BiH dijaspora

Edin Jakupović, Stuttgart: Ubili su mi majku, 30 godina se borim da pravda stigne njene ubice

banner

Gospodin Edin Jakupović živi i radi u Stuttgartu, u SR Njemačkoj. U glavni grad njemačke pokrajine Baden-Württemberg došao je iz rodne Banjaluke. Radi posao koji voli, a marljivim radom porodici i sebi uspio je obezbijediti solidan život.

Kao i stotinama (i hiljadama) drugih građana i građanki Bosne i Hercegovine, životna idila gospodina Jakupovića pokvarena je izbijanjem rata na prostorima bivše Jugoslavije i agresija na Bosnu i Hercegovinu. Svakodnevne vijesti o stradanjima, logorima, mučenjima i ubistvima nedužnih civila u Bosni i Hercegovini, posebno u njegovom rodnom kraju, u kome su živjeli njegova braća, majka i mnogobrojna rodbina i prijatelji, ledila je krv i u srcu Edina Jakupovića. Kada je čuo da su mu ubili onu koja nikome nije mogla biti kriva, onu koja ga je rodila i odhranila, majku Rasku Jakupović, bilo mu je najteže. Edin se zakleo da će se dok je živ boriti da nađe njene ubice i da isti budu privedeni sudu pravde, da odgovaraju za učinjeni zločin. Edinova borba traje više od 30 godine.

image
Edin Jakupović

Evo njegove priče.

UBICE MOJE MAJKE

– Rođen sam u Banjaluci, 12. februara 1959. godine. U Banjaluci sam završio školu, a radio u Rovinju, Malom Lošinju i širom primorja gdje su trebali turističke radnike, jer u Banjaluci tada nije bilo posla. Moj otac Mehmedalija je radio u Njemačkoj. U Stuttgartu je imao svoj export-import i ja sam ga od 1974. godine redovno posjećivao. Od 1982. godine Stuttgart i Njemačka su postali i moje stalno prebivalište. Radim na željeznici, šef sam restorana i putujem po svijetu. Našao sam se u ovom poslu u kome srećem različite i interesantne ljude. Stuttgart je divan grad, ima posla za one koji hoće da rade, ljudi su susretljivi, opušteni i u njemu sam do sada proživio lijep život, priča Edin Jakupović.

U AGRESIJI NA BIH IZGUBILI STE PUNO RODBINE, MAJKU I BRATA. VIŠE OD 30 GODINA SE BORITE DA UBICE VAŠE MAJKE ODGOVARAJU ZA TAJ ZLOČIN?

– Izgubio sam majku i brata. Moj brat Azur bio je jedan od najmučenijih zatočenika u logoru Omarska. Kad su ga ubili njegove kosti su bacili u jednu krečanu, u Kamičanima. Prilikom napada na Kozarac i Gornje Jakupoviće, u kome je naša porodična kuća, majka Raska (Razija) Jakupović se krila po raznim skloništima, rupama i tako preživjela dvadesetak dana. Bila je sva izmučena, gladna. Kada sam saznao za sudbinu brata i majke, tragao sam za njima na sve moguće načine – putem naših novina koje su izlazile u to vrijeme, preko preživjelih. Ljudi su mi se javljali, pisali, pričali.

image
Karton žrtve

Godine 1994. dobio sam pismo iz Norveške, od gospodina Jakupović Ćazima, u kome tačno opisuje kako je ubijena moja majka. Taj gospodin opisuje sve detalje oko ubistva moje majke, vrijeme ubistva i imena ljudi koji su to uradili. Prema onome što sam saznao iz tog pisma i iz drugih izvora, moju majku su ubili 24. juna 1992. godine, isped kuće Ćazima Jakupovića, oko 16 sati. Prema istim saznanjima, ubili su je Draško, Rajko i Ljuban Aleksić. Izveli su je iz prostorija u kojima se krila i popeli na traktor. Ona se otimala i uspjela da im pobjegne 50-ak metara, a onda su u nju ispalili dva rafala. Ostavili su je tu na putu, zaprijetivši svjedocima koji su to gledali da je ne smiju dirati, inače će se vratiti i sve ih pobiti. Mrtva je ležala dva dana, a onda su ostatke njenog tijela umotali u ćebe i konjskim kolima odvezli pred našu kuću, u Jakupovićima. S obzirom da je bilo vruće, tijelo se raspadalo, a i raznosile su ga životinje, prekrili su je pijeskom. Tu su i pronađene njene kosti, na osnovu kojih je identifikovana i sahranjena na groblju Stupnica u Banjaluci. Osjećajući dužnost prema majci, ja sam sve podatke do kojih sam došao, prvom prilikom kad se moglo ići u Bosnu i Hercegovinu odnio i predao svima nadležnima i tražio da se pokrene postupak protiv onih koji su ubili moju majku. Dao sam im i originalno pismo u kome se opisuje sav taj nemili događaj. Čekao sam 30 godina da nadležna tužilaštva i sudovi poduzmu nešto oko ubistva moje majke.

– Kada smo već gubili nadu u pravdu, 30. augusta prošle godine brat iz Banjaluke me obavještava da je Sud u Prijedoru podigao optužnicu, da su u pripremi ročišta i saslušanja svjedoka i da se i ja trebam pojaviti u Sudu u Prijedoru, s obzirom na to da sam ubistvo moje majke najviše istraživao. Ja sam 10. oktobra 2022. godine i prisustvovao ročištu i rekao sve ono što sam znao i do čega sam došao svih ovih godina, kaže Jakupović.

image
Porodična kuća Jakupovića

PRAVDOM PROTIV STRAHA I MRŽNJE

SUĐENJE OPTUŽENIMA ZA UBISTVO VAŠE MAJKE JOŠ TRAJE. HOĆE LI PRAVDA BITI ZADOVOLJENA?

– Boli me nepravda, dovođenje lažnih svjedoka koji nemaju veze sa događajem. Prošlo je puno vremena, mnogi dokazi su sklonjeni. Oni koji su svjedočili događaju žive u strahu, boje se, plaše. Vjerujem u pravdu i časni sud i da će ubice moje majke biti kažnjene. Ubili su mi majku, dok sam živ borit ću se da njene ubice budu kažnjene. Ubice moje majke žive samo 800 metara vazdušne linije od moje kuće. Sve do prokletog rata, mi smo sa komšijama Srbima živjeli lijepo, u miru i nikada nije bilo problema. Samo pravda može vratiti mir i povjerenje među ljudima. Svi oni koji su činili zločine, pa i ubice moje majke moraju odgovarati. Moraju biti kažnjeni. Samo pravda može odagnati mržnju, strah i strepnju koja vlada i danas. Bez pravde nema povjerenja i istinskog povratka o kome se godinama govori, ističe naš sagovornik.

image
Na spomen ploči ubijenim Kozarčanima je i ime Edinove majke

Na pitanje, ide li u BiH, planira li se jednog dana vratiti i šta bi poručio ljudima sličnih sudbina kao njegova, Edin Jakupović, kaže:

“Naravno da idem. Ja nemam druge domovine osim Bosne i Hercegovine. U BiH su živjeli moji roditelji, djedovi, pradjedovi, u njoj su moji korijeni, moje srce i duša i u nju ću se vratiti. Ja nemam mržnje prema nikome drugom i drugačijem. U svakom žitu ima kukolja, pa i u narodu. Ja ne tražim da se sudi narodu, nego ubicama iz tog naroda. Svima onima koji su sličnih sudbina kao ja i kome su nekoga ubili poručujem da to nikad ne zaborave i da istraju na traženju pravde i istine”.

Haris Halilović

Related posts

USAID: Novi poziv za bespovratne grantove kompanijama u BiH koje su u vlasništvu investitora iz dijaspore

BHD Info Desk Administrator

Donatorska večera

IGK: Otvoreno pismo Aleksandru Vučiću povodom glorifikacije negatora genocida Petera Handkea

Leave a Comment