Piše: Sead Hambiralović
Prošle sedmice dojmio fotos nekadašnjeg Zvornika koji je negdje „iščačkao“ Nešad Kujundžić i postavio na svoju stranicu. Mišljenje jednog broja „fejzbukovaca“ da ulazi u favorite. Odmah sam reagovao- godina, ko je snimio? „Gešo“ ne zna- ok, hvala mu, kao i nepoznatom fotografu za veličanstven prizor! Kamera je zahvatila taman- dušu grada. Šteta što se nevide Kasina i Zamlaz. A malo nizvodno, s lijeva Beksuja, Vidakova Njiva i moja rodna kuća.
MOST (NE) FALI: Znao sam odakle se jedino može „obuhvatiti“ SVA čaršija- od Vila iz Malog Zvornika. Dobra je i sa obale ispod škole. Odatle sam „nariktao“ kadar snimatelju Mitru Živojinoviću za dokumentarni film „Na brdu iznad grada“…(pretpostaviti zašto je s početka rata sav moj filmski opus „sklonjen“, pa i ovaj nagradjeni film, op.a.). Ili, ekstra ali zahtjevnije- valjalo uspeti na Mladjevac i odozgo kao na dlanu, po „dužini“, vide Grad i Rijeka.
Spomenuti stari fotos mogao bi nastati dvadesetih prošlog vijeka. Most još nije bio podignut. Znači, djed Hadžiavdaga je bio živ. Golema je moja autorska emocija, već pisano. A nikako da utvrdim ime ko mu je vodio „knjige“ u kancelariji koju je „držao“ u džamiji Skela. Imao sam zapisano (tokom oslobodjenja/ okupacije grada sve opuhano) i da je taj „službenik“ stekao penziju koju je dugo koristio nakon djedove smrti.
Ne vide se njegove ladje u nevelikom limanu, vjerovatno otplovile prema Savi, kao i splavi. Ostale na ciklusu slika „Kraj Zelene rijeke- na Zelenoj rijeci“. Sve opljačkano! Ipak bi neke fajde- petnaestak godina ranije psihologu, prof. Lukiću dopale slike- sklonio pitanja i da mu o tome pričam. Potom o Ismetovoj sa spomenicom na grudima…
Nekako mi ne fali most na fotosu. Zbog iznevjerenog simbola, nije se nešto „pokazao“ u ratu. Svjedok je teškog zločina kada su ubijeni petogodišnji Tarik i otac mu Faik Čaklovica i odozgo preko ograde baćeni u Drinu. A tek koji sve pogromi kad su zločinci zašli po mahalama..!
Ali nije most nista kriv, kao ni rijeka- do l j u d i je. A neka ne zamjeri na ushićenju od prije dvije godine. „Parnjak“ je Majke i otud ona Inicijativa prema Beogradu. Bilo je teško odbiti, mada bi zakomplikovalo, jer bih postavio neke „uslove“. Ne znam što čuvam smušeni odgovor? Možda bolje što se tako završilo i ne natežemo- znamo se. A propustili priliku za lijep „gest“ povodom Majkinog 90. rodjendana- i Mosta, pa „poklone“ njene novce (stara devizna štednja, op.a.). Jah, a aktuelnog lidera često slušao kako se hvali suficitom, a gdje su (i) svi onoliki dugovi prema Bosni..?
Još važnije su prekodrinski propustiti- ma, svoji smo mi (fali meni desna obala!) i da su željeli „podučio“ nešto- nadovezao šta veli „otac nacije“ (Dobrica Ćosić o lažima, op. a.). A ko laže taj i krade (ima i najgore!) i- je li u redu što se i dan danas u nekim prekodrinskim gradovima prodaju moje opljačkane knjige (vidi na Google, op. a.); ili bez pitanja zaposjela zemlja na Vratolomcu i posječena hrastova šuma, lijevo od nekadašnje „Parole“…
PRVE SUZE: Mladjahnom sve bilo jasno oko graničnog grada i da nešto nije u redu. Zato smrknuti pogled sa Vratolomca. Pa ću s početka devedesetih u Kasini, na „intelektualnom“ skupu, nešto konstatovati što je zaledilo zrak. Do mene je sjedio dr.Jelkić, pa opet do mene u opštini na „pregovorima“ sa čelnicima SDS-a i SDA, kada je kroz suze zavapio: „Zar se mora podijeliti naš Zvornik..?!“ Desilo i gore, i nezabilježeno u dugoj istoriji drevnog bosanskog grada.
Neka je tišina na fotosu zgodjušnog grada pored rijeke- može biti u vrijeme kada su dva žandara djeda sproveli u Kasinu na Prijeki sud. Pa ga odmah pustili. Zapriječeno sa „glavnog mjesta“ da ni devetom koljenu ne smije ništa faliti..! Haman nije zaboravljno- ako će se pošteno i ne računa onaj bijeg sa Čauševca. Vjerovatno i zbog oca- pretpostaviti i „mene“ čime sam se sve bavio u graničnom gradu.
Kako se približava april, u duši krenuo nemir zbog najsramnijeg dijela duge istorije- prvi etnički očišćeni grad i opština sa najbrojnijim masovnim grobnicama. Nekada (Zvornički sandžak, „vrata Bosne“) je bio „glavni grad“ Tuzli, Bijeljini, Šapcu, Srebrenici…S početka devedesetih sa veoma jakom industrijom. Tada je Energoinvestova Tvornica glinice „Birač“ imala godišnji izvoz od 320 miliona dolara. Pa se „oslobodioci“ Zvornika hvalili, dok su pljačkali, da na bogatiji grad nisu naišli. Prokleto- oteto, samo zašto pobiše tolike nedužne ljude..?!!
I ničemu više ne treba čuditi. Kad tad sve, na ovaj i onaj način, dolazi za naplatu. A „znaci“ se u BiH, regionu i diljem svijeta malo malo ukazuju. Pa i ovo oko virusa nikako da stane.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 90 mail adresa.
