Belgija: Alma Taslidžan Al-Osta u borbi za humanitarno razoružavanje

Općina Donji Vakuf smještena je u gornjem toku rijeke Vrbas. U ovom malom mjestu u srednjoj Bosni rođena je naša današnja sagovornica. Alma Taslidžan Al-Osta provela je većinu života u rodnom Donjem Vakufu, da bi s porodicom 2014. godine, nakon ponude za posao od međunarodne organizacije u kojoj je već radila, odselila u Bruxelles.

Put do Belgije

– Otići u drugu zemlju, svjesna da moja treba iste kapacitete, bila je teška odluka. Dvoumila sam se. Međutim, postala sam majka i budućnost u kojoj će moje dijete imati više opcija za sretnije i kvalitetnije odrastanje je prevagnula. Mogućnosti su brojne. Ayman ima osam godina, priča tri jezika, trenira fudbal i badminton, ide na časove muzike i većina tih aktivnosti mu se nudi u sklopu obrazovanja, priča nam Alma, prisjećajući se svog djetinjstva koje je, shodno okolnostima, bilo mnogo drugačije…

image

Sa sinom Aymanom  

Nekoliko rođendana, početak školovanja i, naravno, rat – uspomene su koje pamti. Agresija na Bosnu i Hercegovinu potresla je šareni svijet mnogih mališana, ispunjavajući ga strahom i brigom za porodicu, tugom zbog prekida školovanja, neprestanom potragom za sigurnim mjestom boravka…

– Sada kada sam i sama majka, još više cijenim svoje roditelje koji su se tada trudili sve pretvoriti u igru; tata je pravio takmičenja – ko će prvi stići do skloništa kada čujemo odjek granate, dok je mama uvijek uspjela napraviti ručak od “gotovo ničeg” u frižideru. A onda su krenula izbjeglička iskustva – od Bugojna, Promajne (Hrvatska) i na kraju Islamabada (Pakistan). Djetinjstvo u Pakistanu je bilo izazovno zbog kulturoloških, klimatskih, ali i rasnih razlika. Iako su nam bili obezbijeđeni hrana, školovanje i sigurnost, nemogućnost komunikacije s tatom i ostalim članovima porodice vratili su nas u BiH početkom 1995. godine, ističe naša sagovornica.

image

Alma Taslidžan Al-Osta, deminiranje u BiH/Privatni Album

Tako se Alma školovala u Donjem Vakufu, Islamabadu, Bugojnu, a u konačnici stekla zvanje diplomirane žurnalistkinje na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Novinarstvom se nije bavila dugo, s obzirom na to da je više bila zainteresovana za komunikologiju kao nauku. Volonterski rad u nevladinim organizacijama u kombinaciji s profesijom doveli su je do mjesta na kojem se sada nalazi.

– Radim kao menadžerica za zagovaranje protiv naoružanja i zaštitu civila, za humanitarnu nevladinu organizaciju Handicap International, zbog čega često putujem i što me čini jako sretnom. Mislim da su tome u velikoj mjeri doprinijeli moja životna priča i djetinjstvo obilježeno ratom. Tako sam zbog poslovnih obaveza do sada posjetila države poput Sirije, Jemena, Iraka, pa do Mozambika, Senegala, Kolumbije, Vijetnama, Kambodže… ovo su samo neke od 60 zemalja u kojima organizacija ima različite programe. Ja najviše radim sa žrtvama iz konfliktnih i postkonfliktnih okruženja, posebno se fokusirajući na žrtve oružanog nasilja, objašnjava naša sagovornica, ističući cilj njenih poslovnih aktivnosti: promjena politike kako bi te države bile spremne odgovoriti na potrebe svih žrtava, što je jako zahtjevan proces.

image

U izbjegličkom kampu u Siriji  

San o boljem sutra

S obzirom na prirodu posla, često sarađuje s različitim odjelima Ujedinjenih nacija u Genevi i New Yorku. Diplomatija ima veliku ulogu u ovom poslu, pa Alma često pregovara s delegatima o temi ostvarivanja prava žrtava oružanog nasilja. Iscrpno je pričati o patnji ljudi izloženih oružanom nasilju, kaže Taslidžan Al-Osta, opisujući taj proces kao dugotrajan, ali u konačnici i efikasan.

