Prema pravosudnim podacima BiH, u posljednje četiri godine 40-ak građana Hrvatske tražilo je služenje kazne u BiH, a njih 60-ak iz BiH tražilo je služenje kazne u Hrvatskoj.
Treba li se mijenjati sporazum između Hrvatske i BiH koji regulira takve slučajeve ili se moraju mijenjati stavke oko pravosudnih mjera opreza, u HRT-ovom Studiju 4 odgovorio je Jure Martinović, državni sekretar u Ministarstvu uprave.
– Nije mali broj zahtjeva, ali broj nije ni toliko velik kad se uzme u obzir da kroz zatvorski sistem Hrvatske godišnje prođe desetak hiljada ljudi i da veliki broj građana Hrvatske ima dvojno državljanstvo – kazao je Jure Martinović.
Međutim, dodaje, u pitanje se može dovesti vjerodostojnost pravosuđa Hrvatske i BiH s obzirom na odstupanja od sporazuma u sferi izvršenja kazni zatvora.
Ponovio je da se radi o legalnim zahtjevima, temeljenim na sporazumu koji su vlade dvije država potpisale u Splitu 16.2.1996. godine, a na pitanje što bi se trebalo dogoditi da se taj dokument suspendira, odgovorio je:
– Dokument se ne može ad hoc suspendirati, ali se iz njega može istupiti. Otkazni rok je 6 mjeseci, ali ovoga trenutka nijedna strana o tome ne razmišlja.
Možemo, međutim govoriti o duhu, slovu sporazuma i njegovom smislu. Pravnici na taj sporazum gledaju kao na pomoć države državi da zadovolji svoj suverenitet u krivično-pravnoj sferi kad osuđena osoba nije dostupna da se izvrši izrečena kazna. Sporazum ima i socijalno-penološke razloge – proces resocijalizacije i rehabilitacije zatvorenika najviše uspjeha ima u domicilnoj državi, u državi okruženja, porodici, prijatelja i posla – dodao je Martinović
Naglasio je da je u ovom slučaju ono što je atipično – dvojno državljanstvo.
– To je suspektnost ovog sporazuma u konkretnim slučajevima – naglasio je.
Na pitanje mogu li se kazne zatvora zamijeniti novčanim kaznama, odgovorio je:
– Kazne zatvora u krivično-pravnom sistemu BiH mogu se mijenjati za novac. Međutim, radi se samo o kaznama do godine zatvora. Takva kazna košta oko 18.000 eura.
Zoran Mamić, donedavni trener zagrebačkog Dinama i brat Zdravka Mamića, trenutno se nalazi u Bosni i Hercegovini. Zoran Mamić je putovao u Dubai, potom je otišao u BiH. Od sudije izvršenja dobio je poziv da se 26. aprila javi zbog odsluženja kazne, a tada će dobiti datum kada se mora javiti u zatvor.
Međutim, on je 19.4.2021. godine nadležnom Županijskom sudu Zagreb, kao sudu izvršenja, podnio putem svojih advokata molbu za ustupanje izvršenja kazne Bosni i Hercegovini čiji je državljanin.
Podsjećanja radi, Zoran Mamić je u sudskom procesu pred osječkim Županijskim sudom osuđen na kaznu zatvora od četiri godine i 11 mjesecim, a kasnije je Vrhovni sud tu istu kaznu smanjio za tri mjeseca. Mamić je osuđen da je zajedno s bratom Zdravkom Mamićem, Milanom Pernarom i Damirom Vrbanobićem iz Dinama izvukao 15,3 miliona eura.
Isti sporazum iskoristio je i Zdravko Mamić, za kojeg je 2019. godine Sud BiH donio odluku da neće biti izručen Hrvatskoj.
BiH je postala utočište za bjegunce iz Hrvatske, ali i obrnuto.
Od hrvatskog pravosuđa pobjegao je i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, koji je dio kazne izdržavao u KPZ-u Zenica. Tu je i riječki kardiohirurg dr. Ognjen Šimić, koji je bio osuđen na devet godina zatvora zbog korupcije i primanja mita te je pobjegao u BiH. Kaznu je izdržavao u poluotvorenom zatvoru na Igmanu, gdje je i preminuo od srčanog udara 2012. godine.
Jedan je od najdugovječnijih bjegunaca od hrvatskog pravosuđa koji se skriva u rodnoj Bosni i Hercegovini je i Miroslav Kutle. Najpoznatiji hrvatski tajkun na Interpolovoj je crvenoj potjernici od početka novembra 2010, i to nakon što je MUP za njim izdao potjernicu zbog izbjegavanja služenja pravosnažne zatvorske kazne u aferi Gradski podrum. A kad je trebao ići na odsluženje kazne, Kutle se zbog zdravstvenih problema zatekao u mostarskoj bolnici radi kardioloških problema.
U septembru 2016. godine BiH je službeno zatražila od Hrvatske da preuzme predmet iz 2004. gdje se optuženi Ante Jelavić, bivši član Predsjedništva BiH i bivši predsjednik HDZ-a BiH, tereti za podrivanje vojne i odbrambene moći te za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju “hrvatska samouprava”.
Jelavića je Sud BiH 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora u slučaju “Hercegovačka banka” za zlopotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH. U trenutku izricanja presude on nije bio u BiH, već u Hrvatskoj, gdje živi i danas kao slobodan građanin.
Prošle godine u novembru u mostaru je ubijen osuđeni ratni zločinac Marko Radić Maka. Sud BiH ga je 9. marta 2011. godine osudio na 21 godinu zatvora, a u kaznu mu je uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 2. juna 2006. godine.
Ministar pravde BiH Josip Grubeša (HDZBiH) je 8. oktobra 2018. godine potpisao Rješenje o transferu osuđene osobe, kojim se dopušta transfer Marka Radića iz BiH u Hrvatsku, kako bi zatvorsku kaznu zbog počinjenih ratnih zločina izdržavao u toj zemlji. Županijski sud u Zagrebu je ovom osuđenom ratnom zločincu preinačio presudu Suda BiH, gotovo je prepolovio te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i šest mjeseci. Iz zatvora je izašao krajem 2018. godine.
Utočište u Hrvatskoj pronašao je i bivši policajac Oliver Knezović, optužen za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića. Knezović je nakon ovog događaja pobjegao iz BiH i nastanio se u Zagrebu, a suđenje mu je na splitskom sudu počelo u martu 2016, nakon što je predmet ustupljen hrvatskom pravosuđu te je podignuta optužnica, među ostalim, i na temelju vještačenja vještaka iz BiH.
Dominik Ilijašević zvani Como osuđen je u BiH na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima u Varešu i Kiseljaku. On je 2013. godine pobjegao iz mostarskog zatvora. Iskoristio je pogodnosti, te je izašao na “godišnji odmor” i nije se više vratio. Regularno je prešao granicu i ušao u Hrvatsku.
E.L. / Faktor: Faktor | Blagodati dvojnog državljanstva: BiH i Hrvatska raj za zločince i kriminalce, ko su najpoznatiji
HRT: U zatvor preko granice: Treba li mijenjati sporazum s BiH?
