Lifestyle

Bijeli Golub ponovo (ne) leti 822- NIJE VIJEST AKO PAS UJEDE ČOVJEKA…

Već obrnuto, a kao mlađahni poletarac prvi put čuo od Kjašifa Smajlovića, doajena zvorničkog novinarstva. Prošlog oktobra pisano u tri nastavka o svojevrsnoj drami uz hladan tuš da pas možda nije bijesan, a sasvim ”ohladio” nakon što sam doznao kako (ne)stoje stvari sa vakcinom…

Piše: Sead Hambiralović

Srećom, dobro se završilo. Danas je godina od ujeda psa lutalice pred tuzlanskim UKC-om i treba primiti zadnju, treću vakcinu protiv tetanusa…                     

Priču nakratko prebaciti u rodni Zvornik na tri bitne zavičajne staze: Beksujom do Kazanbašče u kojoj su svi moji i malo poviše spomenik; druga po važnosti od Mosta do nekadašnjih Hukova i treča „serpentinama“ do Kule. O razlozima gubljenja ushićenja na ove dvije, prvo o šetnji pored Drine (o Kuli u jednoj od narednih objava) – praktično jedinoj zelenoj površini u stiješnjenom gradu. U odnosu na prošlu godinu moglo reči da je duplo više građana koji (ne)vode cukicu za uzicu. Kada su u pitanju „malešni“ uglavnom puste. Pridodaju li se lutalice kako kome godi ova idilična slika. Na tri linka je tuzlanski slučaj za razmišljanje i šta čovjeka sve može snaći.

·       https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-565-nije-vijest-ako-pas-ujede-covjeka-vec-obrnuto-1/ 

·       https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-605-zivotinja-je-zivotinja-a-ljudi/

·       https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-567-izvoz-pasa-lutalica/

BLISKI SUSRET PRVE VRSTE: Od nekadašnje radosti kada krenem pored Drine, sada nelagoda zbog pasa. Sneveselio kada sam pored trečeg mola spazio mlađu ženu kako puši a pored je trčkarao poveliki pas. Kada sam se primakao doviknem:

–      Halo, molim vas zavežite psa dok ne prođem..!

Žena se začudi. Nećkala se, ali posluša.

Nastavio šetnju ali ubrzo zastao kada sam ugledao među topolama nekoliko lutalica. Mogao sam ih izbjeći ako navijem čegrljakom ili uspnem na betonsku stazu pored magistralnog puta. Odlučim se vratiti i baš u trenutku kada je žena ponovo pustila psa.. Oslobođena životonja stušti obalom prema odbojkaškom igralištu na pijesku. Stade ga dozivati. Na koncu pas se okrenu i eto ga natrag u trku. I, pravo na mene! Zatećen, a sve se odigralo u trenu kada zaskoći… Rrefleksno  odbacih – srećom ne ujede..!

Žena doleti i zgrabi psa. Dok je vezala ljutito sasu mi boga: „Retriver ne ujeda, htio je samo da ga POMILKIŠ.. !“

Kada sam se pribrao i odmakao, okrenem se. Da, bio je to dobroćudni retriver. Istog je Ida imala, koji je proveo lijep pseći život jer je imao ličnog veterinara…(između ostalog stoji u fusnoti romana Bijeli cvijet iznad puta, S.H.)

Uz naslov fotos psa koji motri prolaznike u jednoj sporednoj zvorničkoj ulici. Valjaće se raspitati šta je sa sličnim u tuzlanskom Hendeku  u dvorištu do Samekove kuće i eto nove priče… Na ovome detalj sa Panonike nakon isteka sezone. Nedaleko je na Banji uređeno (i ograđeno) igralište za pse. Vlasnici rađe puštaju na šetalištu da se istrće…(?!)   

NI POMILKITI: Da je živ pitanje bi li više i Budija pomilovao. Definitivno fasovao traumu nakon novog ujeda u jednom zvorničkom dvorištu (Iz „ruke“ dao nekoliko parčića kulinarskog specijaliteta. Kada je nestalo pas se zaleti i kurvinjski raskrvavi lijevu butinu pa dopadoh hitne..!, op.a.). Ne zbog straha od životinje, već ljudi, struke – i svih peripetija kada dođe do ugriza. Pa de gataj oko ishoda i šta se može desiti u najgorem slučaju.

Vele u Zvorniku ako je lutalica otšteta se izganja za pet mjeseci – u Tuzli za 5 (pet) godina i ko doćeka! S pika od Grada odbijena mogućnost nagodbe. Odustao od tužbe. I ne ponavljam: imao više razloga proteklih godina. Ali nisam se vratio iz Skandinavije da ovdje ganjam po sudovima..!

I svede susretom sa direktorom tuzlanske Veterinarske stanice da sasvim uđem u problematiku. Pri kraju intervjua sinula alternativa oko nagodbe i bude fajde na više strana. Vjerovatno  se raspitao za moje relacije. Veli ima ko može završiti sa jednim telefonskim pozivom. A neee – ne urgiranje i – zbog više razloga odustao.

P.S.                                                                                               Tema je sasvim ozbiljna. Čast ljubiteljima životinja, ali nekog reda treba biti i zakonski je regulisano. K znanju i nadležnima. A  jedna će gospođa: Šta ako moj unuk pretrpi strah..?., našto je  vlasnik slično uvjeravao  kao gore pomenuta. Ima ona: uzdaj se use… i za svaki slučaj u tašni nosi kišobran na rasklapanje – da psa otjera…

  • Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora /

Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA

____________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira –DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE .Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;  info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com  Tel:060 3389166  

Related posts

Konjic u julu domaćin Međunarodnog Summer Festa

Copo Sejo

Istraživanje: Koja je tkanina najbolja za kućnu izradu maski?

BHD Info Desk Administrator

Bijeli golub ponovo (ne) leti 494: EVO GA U NAJKOMŠIJSKIJOJ ULICI

Editor

Leave a Comment