Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj su logika i suverenitet odavno na čekanju. Apsurd je postao norma, čuđenje svakodnevnica, a ono što bi trebala biti država sve je, samo ne to.
Danas se zagovara ulazak BiH u Evropsku uniju s takvom strašću, to čujemo od svih bh. političara, i to tako strasno pričaju kao da nam od toga zavisi spas. A niko ne pita zar već nismo unutra? Doduše političari više maštaju o EU fondovima i nekom obećanom novcu, da nemaju vremena misliti na državu.
Jer, EU je odavno ovdje. I ne samo politički, nego vlasnički.
Pogledajte samo banke u BiH. Gotovo u potpunosti su pod kontrolom stranih banaka iz EU. Kada govorimo o privredi i resursima, telekomi, energija skoro sve je rasprodano.
U političkom sistemu imamo nametnute zakone, strane diplomate i evropske komesare koji odlučuju.
Pravosuđe i sigurnost su posebna tema. Na slučaju Milorad Dodik i drugi vidjeli smo stanje. Onog trenutka kada je EUFOR kazao da neće asistirati kod hapšenja Dodika priča o njegovom privođenju licu pravde je stala. Prevedeno, bez misije EUFOR i direktiva međunarodne zajednice, sve bi stalo.
I u tom ambijentu zavisnosti mi govorimo o “suverenitetu”. To je ibret, što bi često kazao jedan biši poglavar Islamske zajednice, koji svoje kolumne piše po naslovom ‘ibret dana’, da pored svih ovih činjenica, još uvijek postoje oni koji vjeruju da ova zemlja ima puni teritorijalni i politički integritet.
I to ne govori opozicija, niti frustrirani građani nego činjenice. Dok susjedne države svakodnevno demonstriraju nepoštovanje prema BiH, oni koji vode ovu zemlju ponašaju se kao da je sve uredu.
Ne vide, jer možda ne žele vidjeti. Ili im je tako komotnije.
Ali i u takvom stanju Bosna i Hercegovina nije nemoguća misija. Nemoguća je misija za sve one koji je žele rasturiti, isisati, opljačkati.
Jer se u svakom talasu napada, svakoj blokadi, svakom poniženju opet pojavi nešto što ih iznova iznenadi narod i građani.
Narod Bosne i Hercegovine nije naivan, iako su ga umorili. Nije poražen, iako su ga opljačkali. Nije slomljen, iako ga svakodnevno guraju na margine. I zato će, kad sve institucije padnu, kad se svi sistemi uruše, narod ostati posljednji stub ove zemlje.
Ne iz inata, nego iz vlasništva. Jer ovo jeste njegova zemlja. I to je istina koju ni EU, ni susjedi, ni domaći poslušnici neće moći izbjeći.
Piše: Amina Čorbo-Zećo / NAP
