Prije nekoliko dana u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine promovirana je knjiga “Spinal Cord Tumors”, izdanje Springera, jedne od dvije najpoznatije svjetske kuće medicinskog izdavaštva. Autori su prof. dr. Kenan I. Arnautović, Sarajlija koji živi i radi u SAD-u, i prof. dr. Ziya L. Gokaslan, Turčin s američkom adresom. Prof. Arnautovića smo zamolili da nam objasni zbog čega su najveća imena svjetske neurohirurgije ovu knjigu proglasila jedinstvenom.
– Poslije višedecenijskog nepostojanja literature iz te tematike, ova knjiga predstavlja iscrpno štivo o oblasti tumora kičmene moždine. To je bio moj osnovni motiv da se okrenem ovoj tematici.
Kako ste odabrali koautora, prof. Gokaslana, kojeg smatraju liderom svjetske spinalne hirurgije?
– Dr. Gokaslan, vrhunski neurohirurg, rođen je u Turskoj, završio je Medicinski fakultet u Istanbulu, a specijalizaciju je završio na Baylor College medicine Houston. Poslije specijalizacije i subspecijalizacije iz spinalne hirurgije u New Yorku, vraća se u Houston, postaje šef neurohirurgije i uspostavlja spinalnu onkologiju. Iz Houstona prelazi na John Hopkins University, gdje je šef odjela za spinalnu hirurgiju. Nakon 13 godina postaje šef Klinike za neurohirurgiju Brown univerziteta u Rhode Islandu u Pubmedu. Impresivna je to karijera i ja sam mislio da bi bilo dobro da knjigu obogatim iskustvom takvog koautora. On se rado pridružio ovom mome, kako kažu Amerikanci, “profesionalnom djetetu”. Jako je poznat, autor je četiri knjige iz ove oblasti, u više je od 200 radova citiranih u Google Scholar i 150 radova citiranih u Pubmedu. Naučni opus mu je fascinantan.
Recenzenti knjige su velika imena iz svijeta neurohirurgije, profesori Osama al-Mefty, lider mikrohirurgije u svijetu, i profesor Foley, lider svjetske spinalne hirurgije, koji su knjizi dali najveće ocjene?
– Uvijek sam imao želju da napišem knjigu koja će biti najbolja moguća, doista najbolja na svijetu, i po kvalitetu sadržaja, i po grafičkoj opremljenosti, i po autorima poglavlja, i po recenzentima. Htio sam da to budu stručnjaci iz mikrohirurgije i iz spinalne, a od dvojice spomenutih nije bilo boljih. Prof. dr. Al-Mefty je i jedan od mojih velikih prijatelja i uzora, tako se obradovao kada je vidio kako će knjiga izgledati i vrlo rado je prihvatio ponudu. Dr. Foley je moj partner, s kojim radim već 17 godina u offisu.
To je bilo, inače, u mom širem dijapazonu djelovanja, u okviru kojeg sam osnovao, zajedno sa prof. Mirsadom Hadžikadićem, Bosanskohercegovačko-američku akademiju nauka i umjetnosti (BHAAS), tako da je ovdje riječ o većem broju projekata, koji se međusobno prožimaju, a kojima je osnovni cilj unapređenje neurohirurgije u Sarajevu, BiH i na Balkanu.
Sve te osobe imaju iza sebe zvučne karijere, kao i Vaši mentori. Kako je počelo vaše druženje?
– U rodnom Sarajevu sam završio Medicinski fakultet i specijalizaciju iz neurohirurgije, čiji dio sam proveo u Hanoveru. Radio sam na Koševu kao specijalista neurohirurg, ali ne za stalno. Sjećam se dobro tog vremena, u kojem sam tri-četiri godine bio volonter, što je kod nas uobičajeno, a što nije bilo lako podnijeti. I, na kraju, kada je izbio rat, a mnogi izašli iz Sarajeva, ja sam primljen u stalni radni odnos. Boli to… A bio sam drugi među studentima svoje generacije i uvijek sam želio da se bavim najdelikatnijim dijelom medicine, pa je neurohirurgija bila logičan izbor. I, izborio sam se. Dobivši poziv da dođem u Ameriku pred kraj rata, nisam planirao ostati, ali sam se nekako pokazao uspješnim, produktivnim u pisanju projekata, završio sam specijalizaciju iz neurohirurgije i subspecijalizaciju iz hirurgije baze lubanje na University of Arkansas for Medical Sciences in Little Rock, pod mentorstvom vrlo uglednih neurohirurga. Prihvatili su me kao svoga učenika, a vremenom sam im postao saradnik i kolega. Potom prelazim u Memphis, postajem šef Baptist instituta za neurohirurgiju.
