Poštovani gospodine Jurič,
Slušajući interview admirala hrvatske mornarice Davora Domazeta, datom za Podcast Velebit ove godine pod nazivom: „Je li kolektivno pjevanje pjesme Moja domovina utjerivanje straha?“, otvorilo se mnogo pitanja.
Povod ovog pisma nije dio interview-a vezan za temu korona, koji je takodjer ostavio više pitanja nego odgovora, već neutemeljene izjave admirala Domazeta koje su se ticale bosanskog teritorija i bosanske historije.
Pozvao bih sve koji žele da saznaju više o historiji Bosne da pročitaju djelo profesorice zagrebačkog sveučilišta Nade Klajić : „Srednjovjekovna Bosna“. Nada Klajić je bila vrhunska historičarka i intelektualka koja u svom navedenom djelu precizno iznosi podatke i pobija sve navode o ispravnosti svojatanja Bosne od strane zapadnog bosanskog susjeda i istočnog bosanskog komšije.
Kolika je snaga njenog intelektualnog pristupa opisu srednjovjekovne Bosne, možda najbolje govori Ivo Goldstein nazivajući profesoricu Nadu Klajić: „Borac za povijesnu istinu“:
„Nada Klajić je pišući „historiju“, bila intelektualac…takve veličine da je trajno obilježila hrvatsku kulturu u svojoj generaciji.
Smatram, naime, da intelektualac nije ponajprije onaj tko se izdvaja iz okoline svojim znanjem i naobrazbom, nego je to čovjek koji na svaku izrečenu tvrdnju postavlja novo protupitanje, koji svaku naizgled sigurnu istinu dovodi u sumnju, koji je istodobno i nesmiljeni kritičar i vječiti opozicionar“1
U djelu „Srednjovjekovna Bosna“, Nada Klajić ne ostavlja prostora svojatanju Bosne od strane Hrvatske, a navod da se Ban Stepan najprije zakleo pred svjedocima „dobrim Bošnjanima“, a onda ponovio zakletvu „pred vsom crkvom i pred Bosnom“2 govori o historijskom kontinuitetu Bosne i njenih državljana.
Političko svojatanje tudjeg nije ništa novo u svijetu, što smo vidjeli i kod izjava bivše predsjednice Hrvatske, koja je nedovoljno dobro poznavajući geografiju izjavila da je Hrvatska do Kupresa, jako malo doprinosi miru i dobrosusjedskim odnosima u sopstvenom okruženju. Devedesete godine nam svjedoče o tome.
Preporučio bih još jednog hrvatskog autora Domagoja Nikolića koji u svojo knjizi „Ilirija – sveta zemlja“ istražuje autohtonost stećaka. Ako se malo dublje udje u sadržaj, čitalac dolazi do zaključka da se zapravo radi o istraživanju Bosne. U knjizi3 se navodi da su natpisi na stećcima na „bosančici“(str. 29), govori o crkvi bosanskoj (str.36), o stećcima u Bosni (str.41-49), o biblijskom spominjanju Bosne (str.156) i na kraju o Bosni kao božijoj zemlji (str.252)
Ne želeći navoditi dodatne autore i historijske podatke o bosanskim franjevcima, kao niti se upuštati u dokazivanju nečega što postoji, želim samo istaći potrebu za traženjem istine, a javni mediji imaju svoju moralnu obavezu da rade ka tom cilju.
Saradnja medju narodima podrazumijeva kretanje u okviru zajedničkog nazivnika, a respekt drugoga, je osnovna, pokretačka norma te saradnje.
S poštovanjem
Siradj Duhan / Predsjednik Bosanskog Akademskog Društva u Austriji
