Sport

Rijad Kobiljar vezista FK Olimpic i najveće otkrovenje kampa NS/FS BiH “Otvorena vrata” u Denveru 2015.—- Poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine je priznanje za moj trud i zalaganje

banner

Već 18 mjeseci talentovani Rijad Kobiljar na terenima BH Telecom Premijer lige peče zanat i napornim trudom ostvaruje svoje fudbalske snove. Od dolaska iz Amerike, Rijad je nosio dresove FK Sarajeva, NK Travnika i sada FK Olimpica. U svakom dresu nastojao se dokazati i dostići stepenicu više.

Rijade, možeš li nam nešto reći o svom “fudbalskom putu od Bosne i Hercegovine do Amerike i nazad?

Sa svojom porodicom “Preko bare” sam stigao prije gotovo 14 godina, imao sam nepunih šest godina i ,naravno, kao i svi doseljenici, prošao sam kroz tešku fazu privikavanja na novu sredinu. Nisam znao jezik, pa mi je trebalo mnogo vremena da se naviknem. Fudbal, odnosno, “soccer” mi je  pomogao u tome. Vrlo brzo po dolasku, tačnije, nakon mjesec dana, počeo sam trenirati i odmah su me treneri stavili da igram sa djecom koja su bila dvije godine starija od mene. To mi je  pomoglo u razvoju jer sam brže napredovao. Sa 16 godina sam počeo igrati za NPSL prvim timom “Jacksonville Armada” koji se takmičio u Drugoj američkoj ligi, potom je uslijedio kamp Fudbalskog/Nogometnog saveza BiH “Otvorena vrata” u Denveru i, onda, povratak kući u redove FK Sarajeva.  U Americi su uslovi za treniranje izvanredni i ja vjerujem da će tamo u budućnosti  “soccer” postati vodeći sport. Ipak, još uvijek se kvalitetniji fudbal igra u Evropi i zato sam došao, jer želim napredovati.

Na kampu “Otvorena vrata” u Coloradu koji je održan u maju 2015. godine, od strane struke proglašen si za najveće otkrovenje kampa, reci nam nakon ove vremenske distance svoje impresije o kampu i takvom načinu otkrivanja talenata.

Mislim da je kamp bio pun pogodak, u smislu da se selektori bolje upoznaju s kvalitetom američkih fudbalera bosanskohercegovačkih korijena, to je posebno upečatljivo pronalaskom Vedada Ibiševića jer je on, upravo, na jednom takvom kampu dobio priliku gdje je prepoznat kao potencijal, a vidimo danas šta je sve postigao. Mislim da u SAD-u ima još mnogo djece koja zaslužuju da budu viđena, pa se nadam da će ovakvih aktivnosti biti i ubuduće te da će i drugi momci dobiti priliku da budu viđeni. Iskoristio bih priliku da zahvalim svima koji su doprinijeli da se ovaj kamp održi, prije svega NS/FS BiH i njihovim predstavnicima na kampu, Muratu Jahi, Darku Nestoroviću, potom domaćinima Muratu Alibašiću i Ericku Frenchu, te svim trenerima i mnogobrojnim volonterima koji su radili na kampu i, naravno, vama koji ste bili važna karika u svemu tome.

Ako se sjećaš na sastanku sa igračima i roditeljima prije održavanja kampa, rekao sam da će biti izuzetno veliki uspjeh ako jedan fudbaler dobije poziv u neku od reprezentativnih selekcija. Nedavno te selektor Nestorović pozvao u reprezentaciju (U21) Bosne i Hercegovine u prijateljskom meču protiv Crne Gore, kako si taj poziv doživio i šta znači to za tebe.

Odlično se sjećam svega što ste kazali, u prvi mah sam mislio da je to mali broj, ali nakon toga  sam vidio da u Bosni i Hercegovini i, općenito, u dijaspori igra veliki broj talentovanih momaka, mislim da je tolika konkurencija izuzetno pozitivna za ukupan bosanskohercegovački fudbal. Selektor Darko Nestorović je već bio na neki način upoznat s mojim mogućnostima, vidio me je u kampu u Coloradu. Također, znam da me je gledao na nekoliko prvenstvenih utakmica. Ja sam nastojao da svakim danom napredujem u svakom pogledu, da dosta toga naučim, a i dalje mislim ići tim načinom rada. Jednostavno, današnji fudbal ne poznaje improvizacije, svaki dan morate raditi više i bolje nego prethodni, jer to je jedini način da ostvarite svoje snove. Poziv u reprezentaciju je priznanje za trud, a meni je otvorio oči da svojim radom mogu da se izborim sa svim problemima. Hvala selektoru Nestoroviću i njegovom timu jer meni ovaj poziv znači, zaista, mnogo. Naravno, hvala mojim roditeljima i mojim sportskim mentorima na velikoj podršci jer bez njih i njihovih dobronamjernih savjeta teško da bih došao do dresa najdražih boja.

 

Ovu polusezonu si proveo u Olimpicu, bilo je turbulentno, ali tvoje igre nisu ostale nezapažene, prema nekim našim informacijama svi vodeći  klubovi Premijer lige BiH rado bi te doveli u svoje redove, prija li ti to?

Sezona je, zaista, bila teška i promjenjiva, ipak, ja bih zahvalio svim trenerima jer su imali razumijevanja za sve nas, a posebno Draganu Radoviću i Admiru Raščiću koji su se, zaista, za vrijeme boravka u Olimpicu istinski trudili da od nas naprave još bolje igrače. Na meni je da se nastavim truditi i raditi na sebi svakodnevno u svakoj situaciji, da probam biti bolji, a onda će, valjda i rezultati doći. Što se tiče opcija za nastavak karijere, ja sam još uvijek igrač Olimpica, postoje interesovanja, naravno da mi to prija i to su činjenice, međutim, sve sam prepustio u ruke agentu, jer imam puno povjerenje, to se, uostalom, pokazalo i do sada i nema razloga da se brinem. Sada je pauza, ustvari, pauza je samo od utakmica, a ja ću odmoriti samo nekoliko dana i nastaviti raditi sa stručnjacima tokom pauze kako bi naredni dio dočekao potpuno fizički i, koliko je to moguće, taktički bolji.

Daljnji planovi,  želje i ambicije?

 

Biti profesionalac u BiH je veoma zahtjevno, ali sam ja birao put, i sad želim da iz ovoga svega izađem kao pobjednik. Trudit ću se, borit ću se i nadam se da ću jednog dana “zaigrati” na velikoj sceni u nekoj od jačih evropskih liga i, naravno, u dresu “A” reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Tekst  i foto :

BHDINFODESK – BIRMINGHAM

Related posts

Düsseldorf: Jedna od najvećih MMA nada Sara Smajić želi početi karijeru modela

Urednik BiH Info Desk

U Quebecu raste talentirana fudbalerka koja na dresu i kopačkama nosi ambleme Bosne i Hercegovine

Urednik BiH Info Desk

London: Talentovani Sarajlija standardni prvotimac “B” tima premijerligaša FC Brentford

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment