I pored izrečenih presuda najviših svjetskih sudova (ICTY), Srbija i Rs ni 25 godina kasnije, ne samo da ne priznaju genocid i stravične zločine počinjene nad Bošnjacima 1992-1995,već veličaju i odlikuju izvršioce genocida, a proganjaju, hapse i osuđuju najzaslužnije sinove za odbranu BiH od agresije. Međunarodna zajednica u formatu UN, EU, SAD, OHR, VIjeća za implementaciju mira, kerempuha u liku Valentin Inzka, dala je za pravo i dopustila izvršiocima genocida nad Bošnjacima Prijedora, Ključa, Sanskog Mosta, Foče, Bratunca, Višegrada, Zvornika…Srebrenice da i u uslovima mira torerišu i dokrajče svoju žrtvu. Jer im, kako se sve više pravednika usuđuje da kaže, “smetaju bosanski muslimani”.
Za četvrt stoljeća nije se uspjelo izdejstvovati čak ni donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida. Umjesto da zaustave srpske agresore, sankcionišu ih, i ovih dana od evropskih zvaničnika i iz UN čuju se iste ili slične izjave…“da se genocid ne smije zaboraviti”, priznaje se da UN jula 1995. nisu bile uz Srebrenicu i “da snose kolektivnu odgovornost”. Sve ove izjave zaboravljaju se za tri dana, a počinioci genocida nastavljaju još slobodnije i beskrupuloznije trijebiti Bošnjake sa njihovih vjekovnih prostora.
Srbija je bila mozak strategije za istrebljenje Bošnjaka i motorna snaga za etničko čišćenje i genocidno zatiranje Bošnjaka. Ona je regrutovala i plaćala izvršioce. Njihov učinak je u 550 masovnih, isto toliko zajedničkih i 4000 pojedinačnih grobnice širom BiH, sa 25.000 posmrtnih ostataka, od kojih je 23.000 identifikovano. To znaju UN, EU, SAD, MZ, OHR, to zna Haški sud, u kojem za to postoje dokazi, o kojima je povodom 25-godišnjiice Srebreničkog genocida govorila Nevenka Tromp, bivša saradnica haškog tužioca Džefrija Najsa. 8.372… 3.102,.. nisu samo brojevi već ljudi koji su nekad bili živi, bili nečiji očevi, majke, sinovi, kćeri, sestre braća…
Ko ni danas, u uslovima Korone, ne progleda u Potočarima, kad se bude klanjala dženaza za još 9 identifikovanih žrtava genocida, uzdisalo i jecalo za mrtvim i 1.200 onih koji se još vode nestalim, zauvijek će ostati slijep kod svojih očiju, gluh kod svojih ušiju, bezdušan i nijem u svom mraku.
Srebrenica je bol koja se nikad neće preboljeti, kajanje koje se nikad neće okajati, suza koja nikad neće presahnuti, već ostati okamenjena.
Ni četvrt stoljeća kasnije, u Bosni i Hercegovini ništa bolje ni drugačije nije. To se može vidjeti i iz mog teksta “Srebreničkim šehidima za rahmet, a živima za sabur”, pisanom prije 6 godina, teksta “Moj put u Srebrenicu”, pisanog prije tri godine…
SREBRENIČKIM ŠEHIDIMA ZA RAHMET A ŽIVIMA ZA SABUR
Posted: 10. Jula 2014. in Intervjui
Srebrenica je težak kamen na našem srcu, okamenjena suza u našem oku, prigušen krik iz naše duše, zaustavljen uzdah iz naših grudi… naše plakane a neisplakane suze…Srebrenica je moć nemoćnih i snaga ponikla iz sabura ucviljenih srebreničkih majki, jača od svake zlobe i nepravde. Srebrenica je more bijelih nišana u svjetlosti, izvor koji nadahnjuje, sa kojega se pije, dok se suza u oku krije.
Srebrenica je živa rana civilizacije ; crna mrlja na savjesti društva, koja se ničim i nikad neće moći otkloniti. Srebrenica je ispit zrelosti UN i otrežnjenje za Briselsku administraciju i Hašku pravdu. Svaki tabut od 6.066 tabuta spuštenih do danas u Potočare je otrgnuti dio nas, koji traži mira i opominje. Neka mi oprosti dragi Allah dž.š., neka mi oproste srebrenički šehidi, dok očekujemo dženazu sa još 175 žrtava srebreničkog genocida, ne mogu odoljeti suzama, jačim od moje boli i naše tuge.
Bez osude Srbije za agresiju i genocid nad Bošnjacima, bez presude Holandiji i Ujedinjenim nacijama za učešće u Srebreničkom genocidu, svaka do sada izrečena presuda, uključujući i današnje kontraverzne nagovještaje u sudskim procesima koji se vode protiv počinilaca genocida, je samo posipanje soli na još žive rane Bošnjačke.
I ove godine „Maršom mira“, dženazom za 175 novoidentifikovanih žrtava srebreničkog genocida, Fatihom proučenom uz svaki šehidski kabur u Potočarima, vraćamo se životu s nadom da će svijet poučen iskustvom Srebrenice sići sa stramputice i krenuti putem istine i pravde.
Burlington, SAD, Jula 11, 2014 Zijad Bećirević s familijom