Dok slušam o toj profesionalnoj i životnoj odanosti i bliskosti, ne mogu a da ne pomislim na to da su naši ljekari češće u sudnici nego u operacionoj sali ili za katedrom.
– Iskreno sam ožalošćen time. S kolegama iz Sarajeva već 15 godina sarađujem, četvorica, prof. dr. Ibrahim Omerhodžić, prim. dr. Eldin Burazerović, prim. dr. Avdulah Hasanagić i prof. dr. Mirza Bišćević, te Adi Ahmetspahić, mladi doktor specijalizant, bili su u Memphisu kao moji subspecijalizanti. I ne samo oni, tu je i tridesetak mladih doktora iz cijele regije, na čiji sam rad jako ponosan kada vidim kako napreduju, kako su uspješni. Uvijek sam bio za to da se grade mostovi i na to sam vrlo ponosan.
Šta knjiga novo donosi u odnosu na tretman tumora kičmene moždine?
– Prije svega da zahvalim za promociju akademiku prof. dr. Lidiji Lindcender-Cvijetić, koja je prepoznala kvalitet knjige. Prva je promocija bila prije dva mjeseca u Beogradu, na kongresu neurohirurga svijeta, u Zagrebu bi trebala biti u julu, isto u HAZU. Sama knjiga je najmodernija postavka liječenja tumora kičmene moždine, od radiološkog aspekta, gdje je prof. dr. Zulejha Merhemić napravila jedno poglavlje, od 26 koliko ih ima i čiji su autori najeminentniji stručnjaci. Tu je i patološki aspekt, pa neurološki, pa aspekt svih tumora pojedinačno. I prof. dr. Vedran Deletis je autor jednog od tih poglavlja. U pitanju je rodonačelnik novih metoda intraoperacijske neurofiziologije koja sprečava oštećenja živčanog sustava za vrijeme neurohirurških ili ortopedskih operacija.
Naučnik ili šarlatan
A ja sam, kao otac projekta, preuzeo njih šest. Inače, za autore sam birao ljude koji su među najpriznatijim na svijetu, koji imaju golemo iskustvo i divan amalgam je nastao. Vrlo sam sretan i zbog toga što se IK Springer prva meni obratila zbog ovog projekta. Knjiga je već 5.000 puta daunloadirana, jer ima printana i online verzija, a njen su dio i introoperativni videoklipovi, što je najnoviji pristup u publicistici.
Da li je najnovija otkrića iz ove oblasti moguće primjenjivati u BiH?
– Mislim da je neurohirurgija u BiH, da samo uzmem u obzir pomenute doktore, u dobrim rukama. Ako im se dozvoli da se dalje razvijaju, da se svakodnevno bogate znanjem, ako budu okruženi zdravom sredinom, bh. neurohirurgija ne treba da se brine za budućnost.
Kako uspijevate biti i direktor internacionalnog programa Američke asocijacije neurohirurga, urednik i član boarda 10-ak časopisa, recenzent…?
– Morate imati, što Amerikanci kažu, pasiju za ono što radite i tome se predati srcem. U svemu što radite morate uživati. Nikad ništa ne radim dopola. Puno sam učio od velikih imena, pa sam i shvatio da i oni prave greške. Učio sam i na njima. Ne možete biti lider s najboljom knjigom na svijetu ako ona to nije. Morate publikovati priloge u najboljim časopisima na svijetu ako hoćete da vas svi čitaju. Nisu svi moji radovi tamo, ali moj je cilj da ih tamo bude što više.
Inače, može neko govoriti o sebi šta hoće, ali dovoljno je danas ukucati ime i prezime na, recimo, Google Scholar i vidjeti da li se radi o istinskom naučniku ili šarlatanu. Samo se neuki ljudi mogu varati i oni koji to dozvole.
Razgovarala: Edina Kamenica/Oslobodjenje
