Piše: Sead Hambiralović
Nisam mogao odoljeti prizoru na gornjem slapu tuzlanskih slanih jezera i učas zaokružilo vedrinu lijepog jesenjeg dana. Penzionisani rudar Sadik Slijepčević Pipin došao da inhalira sinuse. Razbaškaren grabio je sunca. Proteklih dana prejakog- smotao je majicu i nemal kao da mu je bijeli šljem na glavi.
Često ponavljam da se ništa slučajno ne dešava. To oko pripreme knjige Priče sa Panonike i da jer red „metnuti“ i jednog rudara. Ali pokušati iz nekog drugog ugla. Na koncu Sadik veli da je iz njegovog „pogleda“: rudar juče, rudar danas samo tehnika. I da ostaju željni sunca i zraka!
Pretiče važnije i ovo neka bude okvir. Posebno što je u nekoj vezi da sam i ja, nakon skoro tri decenije izbivanja po Skandinaviji, ostao željan sunca. Pa i to sa predavanjem, Čovjek koji traži svjetlo, da se nadogradi širem. Izmijenili telefone i svakako naviti na još dublje.
Kad smo se rastajali bojažljivo da nije rekao nešto da može „koštati“? Posebno oko davne nesreće u Rudniku Dobrnja koja odnese 180 mladih života. Umiri da sam iz nekadašnje novinarske branše. „Oko rudara“ najviše je emocije imao Brkić, dotaknusmo anegdotu oko Trojakovog fotoaparata, ne stigoh oko Ešićevog „Rudarevog kućerka“. Almasa Hadžić zemljakinja, otac mu imao sedam kada su doselili u Tuzlu. Prošlo glavom da oko hercegovačkih muhadžira nema boljeg eksperta od Zije Pirića. I pride da u kućnoj biblioteci u Švedskoj ima sve od Meše Selimovića.
Spominjao neke najvažnije priče. Možda ova sve pretekne sa odgovorom na pitanje: koja je mrakača gora- ona rudarska ili ova oko nas? I ima- nema veze sa mojom inicijativom- pisano („Tri „ukazanja“ u Zvorniku) i gdje se haman klacka: hoće li, napokon, doći „sa Drine vedrine…?“
__________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
