Malo je stvaralaca s prostora Sandžaka koji su ljepoti poezije, proze i esejistike posvetili čitav svoj život kao što je to uradio Safet Hadrović-Vrbički. ,,Orfeji Bihora”-pričam ti priču predstavlja jednu u nizu najdragocjenijih knjiga iz pera ovog izuzetnog autora. Njegov doprinos savremenoj kulturi Bošnjaka, očuvanju maternjeg jezika, identiteta, običaja, kulturoloških segmenata i izvornosti pisane riječi rodnoga kraja (p)ostaje kao vječiti zavjet. Riječ je o autoru koji se snagom nespornih naučnih argumenata i činjenica suprotstavio se često ukorijenjenoj hegemonijskoj koncepciji negiranja bošnjačke nacionalne samobitnosti i hrabro stao u red onih velikana svoga naroda u odbrani temeljnih vrijednosti bošnjačkog identiteta svojim knjigama, diskusijama, ogledima, osvrtima, polemičkim tekstovima i studijama, postavljajući temelje kritičkog proučavanja bošnjačke književnosti, jezika i kulture.
Takođe, to je i svojevrsni amanet i omaž svima starjim, ali i mlađim generacijama koje su od svog rodnog Bihora otišle muhadžirskim putevima širom Evrope ali i van nje. Samim uvidom u brižljivo biranu listu autora, Hadrović je započeo sa Ćamilom Sijarićem, zatim hronološkim redom sa svim onim autorima, ali i poslenicima kulture, koji su ostavili trajan pečat na prostorima Sandžaka. Pored samog autora zastupljeni su: Muhamed Mule Musić, Meho Ćorović, Redžep Kijametović, Ilja Sijarić, Avdija Avdić, Šefkija Boraničić, Braho Adrović, Šefka Begović-Ličina, Ferhan Kočan, Avdo Ćeranić, Safet Sijarić, Reho Ramčilović, Refik Ličina, Zumber Muratović, Mirsad Rastoder, Rizo Popara, Faiz Softić, Senka Rastoder, Faruk Šabotić-Faro, Selva Šabotić-Ramčilović, Remzija Hajdarpašić, Kemal Musić, Mirsad Hadrović, Sead Ramdedović do onih najmlađih poput Dijane Tiganj i Rebeke Čilović. Priče zastupljene u ,,Orfejima Bihora”-pričam ti priču zajedno s esejističkim prikazima istih su svojevrsni dragi kamen prostora, ljudi, običaja i često davno prohujalih vremena. Ponekad imaginacija, ponekad stvarnost, svaka od zastupljenih priča ima svoju posebnu ljepotu. Pored toga autor se vodio visokim estetičkim mjerilima u izboru stvaralaca. Ovom stvaralačkom i civilizacijskom procesu ,,Orfeji Bihora”-pričam ti priču predstavljaju tajne neke daleke i u isto vrijeme bliske imaginacije – one su oduvjek povlašćeno mjesto susreta s drugimana horizontu svijeta, vremana i prostora kakav je Bihor. Dok sam iščitavao ,,Orfeje Bihora”-pričam ti priču” sjetio sam se citata Nikolaja Morozova koji je zapisao: ,,Knjiga je čarobnjak. Knjiga je preobrazila svijet. U njoj je pamćenje ljudskog roda, ona je tumač ljudske misli. Svijet bez knjige – svijet je divljaka.”
Ako pažljivije pogledamo i iščitamo ove priče vidjećemo da se u njima često govorio svom zavičaju i ljudima u njemu, o „njihovim malim i velikim životima” s njihovim radostima i žalostima, sukobima i praštanjima, da se osvoji pravo na život, ljubav, sreću, slobodu, i često gorko parče hljeba na ovom svijetu (dunjaluku). U ovom izboru priča zastupljeni su i svojevrsni lični momenti i traganje za svojim korijenima u dalekim tuđinama. No, rijetko je ko u toj mjeri dotakao toliko različitih situacija, a poručio nam – znam život je borba, ali to je i tvoj put. Zato je ogromna vrijednost ove knjige u tom oslikavanju najrazličitijih ljudskih profila, naravi, temperamenata, najzad i morala Bihoraca koji su nas inspirisali da pišemo o njima. Ovdje nije riječ o pukom slikanju, nego o toj pripovjedačkoj kičici da se naslika, u par poteza, ono najvažnije, najupečatljivije iz života ovih gorštaka. Širinom svoje ljudskosti, autori su u stanju da razumiju i one ljude kakvi oni sami nijesu. Često u ovim pričama nađu mjesto (najčešće) ljudi obični, neukom oku neupadljivi, nezanimljivi, s margine društva, ali ne i s margine ljudskih i moralnih postulata koji ih krase. Svaki autor za sebe ima svoj specifičan pripovjedački izraz, minimalistički često arhaični kakva je i ljepota maternjeg (bosanskog) jezika. Dijalozi i rečenice autora su sažete do krajnjih granica, naratori se ne raspričavaju, kao ni glavni junaci. Mnogobrojni dijalozi su kratki, efektni i direktni. Izrazi autora su krajnje precizni, tačni i – dovoljni. Sažimanjem, naracijom, sublimacijom, metaforičnim sugestijama, pa i neskrivenom poukom dolazećim naraštajima ispisane su priče koje se čitaju u jednom dahu. Sve u svemu, ovo je uspješan primjer korišćenja potencijala (izbora) kratke priče. Bilo da se radi o introspektivnim momentima ili o narativnoj priči o Bihorcima, to jest, o njima (nama) koji se prepoznaju u oba ,,ispisana svijeta.” Hadrović je svojim ličnim izborom(ključem) otključao svoj svijet tajni Bihora iz suštine svog bića, koje donosi saznanje da je sve opšti zakon univerzuma, pa je takvo i književno stvaranje. Posebnu ljepotu i draž ove knjige čine i priče koje je Safet Hadrović-Vrbički znalački u nju uvrstio, a to su priče Prijatelja Bihora inspirisane Bihorom i to: Branka Bogavac, Mirsada Bibić-Šabotić, Božidar Proročić, Blagoje Vujisić i Čedo Baćović.
Safet Hadrović-Vrbički knjigom ,,Orfeji Bihora”-pričam ti pričuostavlja dubokosežne tragove i otiske po „pergamentu“. On to radi znalački i sposebnim umijećem, što zaslužuje potpuno objektivnu, argumentovu pohvalu-prevashodno zbog konciznosti književnog izražavanja, sačuvane autentičnosti, kao i velikog umijeća naracije svih autora. Hadrović kao pisac i priređivač ,,Orfeja Bihora”-pričam ti priču uspijeva da nas izmjesti iz vremena današnjeg, onda su autori uspjeli i da nas izmijene; da li ćete nakon povratka iz neke od ovih priča ostati isti ili ne – zavisi, naravno, od čitaoca. No, već sama ta mogućnost da se osjećate darovano u ovim obezvrijeđenim (interesnim) vremenima jeste mnogo. I to mnogo može da postigne samo umjetničko djelo. A umjetnost, od kako postoji, ima samo jedan cilj – da odgonetne i poboljša čovjeka (insana) u njegovoj suštini. Za sami kraj, možda bih Safeta Hadrovića-Vrbičkog i ovu njegovu knjigu najljepše opisao riječima Iva Andrića: Na svakoj knjizi koja znači dobro umjetničko djelo moglo bi se napisati: „Oteto od života, moga i vašega”.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
