Minka Memić, rođena Kovač, porijeklom iz Bugojna, sa porodicom živi u Americi, državi Florida, u gradu Orlando.
Priča nam da je iz voljene domovine zbog ljubavi otišla 2006. godine.
Udata je i ponosna majka troje djece, kćerki Esme i Iman i sina Alija.
Trenutno je, kaže, domaćica, a u ovim ramazanskim mubarek danima to dobro i dođe kako bi se više posvetila ibadetu i pripremi iftara.
– Svaka majka i supruga zna koje su to sve obaveze jedne domaćice, ali pored toga već 10 godina pohađam školu Kur’ana koja se zove “Al-Rahman”. Prvih 8 godina škole se baziralo prvenstveno na savladavanje kur’anskog pisma, tedžvida, osnovnih informacija u vezi s početkom objave Božije knjige, definicijom, etiketa i osobina individue koja izučava, pamti ili čita Kur’an te memorizaciji džuzeva. To nije obična knjiga kao i sve druge koju ćete uzeti sa police u kući, biblioteci, nego zaista nešto najsvetije i svako bi trebao dati maksimum da za vrijeme svog životnog vijeka sve gore spomenuto nauči i praktikuje – priča nam Minka.
Kaže da je počela i učiti Kur’an napamet, te da uči i arapski jezik.
Posljednjih šest godina Minka obavlja i funkciju mualime u Medresi “Al-Rahmaniyyah”, koja se nalazi u sklopu džamije “Al-Rahman” čiji su, kako navodi, aktivni članovi.
– Časovi se sad za vrijeme pandemije odvijaju online, od ponedjeljka do četvrtka svake sedmice. Molim Allaha da mog muža, koji me istinski podržava u svemu tome, nagradi svakim ovodunjalučkim i ahiretskim hajrom – kaže Minka.
Na pitanje kako su prihvaćeni u Americi i da li komšije znaju da poste, Minka kaže da ih jako poštuju i cijene, te da i oni koji su možda imali neke predrasude nakon upoznavanja svoje mišljenje mijenjaju i rado prihvataju druge i drugačije. Minka to pojašnjava izrekom: “Kako zračiš, tako privlačiš”.
Kaže da je ramazan za vjernika, gdje god on bio, poseban.
– Ljepotu ramazana moraš osjetiti i doživjeti prvo u svojoj duši, krugu porodice, kući. Predramazanska atmosfera je posebna za sve uzraste, a najviše za djecu. Oni već sa početkom mjeseca ša’bana prave planove za sehurski / iftarski meni, džematske iftare, teravih-namaze, dekorišu svoje sobe, prave kutije za donaciju novca za jetime, odbrojavaju dane do početka prvog dana posta, vesele se predramazanskoj kupovini raznih ramazanskih poslastica kao što su hurme, kadaif, lepine, a između ostalog, najviše ih raduju visešatne igre i druženje sa svojim vršnjacima – kaže ova majka troje djece.
Žive na dvije minute udaljenosti od džamije, što je, kažu velika blagodat za insana.
– Teravih-namaz se zbog pandemije klanja skraćeno, 8 rekata. Stotine džematlija prisustvuje ovom namazu, unutrašnjost džamije je do posljednjeg mjesta ispunjena, tako da se vani moraju prostrijeti tepisi da svako može obaviti ovu drugu po redu praktičnu islamsku dužnost. Mukabele su online (opet zbog pandemije) svakim danom od 11 ujutro do 2.15 poslijepodne. Moram još naglasiti da džamija kojoj pripadamo nije bosanska nego multikulturna. Broj Bošnjaka muslimana u našem gradu je jako nizak i ne postoji niti jedna naša vjerska ustanova – kaže sagovornica.
Kaže da najčešće iftare svi zajedno u džematu, a da posljednjih 10 noći ramazana zajedno i sehure i iftare.
– Tada većina džematlija ostaje od iftara do sehura jer se poslije ponoći uči zikr i obavljaju dobrovoljni namazi. Atmosfera je takva da je može doživjeti samo onaj koji joj prisustvuje, riječi ne postoje. Slično kao kad vam hadžija objašnjava svoje utiske sa hadža koji vi još niste obavili – pojašnjava.
Navodi da se za iftar jedu uglavnom arapska jela, ali da prilikom organiziranja internacionalnih iftara pripremaju i prezentiraju glavno jelo svoje zemlje porijekla.
– Iako pretežno iftarimo u “Mekka centru” (ime našeg džamijskog centra), ja kući obavezno kuham naša tradicionalna slana i slatka bosanska jela. Tu učešće uzima i mala raja. To su supe, pite, sarme, gulaš, pire krompir, krompir pečen sa piletinom ili drugom vrstom mesa, tirit, razne vrste peciva, gurabije, baklava, hurmašica, šampita, lokumi, šape, jabukovača. Dio ponesem i podijelim u centru, a dio ostaje za sehura – navodi Minka, te nastavlja:
– Iako su i proljetne temperature izrazito visoke ovdje na Floridi, od 28 do 31 stepen, kroz razgovor sa drugima nisam primjetila da se iko požalio na izražajnije fizičke tegobe uzrokovane postom.
Na pitanje šta joj nedostaje iz domovine kada su ramazani i tradicija u pitanju, ona odgovara:
– Naravno, pored porodice i mojih voljenih u Bosni, najviše mi nedostaju ezani i kandilji sa džamijskih munara.
