Riječ bizarno daleko je preblaga da bi se opisalo švedskog DJ-a bosanskih korijena Salvatorea Ganaccija, pravim imenom Emira Kobilića
Na ovogodišnjem Tomorrowlandu zapalio je publiku “Đurđevdanom”, a, zahvaljujući njemu svoju je premijeru na tom poznatom festivalu prije nekoliko godina imao i Sinan Sakić. Dok pušta glazbu, skače po DJ pultu, a, ako mu dođe, na njemu i simulira seks. Ovaj glazbenik i, prije svega, showman, osvaja svijet, ili, bolje rečeno, Internet.
Njegov je singl “Horse” na You Tubeu pregledan je više od 11 miliona puta – što zbog zarazne glazbe, što zbog uvrnutog videa s nadrealnom radnjom. “Kad mi je mama ušla u sobu, prebacio sam na porniće. Lakše je objasniti”, ili: “Salvatore nije na drogama, droge su na Salvatoreu” – to su samo neki od komentara na to postmoderno remek-djelo.
A iza njega, uz Salvatorea, stoji i još jedan njegov sunarodnjak, poslovni suradnik i veliki prijatelj. Redatelj Vedran Rupić zaslužan je za stvaranje ove neobične naracije u kojoj je priča, zapravo, prilično jednostavna: govori o ljudima koji tuku životinje dok ne dođe Salvatore pa počne tući njih.
– Ideju za video dobio sam kad mi je Emir poslao pjesmu. Stvar je bila minimalistička i imala je puno energije. On i ja smo na sličnom kreativnom i idejnom nivou, tako da mi je, čim sam mu predložio ideju, rekao da bolju nikada nije čuo – priča nam Rupić pa dodaje da im nije bio cilj ostaviti neki poseban dojam kod gledatelja.
– Eventualno smo htjeli da, kad pogledaju, pomisle: “WTF?” I Emir i ja veliki smo konzumenti internet kulture, pa vjerujem da smo podsvjesno htjeli zadovoljiti tu publiku – kaže.
Snimanje je bilo vrlo kompleksno. Imali su mali budžet, a velike ambicije.
– To nam se, zapravo, često dogodi, ali je ovaj put to bila krajnost. Snimali smo u siječnju, kada su u Švedskoj dani kratki i uvjeti za snimanje bili su gotovo nemogući, tako da smo na snimanje pošli u Portugal, pored Lisabona. Da bismo izveli scenu kad automobil udara pandu, a kasnije momka, trebali smo naći auto koji odgovara stilu i izraditi samo njegov frontalni dio koristeći dijelove s otpada jer se u spotu vidi i cijeli automobil i samo njegov dio (prilikom udaranja).
To nam je bio brz i siguran način da napravimo tu iluziju. Napravili smo konstrukciju s dijelovima s otpada, a vlasnik cijelog auta iznenada je nestao. Onda je cijela ekipa sa snimanja desetak sati uznemiravala ljude širom Lisabona ispitujući gdje možemo naći taj 20 godina star srebrni auto – prisjeća se Vedran. U konačnici su uspjeli.
– Ali, naravno, oni koji se razumiju u te stvari vide da su to potpuno različiti automobili – kaže nam pa tumači i detalje tehničke strane priče, koja sigurno zanima sve koji su pogledali spot.
Korijeni s Balkana ne samo da su temelj njegova rada već su bitno odredili njegov život općenito, pa ga i zbližili sa Salvatoreom. – Znamo se od trećeg razreda osnovne škole. U našem je društvu bilo ljudi iz cijeloga svijeta, a nas je dvojicu najviše vezalo to što smo obojica bili izbjeglice. Volim raditi s njim, dobri smo privatno, a imamo i sličan umjetnički senzibilitet. Istovremeno je najlakše i najteže raditi s ljudima s kojima čovjek ima blizak odnos, no nama dvojici to ide – iskren je Vedran. On je, inače, rođen u Jajcu, a u Švedsku je došao kao dijete. Majka mu još uvijek živi u središnjoj Bosni, a on pokuša “navratiti dva-tri puta godišnje”.
– Uvijek mi je drago doći, ali je bolno vidjeti da se životna situacija ljudima ne poboljšava – priča.
– Kako su se ljudi s vremenom malo stabilizirali nakon preseljenja, vjerojatno su prestali međusobno stalno tražiti potvrdu sigurnosti i asimilirali su se. Sad me malo i provocira što dijasporska omladina sluša istu ex-yu muziku koju su slušali i njihovi roditelji. Nigdje veze. Zamisli prolaziti kroz pubertet i izgubiti nevinost uz istu pjesmu kao i tvoji roditelji. Ta nostalgija ili romantizacija egzotificira Bosnu u nešto što permanentni građani ne mogu prepoznati – kaže Vedran u razgovoru za Jutarnji list.
