Ne prođe ni pola godina a vjetrovi rata, agresije i novih zločina zapušu od Moskve i Beograda, preko Banja Luke ka Sarajevu.
Politički vojno neutralni politički predstavnici Srbije i bh. entiteta Republika Srpska, uz podršku Rusije u kontinuitetu narušavaju vrlo krhki mir na Balkanu, napose u Bosni i Hercegovini.
Lažni demokrata, a stvarni sljedbenik Slobodana Miloševića sve vrijeme rovari korijene slabašnog mira spremajući se da postane novi srpski Lazar, koji će uspjeti ono što Milošević nije. Ulogu presuđenih za ratne zločine i genocid, svih skupa, preuzeo je nekada lažni socijaldemokrata, danas stvarni separatista Milorad Dodik.
U istom danu tako je Dodik, na mig Srbije i pod patronatom Rusije, najavio mirnu disoluciju Bosne i Hercegovine i održavanje vojne vježbe entiteta RS koji nema vojsku i agresorske Vojske Srbije.
Lako je dokazivo da značajan dio srbijansko – srpske političke scene, a i njima slični iza scene, jedino i razmišljaju o ratu i zločinima. Cijeli životni put vodi ih želja da ratuju protiv slabijih, jer samo takve mogu neometano klati, silovati i protjerivati.
I to je zapravo najbolja definicija politike Vučića, koji se još uvijek uspijeva sakriti između mirotvorca i demokrate.
Zato bi svi oni koji žele Bosnu i Hercegovinu jedinstvenom, suverenom i nezavisnom državom, morali biti spremni. Bio sam mali kada je krenula agresija na Bosnu i Hercegovinu, ali sasvim dovoljno znam da nakon vježbi kreću ukopavanja oko gradova i sela.
No, lako ćemo mi sa Srbima, s onu i s ovu stranu Drine, ali šta ćemo s bošnjačkim predstavnicima, koji konstantno drže glavu u pijesku kao da predvode švicarske katolike, a ne najčešće žrtve svih balkanskih sukoba.
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine politički je spreman i jak ko što nam je odbrana. A odbrana nam je na staklenim nogama. Ministar Podžić šuti, umjesto da nazove Nebojšu Stefanovića, ministra odbrane Srbije i jasno mu stavi do znanja da ne šalje vojsku na teritoriju BiH, s preciznim definisanjem šta im se može desiti.
Ali koga to još čudi. Iako je Podžić vojno lice, na poziciju ministra odbrane nije došao zbog vojnih i odbrambenih vještina, već zbog političkog dogovora.
No, Podžićev šef, zlatni ljiljan Željko Komšić u mnogome je do pozicije člana Predsjedništva BiH došao na krilima te značke.
A zlatni ljiljani nisu Bosnu i Hercegovinu branili riječima, već vojnom sposobnošću i vlastitim tijelima. S druge strane, Komšić iz udobnosti Sarajeva poručuje “zgazit ćemo vas”. I to nekako zvuči kao vic.
Jer, kako ćeš zgaziti jednu od najjačih vojnih sila na Zapadnom Balkanu, pojačanu Dodikovom žandarmerijom i standardnim zločinačkim dobrovoljcima od Srbije, preko Grčke i Ukrajine do Rusije.
Stoga bi Komšić, kao član Predsjedništava Bosne i Hercegovine morao početi više raditi, a manje pričati o odbrani države.
Ni drugi član Predsjedništva koji se isprsi i priča o svom patriotizmu Šefik Džaferović iz sigurnog Sarajeva poručuje i verbalno ratuje.
Bošnjaci su standardna meta izložena na vjetrometini konstantne želje Srbije da bude velika i Rusije da ovlada Balkanom.
Zato je vrijeme za odgovor. Ali ne verbalni tipa “dobit ćeš po prstima”.
Vrijeme je za konkretnu akciju i okupljanje svih koji mogu i sposobni su organizovati odbranu jedine nam države. Vrijeme je da se smanje plate nesposobnom političkom rukovodstvu koje se zalaže za Bosnu i Hercegovinu i plate stručnjaci, domaći i strani, koji će pripremiti kvalitetnu odbranu i još kvalitetniju mogućnost kontranapada.
Jer tako se brani država. Baš kao što je Azerbejdžan uz sve prijetnje ostatka svijeta odbranio Nagorno Karabakh.
Ekspresno i munjevito.
Nisu u Azerbejdžanu prijetili nikom po prstima, već su radili, grupisali pamet, vojnu i političku, napravili plan i u kratkom roku završili pokušaj disolucije njihove teritorije.
Na tom bi primjeru morali naučiti predvodnici koji predstavljaju bosanskohercegovačku politiku, koji bi morali znati da su u Azerbejdžanu svi slali svoju djecu u rati i da ih nisu skrivali po trezorima i kojekakvim katakombama.
Od vaših ubleha gospodo s vlasti Bosna i Hercegovina i svi koji je vole neće imati nikakve koristi. Ostat će topovsko meso velikosrpskoj, dakako agresorskoj, politici.
Jer, ako niste sposobni konkretno radititi i djelovati nemojte se laćati ni političkog ni vojnog mača. Ako ne znate šta i kako, maknite se gospodo, prepustite da tu dođu ljudi koji imaju i pameti i zrelosti i znanja, ali i srca, onog čistog, patriotskog bh. srca.
Kod vas je to patriotsko srce izgleda omekšalo, pa vam još samo jezik radi.
Jer, narod koji je sličnima vjerovao 90-ih danas je ugašen i po krvnoj i po političkoj liniji.
Pokrenite se i počnite s radom, ili odlazite!
Piše: Rasim BELKO / Patria
