni i posmrtni ostaci Ibrahima Salkića, koji su pronađeni u masovnoj grobnici. Članovi njegove porodice nedavno su dali saglasnost, tako da je i on pronašao vječni smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima. Njegova kćerka Nesiba.
“Tužna sam jer ga kopam, a s druge strane sam na neki način sretna jer znam gdje se nalazi te mogu doći svake godine i proučiti fatihu njemu, ali i svim ostalim žrtvama genocida”, navodi Zumra.
Srebreničanka Hana Krdžić ukopala je supruga Mehmeda koji je tokom genocida u Srebrenici imao 33 godine. Pronađene su kaže samo četiri njegove kosti. Od 2006. čekala je i nadala se da će se još posmrtnih ostatka pronaći, ali nažalost, nijedne kosti više nema. Alen Jašarević je ovog 11. jula ukopao amidžu Ahmeta.
„Sve što znam jeste da je nestao u Kravicama i pronađen prije nekoliko godina, 40 posto kostiju. Nije pronađena lobanja. U genocidu su mu ubijene daidže, dedo, brojna rodbina i prijatelji.“
U dolini bijelih nišana- mezarju Memorijalnog centra Srebrenica -Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica. Najviše žrtava je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Njihove kosti pronađene su na 150 različitih lokacija, među kojima je oko 80 masovnih grobnica. Za više od hiljadu žrtava genocida još uvijek se traga.
Federalna.ba
