Teško je u ovom vremenu naći osobu kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti. Jedan među rijetkima je i Oste Erceg. Razgovor s tim čovjekom uvijek je prijatan. On je istinska veličina. I ljudska i slikarska. Koliko brižnosti, znanja i neizlječivih vrednota čuh uz kahvu s Ostom. Očaravajuće je saznanje da umjesto kista boju na svoje slike nanosi jagodicama. To su, kako kaže, njegove druge oči. Mističnost je i žilet. Nit žileta kojom nanosi boju dočarava tanku liniju po kojoj svi kližemo.
Njegovi motivi u slikarstvu su u postanku i pokretima života. Vječnu inspiraciju crpi iz zavičaja i mističnog svijeta ljepotice među rijekama. Čak mu se i unuka Unom zove. Govoriti o slikarstvu s Ercegom je besmisleno ako prije toga niste vidjeli njegova djela. A tek onda ne možete izreći ono što dopušta jezik.
Taj Novljanin, zlataru ima u Kostajnici (Zlatarevo zlato su slike), iako nije dostigao Leonarda da Vincia, Pabla Picassa Rembrandta… zasigurno je osigurao mjesto u regionu što se slikarstva tiče. Ostine slike, uglavnom ulja na platnu, impresionistički oduševljavaju dirljivošću. Osjećaj za harmoniju boja stekao je kao inženjer kemije radeći u tekstilnim fabrikama. Slike su mu zaista čudesne i protkane nekom slatkom tugaljivošću. Ne samo kroz slike, nego i susrete s njim, odražavaju istinski nemiran duh. To su oni zdravi nemiri, začikavajuće mašte.
Na izložbama širom nekadašnje države i u nekim europskim gradovima, izuzetno je zapažen, a njegove slike pohvaljivane i nagrađivane. Jer, Erceg je slikar koji ne kopira ničija djela, pa ni onih najvećih.
Kolekciju od gotovo 500 slika, inače mogu se naći od Australije, Europe, do Amerike, želi darivati Kostajnici, Novljanima, Prijedoru, Banja Luci, Dubici… Jer, njegova vjera u čovjeka je iskrena i duboka. Oste Erceg je umjetnik što stvara iz prošlosti i sadašnjosti, a djela su mu za budućnost!
Ferhat Korajac
