Devedesetih godina kada se u onoj ex YU širio tamjan o ugroženosti nebeskog naroda, dok je istovremeno buktao velikosrpski nacionalizam, kada je sve mirisalo na rat, a da miris baruta samo naivni u Bosni i Hercegovini nisu mogli osjetiti. Baš u tome vaktu čuda, u istočnom dijelu BiH, gradiću Bileći, rodila se Alisa Jaganjac. Njenim rođenjem u domu njenih roditelja Zlatana i Jasminke nastanila se radost, tako da su njihova razmišljanja bila daleko od rata. U porodičnoj radinosti sklapali su planove o životu, radu i podizanju djece, starije Ajle i tek rođene Alise.
Mladost, porodica i stečena prijateljstva kroz život nisu ih navodla da razmišljaju o ratu i svemu što ide sa ratnim strahotama.
Najzad živjeli su u gradiću na čijoj teritoriji je smještena zloglasna jama Čavkarica, čiji bezdan je 1941. godine, progutao između 700 i hiljadu bošnjačkih civila. Mahom djece! Ali o tome obimu sistematskog zločina od strane “dobrih” srpskih komšija nad Bošnjacima, nije se smjelo pričati, da se kojim slučajem ne uznemiravaju nosici četničke ideologije koji su kokarde zamijenili sa petokrakama. I tako da žrtva ne ugrozi zločince, i kojim slučajem ne širi međunaconalnu mržnju da se ugrozi sustem “bratstva i jedinstva”. Mnogi su šutjeli, a znali su da je zloglasnu Čavkaricu, nakon 62 dana boravka među leševima jedina preživjela tada dvadesetogodišnja Hadžera Ćatović-Bijedić (1920. – 16. jan. 2014.), Bošnjakinja koja nije pristala na ucjene četnika koji su nakon Drugog svjetskog rata navukli komunističke kravate. Svjedočila je o četničkom obimu zločina do kraja života.
I onda dolazi kobna 1992., kada kreće JNA, kao i druga vojna i policijska mašinerija Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Genocidne ratne horde natjerali su Zlatana i Jasminku u progon. Oni u naramku uzmaju Alisu i stariju Ajlu, i u zbjeg, tražeći utučište da ih spase. Nakon nekoliko dana i noći tumaranja po planinama, sporednim putevima, našli su utočište u Plavu, gdje su smješteni prognanici iz Trebinja, Bileće, Nevesinja, Foče,… Sanjali su o povratku na svoju imovinu. Računali su kao i svi, proći će zlo i vratit će se u svoj dom, ne sluteći da će im Plav 1992 / 93., biti samo privremeni boravak.
I opet pakovanje stvarčica u nekoliko torbica – kesa i traženje novog sigurnijeg doma. Nakon skoro dvogodišnjeg boravka u Plavu, godine 1993., doselili su u New York.
Ipak sa novim životnim iskušenjima, učenjem engleskog jezika, rada, podižu Ajlu i Alisu. U ovom predstavljanju, Alisa reda uspjehe i nagrade u školovanju, što jeste najbolja zahvalnost roditeljima za uložene napore u odgoju.
I tako uspješno školovanje, osnovno, pa srednje, pa fakultet, iz godine u godinu… do visoke akademske titule…
Nakon što je Alisa završila četverogodišnji studij registrovane medicinske sestre, i zaposljenja u prestižnoj medicinskoj ustanovi “Sloan Kattering Cancer Center”, u gradu New York-u, Alisa je nastavila sa daljnjim školovanjem na njujorškom poznatom fakultetu “Hunter”. Iako su magistarske studije mnogo zahtijevne, Alisa sa velikom odgovornošću pristupa stalnom poslu u bolnici čiji pacijenti su Bill Clinton, bivši predsjednik SAD; sudija Ruth Bader Ginsburg, članica Vrhovnog sudstva SAD, i mnoge druge poznate ličnosti.
Saznajemo da u jeku pandemije uzrokovane Coronavirusom – COVID 19, Alisa svoj životni poziv izvršavala je krajnje profesionalno na najvišem mogućem nivou. Ali uz sve obaveze, radne i privatne, Alisa je uspiješno pred komisijom odbranila magistrirski rad kada stiče zvanje: Magistrice medicinskih nauka.
Alisa za Bošnjaci net kaže da je najviše zahvalna svojoj porodici na bezrezervnoj podršci koju je imala u svakom trenutku. Također kaže da njeno profesionalno usavršavanje je tek u ranim fazama.
Uz redakciju Bošnjaci.Net, bosanska i bošnjačka zajednica s ponosom čestitaju Alisi, raduju se njenom uspjehu i žele joj svako dobro u budućem životu, radu i sticanju znanja i akademskog zvanja, nošena kur’anskim imperativom “Ikre’ bismi-Rabbikelezi halek” – Čitaj, uči, u ime Gospodara tvoga, koji stvara).
Autor: Bošnjaci.Net