Jedan od projekata na kojem trenutno radi s kolegama i kolegicama fokus stavlja na zaštitu civila u ratnim područjima. Iz tog razloga sarađuju sa ministarstvima odbrane i vojskama iz različitih zemalja. Postizanje dogovora u ovom polju podrazumijevalo bi promjene u planiranju vojnih operacija i upotrebi oružja.

image

Forum o humanitarnom razoružavanju u New Yorku  

– Možda zvuči suludo – trebamo da se borimo protiv ratova, zar ne? To je, naravno, primarni cilj, ali, nažalost, teško ostvariv. Zato smo se fokusirali na rad s najvećim vojnim silama i smanjenje štete, koliko god je to moguće. Moderni ratovi koji se danas vode zahtijevaju nove taktike, u skladu za međunarodnim zakonima koji se mogu tumačiti na različite načine.

Države koje učestvuju u vojnim koalicijama su veoma netransparentne i njihov odabir naoružanja, u odnosu na cilj koji žele da unište, u većini slučajeva nije srazmjeran. Zato vidimo ogromne štete, od kojih civili ne samo da ginu već snose dugoročne posljedice godinama poslije. Trudimo se ukazati na štetu koja se čini, (ne)transparentnost vojnih operacija koje provode i odgovornost koju imaju prema žrtvama. Zato mobilišemo javnost i građanstvo, postepeno se stvara pritisak na vlasti koje na kraju moraju donositi pozitivne odluke, otkriva nam ambiciozna Alma, čiji je san promjena načina modernog ratovanja i zaštita civila u modernim oružanim sukobima.

image

Delegacija Senegala u UN-u, New York  

Dugogodišnje iskustvo u pregovaranju ima želju upotrijebiti kako bi pomogla svojoj domovini u pregovorima o ulasku BiH u Evropsku uniju. Svakodnevno smo svjedoci kako naše vlasti sporo odgovaraju na potrebe i zahtjeve koje Bruxelles zadaje.

– To je velika šteta, budući da bi država i ljudi koji žive u BiH mnogo profitirali. Naravno, i ovaj potez ima pozitivne i negativne strane, ali mogućnosti su ogromne i vjerujem da bi se kvalitet života u mladih ljudi znatno poboljšao, priča nam Alma, koja je jako vezana za BiH. Kako i sama kaže, gdje god bila – nikada neće izgubiti svoj nacionalni identitet.

– Imam sreću da radim s ljudima iz svih dijelova svijeta, pa sve više shvatam kako smo mi zaista specifični po svemu što nas karakteriše – tvrdoglavost, odlučnost, poštenje i dosljednost, ali i strast koju nalazimo u onom šta radimo, kaže naša sagovornica, koja mir i odmor najčešće nalazi u porodičnoj kući u Donjem Vakufu, s roditeljima, sestrama i ostalim članovima porodice.

image

Vijeće sigurnosti UN-a u New Yorku

Koronavirus u Belgiji

S obzirom na to da je svijet pogođen pandemijom koronavirusa, zanimalo nas je i kakvo je stanje u Belgiji.

– Stanje je već sada mnogo bolje. Trenutno smo u završnoj fazi izlazne strategije belgijske vlade. Aktivnosti su se počele vraćati u normalu, letovi prema zemljama EU i Schengena su od 15. juna ponovo u funkciji. Predviđao se ponovni rast oboljelih otvaranjem škola, ali uz pridržavanje propisa broj zaraženih i dalje opada. Međutim, trenutno se mnogo priča o ekonomskim posljedicama i prva predviđanja su da će se EU suočiti s najvećom recesijom do sada. Evropska komisija predviđa ekonomski kolaps od 7,4 posto i rizik od još goreg pada, ukoliko trenutne mjere olakšanja pokrenu drugi val virusa. Ovo su predviđanja koja su nastala praćenjem domaće ekonomske situacije, ali i situacije koja je zahvatila Sjedinjene Američke Države, prvog trgovinskog partnera EU, te Kine koja je trenutno njen drugi trgovinski partner. Teško je znati koliko i šta će se od svega ovog zaista desiti. Mislim da trebamo naporno raditi da osnažimo ekonomiju, misliti pozitivno i nadati se da se negativna predviđanja neće ostvariti, zaključila je Alma Taslidžan Al-Osta.

Ema Džananović/MojaBiH

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook