U situaciji kada pandemija Corone hara svijetom, kada sve više ljudi oboljeva i umire, sve više gradova, regija i zemalja ide u izolaciju i hvata se u koštac sa nepoznatom bolešću, za koju lijek i vakcina ne postoje niti su na pomolu, svako iskustvo u borbi sa ovom opasnom smrtnom pošasti je više nego dragocjeno, zato želim s vam podjeliti i svoje vlastito.
Dana 3.marta ove godine u mom gradu Burlingtonu, prigradskom naselju Essex, sa kćerkom i zetom prisustvovao sam predizbornom skupu u okviru američkih predsjedničkih izbora, na kojem je govorio demokratski predsjednički kandidat iz moje države Vermont i mog grada Burlingtona, senator Bernie Sanders. Skup je održan u velikoj hali i trajao preko 4 sata, a prisustvovalo mu je oko 4.000 građana. Slušali smo govor i davali podršku, zbijeni jedni pored drugih. Bio je to skup podrške najvećem američkom demokrati, koji se istrajno zalaže za ogranilčavanje prava bogatih, demokratska i socijalna prava srednje klase, prije svega opšti program zdravstvene zaštite. Iako je u to vrijeme Corona epidemija bila u Kini u punom jeku i dnevno uzimala crni danak, nije se o tome ozbiljno razmišljalo. Bio je to, kako je rekao predsjednik Trump, kineski virus. Umiralo se tamo negdje, daleko od nas.
Cijeli taj dan padala je kiša izmješana sa snijegom i bilo jako hladno. Znajući da idem u natkriven i uređen prostor krenuo sam u ljetnim cipelama, koje su se na takvom vremenu odmah skvasile, pa sam cijelo vrijeme bukvalno bio mokrih nogu. Nekoliko dana kasnije dobio sam temperaturu. U zadnjih 30 godina samo jednom imao sam manji problem sa gripom. Bio sam dosta otporan. Prvi dan temperatura je prešla 101 F ( 38,3 C), a narednih dana svela se na vrijednosti 98,5- 99,5 F (37,5 C). A to je temperatura koja napada pluća. Mislio sam da sam se nahladio i da imam gripu. Prvo me uhvati studen – drhtavica i temperatura počne rasti. Ni tada ni kasnije nisam imao nikakvih drugih simptoma. Nije me boljelo grlo, nisam kašljo, niti me boljela glava. Stomak u redu. Nisam izgubio apetit. Bio sam zdravo bolestan. U početku sam temperaturu skidao sa Motrinom, ali nije uspjevalo. Probao sam Tyanol, ali bezuspješno. To su u Americi uobičajeni ljekovi za nahladu i gripu, koji se kupuju u slobodnoj prodaji. Pio sam dovoljno vode, ali je bila bljutava. Nikakav sok mi nije bio prijatan. Ni hrana nije bila ukusna. Ujutro nemam temperaturu, preko dana raste. Trajalo je to 6 dana. Prešao sam na kombinaciju Motrina i Tyanola, tako što sam jedan uzimao svaka 4 a drugi svakih 6 sati. Nekoliko puta oblačio sam i čarape namočene jabukovim sirćetom. Time sam uspio svesti i normalizirati temperaturu.
Obzirom da sam pod temperaturom bio više dana, otišao sam doktoru. Pregledao me – grlo, pluća, tlak, puls…Rekao mi da sam zdrav. Ni pomena o Coroni. Popodne kod kuće temperatura je opet porasla 98.7 – 99.4 F (37,5 C). Nastavio sam je skidati kombinacijom Motrina i Tyanola. Tek 17. marta, nakon 10 dana, temperaturu sam sveo na 97,5 F (36,4 C). Kad se temperatura spustila na normaliu, osjećao sam se 90% zdrav, ali sam i dalje povremeno osjećao studen. Usta su mi bila suha. Što stariji kažu, ukres’o bi šibicu. A takva su bila svih tih dana. Imamo sam dojam da sam virusnu upalu pobjedio, ali je virus još uvijek u meni. Kao posljedicu svega potpuno sam izgubio osjećaj za miris i okus. Slušao sam više puta od ljudi koji su duže imali povišenu temperaturu da im se to dogodilo, ali im se osjećaj nakon nekog vremena vratio. Ni hrana ni voda nisu imali nikakvog okusa. Nisam osjećao ni slano, ni slatko, ni kiselo, ni gorko. Mogao sam jesti, ali mi je svako jelo bilo kao da stavim ispred sebe sepet sijena i jedem. Tako je bilo sa voćem, povrćem, vodom. A slično se dogodilo košarkašu NBA lige Rudy Gobertu, koji se među prvima zarazio Corona virusom i kao ja izgubio osjećaj mirisa i okusa, što su ljekari okarakterisali kao jedan od mogućih simptoma Corone. A tako tretiraju i suho grlo.
Od 20. marta osjećao sam se sasvim dobro. Vratio mi se izgubljeni osjećaj mirisa, ali se izgubljeni osjećaj okusa tek sad počinje postepeno vraćati. Svaki dan je malo bolje. Još uvijek je moj osjećaj oko 60%. Sisanje bombona može biti od pomoći. Nekoliko zadnjih dana pio sam toplu vodu u kojoj je prokuhan limun s korom, izrezan na tri dijela. Nakon te terapije usta su mi manje suha, ali mislim da još uvijek nemaju dovoljno sluzi. Ljekari preporučuju da se prije spavanja u sobu stavi posuda sa vrelom vodom, da se isparavanjem te vode ovlaži zrak.
Nakon svega, prateći tok kretanja Corona virusa i slušajući o simptomima zaraze, došao sam do zaključka da sam imao 4 simptoma te zaraze. Prvi je osjećaj studeni- drhtavica (groznica), drugi povišena temperatura, treći suha usta, četvrti izgubljen osjećaj za miris i okus…Kao simptome Corola virusa medicinari pominju temperaturu, upaljeno grlo, kašalj, otežano disanje, glavobolju, bol u mišićima i slabost, a manje neke od ovih koje sam ja imao. Kihanje i curenje iz nosa ne smatraju se simptomi Corona virusa, a nisam ih ni imao.
Naravno, sad svi znamo da zaraženi s virusom Corone ne moraju imati nikakvih simptoma, a prenose zarazu i mogu inficirati više drugih osoba.
Ja se sada osjećam sasvim dobro. Poštujem uputstva i preporuke i vrijeme provodim prvenstveno u stanu, a jednom dnevno izlazim šetati kraj jezera. Kod nas još nema ograničenja za kretanje, osim upozorenja da pazimo na udaljenost. Ne znam da li sam bio zaražen sa Coroina virusom. Ne vjerujem da je bila gripa, jer mi nije curio nos, nisam imao kijavicu, nisam kašljo, nije me boljela glava, nisam imao bolova u tijelu…Ako sam imao Coronu, prebolio sam je. Kako znamo reći, prebobo. Bez obzira je li bila Corona ili sezonska gripa ili ništa od toga, mislim da ova moja iskustva mogu biti od pomoći svima vama, ako budete izloženi sličnom iskušenju. Ali, ne daj Bože nikom!
Značajno je pomenuti da sam tokom bolesti imao punu pomoć od moije kćerke, zeta i unučadi, koji su mi redovno slali hranu, dobavljali mi potrebne namirnice, a kćerka i zet me obilazili, na čemu sam im posebno zahvalan. Sin i snaha, koji žive na Floridi, svaki dan su me zvali telefonom, tražili od mene da se čuvam i davali savjete kako da ubrzam ozdravljenje. Naravno nisu me zaboravili ni moji drugi rođaci iprijatelji, naročito oni koji su znali da sam bolestan. Nudili mi hranu i svaku drugu vrstu pomoći. Najvažnije od svega je da ni na koga nisam prenio zarazu.
Burlington, 25.3.2020 Zijad Bećirević
