Jedna američka uzrečica kaže “Kada ti život dadne limune, ti napravi limunadu”. Upravo ta uzrečica može biti vodilja kroz priču o momku koji je sa svojih osam godina bježao od rata u njegovoj zemlji, te sigurnost i krov nad glavom pronašao u dalekoj Švedskoj.
Tada mali osmogodišnjak Mirza Kurtagić, koji se sigurno kroz maglu sjeća strahota koje su njegovi prijatelji, roditelji i on doživjeli, sada je postao čovjek koji sudi na najvećoj smotri rukometa, a to je Svjetsko prvenstvo koje se upravo održava u Njemačkoj i Danskoj. Bolje rečeno, iako sigurno nije zamišljao svoj životni put tako, od limuna je napravio limunadu i iskoristio ono što mu život nudi.
Sada je sretno oženjen sa svojom izabranicom iz Goražda s kojom ima jedno dijete, a kontakt s njim smo uspotavili u jeku Svjetskog prvenstva, a on je bez obzira na sve, odvojio vrijeme za portal Kvaka.ba i sa zadovoljstvom odgovarao na naša pitanja.
– Za početak, kratko nam prenesite utiske sa Svjetskog prvenstva, kakva je organizacija, atmosfera…?
“Što se tiče organizacije sve je na visokom nivou, od transporta, logistike, organizacije utakmica, sve je zaista na nivou. Imao sam priliku suditi u Berlinu i Minhenu i atmosfera je bila nevjerovatno dobra. U Berlinu je igrala Njemačka, tamo je bilo sve rasprodano, prepuno, također i na drugim utakmica je bila solidna posjeta, oko 10-11 hiljada navijača.
– Od kud Mirza na Svjetskom prvenstvu, tačnije kako je tekao put od BiH do Švedske i suđenja na Svjetskom prvenstvu?
“Prije svega, mnogo truda i mnogo zalaganja i ulaganja. Moj kolega i ja već sudimo od 2000. zajedno i tad smo počeli kao djeca suditi u lokalnom klubu, a također smo istovremeno i igrali rukomet u jednom malom gradu koji je sat vremena udaljen od Goteborga. Tu smo počeli i polako smo prolazili kroz sve nivoe suđenja, a od 2011. sudimo u Evropi, da bi se eto sad popeli na svjetski nivo, jer imati mogućnost suditi svjetsko prvenstvo je “wau””, priča nam Mirza i nastavlja:
“Također smo imali mogućnost suditi žensko svjetsko prvenstvo 2017. i to je bilo veliko iskustvo. Pored ogromnog truda i ulaganja, mnogo nam pomažu naša familija i prijatelji, jer i kolega i ja imamo malu djecu i suprugu, te nam to puno znači, jer biti na ovom nivou ne znači samo suditi utakmice, nego i stalno trenirati i gledati utakmice, analizirati, diskutovati i kroz to se čovjek uči. Bitno je napomenuti da pored rukometa, obojica radimo puno radno vrijeme na svojim poslovima.”
– Da je Mirza završio kao rukometni sudija i nije toliko čudno, s obzirom da mu je cijela porodica u sportu.
“A što se tiče mog puta, ja sam rođen 1984., tokom olimpijade, inače sam iz Vlasenice, a tokom rata smo tata, mama, brat i ja prvo izbjegli u Hrvatsku, a onda dalje 1992. u decembru u Švedsku. U Švedskoj smo i dan danas, tamo sam odrastao i završio fakultet, te se počeo baviti rukometom, ma da sam se također bavio i košarkom kao dijete jer mi je tata igrao košarku u Vlasenici, kasnije i u Drini iz Zvornika, a onda prešao u KK Bosnu, ali jedno kratko vrijeme tokom svog studija. ” ističe Kurtagić za portal Kvaka.ba i dodaje:
“Inače amidža mi je Esad Kurtagić koji je bio rukometni trener i koji je bio uz reprezentaciju BiH, dajdža mi je bio košarkaški sudija, a djed Jusuf Duškunović fudbalski sudija, tako da se može reći da mi je sport, ali i suđenje u genima.” (smijeh)
– Kakav je osjećaj suditi na Svjetskom prvenstvu i biti dio istog, te ima li treme pred tako velike utakmice?
“Svaka utakmica je specifična za sebe, čovjek se priprema za svaku utakmicu individualno, ali normalno je da svako otvaranje ili svaka prva utakmica ima svoj značaj i svaka je bitna, ne samo za nas sudije, nego naravno i za ekipe. Tako da to svakako nosi jedan nivo treme i napetosti da se uradi dobar posao. Ipak, svjetsko prvenstvo je najviši nivo gdje je svaka odluka bitna i za ekipe i za nas, jer mi smo došli ovdje da sudimo što bolje. I to je zaista jedna privilegija, biti među najboljim sudijskim parovima na svijetu i mi se trudimo da stalno budemo bolji.”
– Iako možda ne smijete dati odgovor na to pitanje, ko po vama igra najljepši rukomet na prvenstvu?
“Što se tiče toga, svaka ekipa ima svoj način igranja, svaki dio svijeta ima svoju kulturu igranja. Nova pravila donose i različite taktike igranja, tako da se ekipe adaptiraju tome i pronalaze neku svoju taktiku. Mislim da svi igraju na svoj način, zato je rukomet lijep sport, može se praitti i gledati, a uz malo motivacije, svako može dobiti svakoga. Rukomet je brza igra, stvari se brzo dešavaju, fer je sport i na kraju to je džentlmenski sport,” diplomatski je odgovorio Kurtagić.
– Za kraj, ne možemo da Vas ne upitamo da li pratite rukometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine i općenito rukomet u BiH?
“Iskreno, slabo pratim reprezentaciju BiH, prije kao dijete sam pratio mnogo više, jer mi je i amidža bio dio stručnog štaba, sad veoma rijetko. Naravno čitam novine i kao svi tu pratim šta se dešava. A što se tiče rukometa u BiH, pratim Goražde jer mi je supruga iz Goražda. Igrala je rukomet u Švedskoj i njena familija se bavila i bavi rukometom u Goraždu, tako sam kroz rukomet i suđenje stekao prijatelje, sudije, delagate iz Bosne i Hercegovine na raznim takmičenjima” zaključuje Mirza Kurtagić za portal Kvaka.ba
Razgovor vodio: Azhar Sejarić
BHDINFODESK
