Inicijativa- otvoreno pismo roditeljima i osnovnim školama Tuzlanskog kantona
A moglo i poklon za vedar početak nove školske godine. S razlogom prvo navedeni roditelji- kućni odgoj je pod jedan. A škola tako tako, od davnašnje strogoće do današnjih online- izazova savremenog obrazovanja, raspamećenih nastavnika i roditelja. Naravno, dosta kumuje “ambijent” i koja je sreća bila odrasti pored modre Drine- Mejdan, Drinka, Brzica, Liman… Pa Ravnica ispod Bukovika, gdje je problem kad lopta ode “nizbrdo” i ona trešnja u po “igrališta” kada je za vrijeme driblinga zaplatila Zajkina ruka i valjalo gips metati…
Ponešto je od naših davnih igara predstavljano u Skandinaviji, a zaokrženo sa prefiksom internacionalne u okviru edukativnog programa projekta GljivaMira, kada je diplome švedskoj djeci potpisivao zvornički Bosnier. I još prepičava anegdota o nekima koje su štampane u “Sunnhordland avis” i kako se vlasnik Jens “izvukao” jer jednu nikako nije mogao skontati…
Pisano o ratnim “igricama” i da se na sjeveru stalo sa prodajom nakon “naručene” predstave u Bergenu i dva polemička članka u Örebru. A kod naaas- mnogo toga vratilo se kao bumerang u Beogradu i Lukavcu. Pridodati blamažu sa štandom ratnih igrački na Kapiji, onda trakavica oko “(ne)primanja” (kapa dole nekadašnjem guverneru Seadu Jamakosmanoviću i ministru obrazovanja, nauke, kulture i sporta Nihadi Latifagić, godine1997. na pismu školama da se urade “Dječije zastave” u okvru međunarodnog konkursa). Ispale najbolje i najdragocjeniji eksponat budeće muzejske postavke Bijeli Golub! Sada vlast ima preče i “svoje programe”. I namjesto da se upre prema nekoj normalnosti, grade novi mostovi među ljudima, nedavno iščekivan bombarder koji je trebao neke prepasti, druge ohrabriti…
PRILIKA ZA „POPRAVNI“: Zato ne više pisma namjere koja se bagatelišu i ne odgovara. Pod jedan, ovo je roditeljima, pa neka „vide“ sa školama. „Željeti i htjeti, dovoljno je za moći“, ako još vrijedi da su nam djeca najpreča. Trebalo da je važnije od nekih tema iz nastavnog programa od kojih je tankog hajra. A jedan će se parlamentarac glasno zapitati – nije jasno da se „nizašto“ tolike plate „zarađuju“.
I ko kaže da država nema para da se obezbijedi besplatan prevoz, nešto troškova i djeca, recimo na slanim jezerima provedu inovirani školski dan za pamćenje. Pogledaju arheološku postavku, sojeničko naselje, pa šetnja, preporučljivo bosih nogu po šljunku, plivanje pod budnim okom nastavnika fiskulture u plitkom bazenu Donjeg slapa, sprave, igralište za odbojku, pa 2 golića za fudbal, 4 stola za stoni tenis, internacionalne dječije igre i – takmičenje „Ko može proći ivicom ispod Gornjeg slapa?“. (U prilogu dio priče).
I pride: A) ako se inicijativa smjesta prigrli od roditelja i škola postaviće se jedan od krunskih eksponata buduće muzejske postavke Bijeli Golub, „Internacionalni kišobran“ ispod koga su skandinavska djeca na specijalno dizajniranim štafelajima crtala mir; B) Susret sa osnivačem projekta koji će ispričati kratku priču „Idine gljive“. Sa zapletom kako je na takmičenju zamoljena da sličan crtež uradi Lizi. Hehe, drugarica na svečanosti u dvorani BIKS-a dobila prvu nagradu, Ida drugu i kako se otac „odredio“ što bi moglo zanimati struku…
A nedavno išlo oko otvaranja relacija sa Zvornikom, Kulom i Divičom. Narednih dana trebalo bi da krenu konkretni razgovori i na kraju spomenu tuzlanska slana jezera da možda dođu i djeca sa ovih prostora.
Sead Hambiralović,
regionalni projekat u osnivanju GljivaMira- DaBudeBolje
Leirvik, Fitjar, Bergen, Örebro, Bømlo, Knarvik, Hallsberg, Kumla, Sarajevo, Tuzla, Lješevo, Zvornik, Kula i Divič.
P r i l o g
„KO TO TAMO PLAČE“: … Onda sam krenuo izučavati kako tom ivicom preći na drugu stranu slapa. Stazica na sredini sasvim je sužena i trebalo se što više priljubiti uza zid. Prstima tražiti kakav-takav oslonac u šupljinama nevelikih kamenih blokova.
Spočetka nije išlo. Brzo sam gubio ravnotežu i padao u vodu. Shvatio sam da treba više strpljenja. Malo pomalo, kada sam sinhronizovao pokrete, sasvim se skoncentrisao na najkritičniji dio, sredinu gdje praktično nije bilo nikakvog oslonca za stopala, svega par centimetara, uspio sam napokon preći.
Poslije sam često vježbao. Izazivalo je to pozornost posjetilaca. Vjerovatno su mislili da sam neki planinar i da treniram. Povremeno, još neko bi pokušao, ali najčešće bez uspjeha. Posebno je bilo zanimljivo i burno ako bi se pojavilo mlađe društvo.
Jednog popodneva, kada sam ugledao nekoliko djevojčica i dječaka kako pokušavaju, sinula mi je ideja. Objasnio sam gdje obratiti pažnju pa da vidimo ko će uspjeti. Takmičenje je moglo početi.
S početka je išlo teško. Djeca su kao loptice padala u bazen blizu sredine uske stazice uz buran smijeh i bodrenja prisutnih. Malo pomalo, djevojčica Nađa Torbić se počela izdvajati. Bila je sve spretnija i nekoliko puta prešla.
Najteže je išlo Arslanu Brigiću. Bio je ogorčen i počeo plakati. Suze su frktale na sve strane. Njegov otac ga je rezignirano pokušavao smiriti.
– Uvijek je takav kada mu nešto ne ide od ruke – naglas će.
A Arslan nikako da pređe. Uzalud je pokušavao i svaki put čim bi izronio, gnjevno bi zaplakao.
– Prestani, prestani! – gubio je otac živce mašući rukama prema nebu.
Trebalo je nešto preduzeti. Osjećao sam se krivim zbog ove scene i prišao dječaku.
– Nemoj plakati – smirivao sam ga. – Uspjećeš, a Nađa je od tebe starija.
Dječak je zakolutao očima i utihnu.
– Ovako pokušaj – i krenem ga poučavati.
Ohrabren time ponovo je pokušao. Blizu sredine je malo falilo da prođe. Ali nije zaplakao, već je potražio pogledom oca, pa mene.
Prišao sam i pomilovao ga po kosi.
– A kada ti napuniš jedanaest kao Nađa, vjerujem da ćeš biti šampion.
Dječak me netremice gledao.
– Sljedeći put sigurno ćeš uspjeti preći.
Arslan klimnu, a otac se nasmiješi i zagrli sina.
(„Panonika, priče sa slanih jezera“, S.H.)
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK i šalje na oko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
