Nisam često dolazio. Zbog posebnosti svake, a ona je rijetko na putu i usput – valjalo je ovdje mahsuz doći! Dolazio sam.
Radi ”Gubera”, da posjetim neke svoje.
Radi one izložbe davne.
Radi ”Domavije” i novinarskog skupa.
Radi gurtni u ”Ferosu”.
I još nekoliko puta onako.
Drag mi je bio ovaj kraj
zbog posebnosti svake,
volio sam ovdje doći,
samo ne kao sad…“
( „Bijeli cvijet iznad puta“, S.H.)
Da ne bude zabune- bijeli cvijet u fontani na prvoj masovnoj grobnici Kazanbašča u Zvorniku (fotosi 2 i 3), a srebrenički je kasnije nastao. Knjiga započinje: „Dvadeset dugih godina spremao se na ovo, pet posebno, da odem i odšutim svoje. Neka mi oproste Naša Gubernica i To Mjesto, nisam mogao izdržati. Tri puta nisam mogao izdržati…“
Svoje sam rekao, a u prošloj objavi zaokruženo o Zvorniku-prvom etnički očišćenom gradu i opštini s najbrojnijim masovnim grobnicama u Bosni i Hercegovini. Pogrom se desio prije Srebrenice, ali je nekako ostalo po „strani“ interesovanja. Zato najnovija inicijativa i prilika za temelj istinskog mira na ovim prostorima i šire.
* * * * *
Pretprošle zime uradio fotos statue koja se nalazi u sarajevskom Velikom parku, autora Mensuda Keče, a pored piše: Jedan od najpotresnijih prizora srebreničkog genocida nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom je scena kada otac Ramo doziva svog sina Nermina da se preda i da im srpski vojnici tobože neće “ništa”. Ramu i njegovog sina Nermina tim za ekshumaciju je pronašao u masovnoj grobnici nedaleko od Srebrenice 2008. godine.
_______
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 37 šalje na mejl adrese.
