Često čujemo kako ljudi iz Bosne i Hercegovine odlaze van naše države u potrazi za boljim životom, međutim, postoje i oni koji joj se vraćaju.
Jedna od tih je i Belma Čančar, koja je rođena u Zenici, gdje je provela rano djetinjstvo, da bi 1999. sa svojom porodicom otišla u Australiju.
Put u Australiju donio je razne izazove njenoj porodici, kao i mnogim drugim emigrantima s područja cijele BiH. Rat je ostavio velike posljedice na bosanske doseljenike u Australiji, tako da proces prilagođavanja ni za koga nije bio lagan. Međutim, jedan izazov bio je teži od ostalih.
– Udaljenost od domovine budila je jaku nostalgiju. 14.042,74 kilometra dijelila su nas od rodne grude, roditelja, rodbine, prijatelja, priča nam Belma.
To je bilo dovoljno da 2001. godine spakuju kofere i presele u Hamburg. Međutim, ispostavilo se da njihov dom nije bio u Njemačkoj, ali ni u ostatku Evrope, pa su se 2003. odlučili vratiti u Australiju. Belma je nastavila školovanje.
– U svom šestogodišnjem školovanju uspjela sam promijeniti šest škola, tri službena jezika, mnogo školskih drugova, tako da sam već kao mlada stekla bogato životno iskustvo, prisjeća se naša sagovornica.
Srednju školu završila je sa izuzetnim rezultatima, što joj je omogućilo da se upiše na prestižni Univerzitet u Melbourneu, gdje je diplomirala, a potom završila i master za Marketing Management.
Život u Australiji olakšan je iskrenom dobrodošlicom Australijanaca, o kojima Belma ima samo riječi hvale. Uprkos tome što ne znaju mnogo o našoj historiji, uvijek su, kaže Belma, bili voljni naučiti nešto novo.
– Nikada nisam doživjela bilo kakav oblik diskriminacije na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. U Australiji žive svi narodi, nacije, rase u jednom suživotu koji je propisan zakonom, a koji svi poštuju i uvažavaju, ponosno nam govori Belma.
Njen život u Australiji bio je divan. Imala je sretno djetinjstvo, bezbjedno odrastanje, ekonomsku stabilnost i školovanje. Slobodno vrijeme je, kao i većina Australijanaca, provodila u prirodi, na plaži ili na kampovanju sa društvom ili porodicom.
– Mnogo mi nedostaje stil života u Australiji, mada i BiH ima svoju draž. Za mene je BiH uvijek bila dom koji je daleko od kuće. Nikada se nisam osjećala posve kao Australijanka, ali nisam ni potpuno Bosanka, priča nam naša sagovornica.
Biti zatečena između dvije kulture za Belmu predstavlja sreću i neprocjenjivo bogatstvo. To joj je davalo mogućnost izbora najboljeg iz oba svijeta, a ujedno je čini jako ponosnom što iskazuje kroz citat iz svoje najdraže serije “Igra prijestolja”.
– Nikada ne zaboravi ko si, jer svijet to sigurno neće zaboraviti. Neka ti to postane snaga – tako ti nikada neće postati slabost. Neka ti to bude oklop, a ne oružje u rukama neprijatelja, citira Belma.
Zahvaljujući roditeljima, njena sestra i ona naučile su mnogo stvari o BiH, a njihovo znanje se isplatilo.
– Redovno sam pohađala Bosansku školu, učila bosanski jezik, koji je i službeno priznat od države Australije i boduje se u završnoj ocjeni srednjoškolskog uspjeha. Na ponos roditelja i bosanske zajednice bila sam među dvije najbolje svršenice bosanskog jezika generacije, ponosno nam priča sagovornica.
U Melbourneu, gdje je Belma živjela sa porodicom, postoje brojna udruženja koja okupljaju Bosance i rade na očuvanju jezika, kulture, tradicije, običaja i vjere. Svojim zalaganjem i radom se bore da se mlađim generacijama Australijanaca koji imaju bosansko porijeklo znanje i običaji prenesu u naslijeđe. I njena porodica je bila uključena u dešavanja u bh. zajednicama u Australiji, što je Belmu inspirisalo da volonterskim radom doprinese njihovoj realizaciji.
– Posebno bih spomenula KUD Dukat, čiji je član moja mlađa sestra i gdje se baštine igre i kola iz cijele BiH, potom nogometne klubove Bosna Melbourne i Đerzelez, a posebno džemat Deer Park, sa osmijehom se prisjeća Čančar.
Da Bosanci zadržavaju svoj duh gdje god odu, svjedoče i sljedeće riječi naše sagovornice:
– Bez bureka i ćevapa nema okupljanja Bosanaca u Australiji, a nisi Bosanka ako ne znaš razvijati pitu, zaviti sarmu i složiti baklavu, nasmiješeno nam priča Belma.
Iako su Belma i njena porodica bili jako zadovoljni životom u Australiji, čežnja za BiH je bila prisutna uvijek.
– Mnogo nam je nedostajala naša šira porodica, pogotovo za vrijeme praznika, rođendana i drugih važnih događaja u našim životima, prisjeća se.
Iz Australije se vratila iz ličnih razloga, a u Zenici danas živi sa suprugom. U našoj državi živi jer smatra da postoji veliki potencijal da naša mala zemlja postane pozitivna i prepoznatljiva tačka u srcu Evrope.
– Imamo toliko talentovanih mladih ljudi, kojima samo treba bolja prilika da pokažu svoju vrijednost. Mladi iz BiH dokaz su da čak i u nezahvalnom okruženju mogu istrajati i uspjeti u domenu svog interesovanja, smatra Belma.
Trenutno je zaposlena kao dio marketinškog tima za međunarodnu organizaciju sa uredom u BiH, a ima namjeru da u bliskoj budućnosti pokrene svoj biznis. Svojim životom u BiH je, ističe, zadovoljna.
– Moj svakodnevni raspored je pretrpan i užurban. Međutim, uvijek odvojim vrijeme za porodicu, prijatelje i zdravlje, što je, naravno, najvažnije. Vjerujem da ljudi stvaraju svoju sreću, a pozitivan stav može da vas odvede daleko, pa se ne mogu požaliti na moj život u BiH. Znam da postoje mnoge stvari koje možemo poboljšati u ovoj zemlji, ali korak po korak, priča Čančar.O trendu odlaska mladih, ali i čitavih porodica iz BiH, kaže da svaka osoba treba tražiti svoju sreću tamo gdje može doživjeti svoj potencijal.
– Raznovrsna iskustva mogu se uvijek primijeniti u BiH u budućnosti ako se odluče vratiti, a ako ne, nadam se da će postati najbolji ambasadori za ovu malu zemlju, jer nam je potrebna pozitivna izloženost, a vjerujem da samo mladi, inteligentni pojedinci mogu dovesti do takve promjene, smatra Belma.
Australiju i BiH ne želi da poredi jer su veoma različite, a obje države su joj donijele veliku radost i iskustva koja se ne mogu mjeriti.
– Obje imaju prirodne čari i čuda koje privlače turiste širom svijeta, a porediti ih je jako teško jer, kao što Australijanci imaju običaj reći, “trava je uvijek zelenija s druge strane”, ističe naša sagovornica.
Iako je svaki trenutak u Bosni čini sretnom, nije sigurna da li će i u budućnosti ovdje ostati.
– Ne želim se ograničiti na jedno mjesto. Svijet je tako veliki, još ima mnogo toga što želim doživjeti, vidjeti i naučiti. Još se vodim motom uspjeha: rad, red i disciplina, za kraj nam kaže Belma.
Moja BiH
