Tamo đe se rodimo i đe odrastamo tamo nam je dom i ljubav prema tom domu. Lora Ingols Vajlder američka književnica (1867-1957) je jednom zapisala: ,, Dom je najljepša riječ koja postoji.” Moje prijateljstvo sa Fikretom Lulanajom datira jednom lijepom akcijom prikupljanja knjiga za onsovnu školu na albanskom jeziku ,,Dacići” u Rožajama na čijem je čelu istaknuti profesor i pedagog Haxhi Lajqi. Fikret Lulanaj se veoma rado odazvao mom pozivu za akciji i svojim humanim gestovima podržao ne samo ovu već i mnogobrojne druge manifestacije. Koje smo mi sa Cetinja kao predstavnici savjeta JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš” pokrenuli kroz akciju za obogaćivanja fonda bibliotečkog fonda škola na sjeveru. Na ovaj način najljepše je opisati dosadašnji život istaknutog Albanskog intelektualca i profesora Albanskog jezika i književnosti Fikreta Lulanaja. Fikret Lulanaj je rođen 21. 01. 1972 godine kao najmlađi od (petoro) djece četri brata i sestra u uglednoj porodici oca Šerifa i majke Zepe. Osnovnu školu završio je u Dinoši, a srednju školu u Tuzima. Ljubav prema knjizi i pisanoj riječi prati ga od samog djetinjstva. Nakon srednje škole upisuje Fakultet za Albanski jezik i književnost u Tirani koji završava 1998 godine sa prosječnom ocjenom 9,6. Kako je od svoje rane mladosti veoma bio posvećen intelektualnom radu isti je nastavio na samom fakultetu. Pa je tokom studija u Albaniji biran za potpresjednika Saveza studenata univerziteta.
U to vrijeme njegov društveni i intelektualni angažman bio je prepoznat u širim društvenim krugovima. Posebno se isticao u očuvanju jezika i pisma Albanaca u Crnoj Gori ali i u borbi za prava manjinskih naroda. Kao mlad perpspektivan intelektualac i novinar koji je vješto vladao pisanom riječju u periodu od 1997-1999 godine. radi kao novinar-spiker radio ,,Teuta” u Tuzima. Tada je napravio prve eksluzivne intervjue uživo sa nekim od najznačjanih ličnosti politike na Kosovu kao na primjer sa Ibrahimom Rugovom za sredstva javnog informisanja u Crnoj Gori. Zbog svog stalnog medijskog angažovanja njegove emisije, kolumne, prilozi i izvještaji našli su mjesta u brojnim časopisima i medijiam kako na Kosovu tako i u Makedoniji. U želji da da doprinos očuvanju i afirmaciji foklora, i običaja, Albanaca u Crnoj Gori i da se to predstavi kako kod nas tako i u inostranstvu bio je sekretar K.U.D. ,,Koha” iz Dinoše čime je njegov doprinos itekako značajan. Želja za usavršavanjem i napredovanjem odvodi ga daleko od rodnih Tuzi , Dinoše, Malesije ali i od Crne Gore. Svoju karijeru nastavlja u SAD u periodu od 1999-2005. godine. U Crnu Goru se vraća 2005 godine đe u sklopu Medrese ,,Mehmed Fatih”u narednih deset godina prenosi mnogobrojnim generacijama nesebično znanje iz Albanskog jezika i književnosti kao vanredni profesor. Njegova posvećenost mladim polaznicima Medrese ,,Mehmed Fatih” i njegov pedagoški rad posebno su bili zapaženi.
U želji da istraje na promociji i podršci pravima manjinskih naroda u Crnoj Gori zasniva svoj radni odnos 2008 godine u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. U sklopu svog rada ovaj neumorni pregaoc u afirmaciji prava manjinskih naroda postaje jedan od najljepših reprezenata ne samo Albanskog već i svih manjinskih naroda i grupacija. U sklopu svog posla dajući svoj maksimum od sebe postaje: Panelista, sudionik, predavač, mnogih okruglih stolova, seminara, radionica, konferencija, edukativnih predavanja na temu očuvanja i unapređena prava istih. Veoma je posvećen saradnji sa NVO- sektorom koje se bave tematikom i pravima manjinskih naroda i nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Izuzetan, oštrouman snagom jakog inteleta podržao je mnogobrojne kvalitene programe i projekte iz ove oblasti. Svoj dalji rad i angažman predstavio je kao predstavnik Ministasrstva za ljudska i manjinska prava na više konferencija posvećenih pravima manjinskih naroda i to: Tirana, Priština, Beograd, Skoplje, Zagreb, Brisel, Beč itd… Njegove briljantne diskusije uvjek su izazivale pažnju javnosti i intresovanje iste. Godine 2016,. imenovan je od strane Vlade Crne Gore, za predsjednika upravnog odbora CEKUM-a (Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore) u sklopu svog rada postiže ne smao zavidne već i prestižne rezultate.
Ljubav prema Tuzima, Malesiji i Dinoši pokazao je kroz mnogobrojne autorske tekstove koji su odavno prešli broj veći od stotinu. Posebno je proučavao Dijasporu Malesije, kao i suživot Malisora, kroz istoriju Malesije. Bio je od mladosti aktivan i politčkoj partiji Albanaca u Crnoj Gori (DUA) no lično smatram da je on snagom svojih intelektualnih pregnuća odavno nadmašio političke a mnogo više dao sebe u multikulturalnim okvirima. Misija Fikreta Lulanaja kao da je inspirisana stihovima jednog od najznačajnih Albanskih pjesnika, Esada Mekulija, (1916-1993) koji je u jednom svom stihi zapisao: ,, Htjedoh, mnogo sam htio – želio da te pjesmom hrabrim, tvojom zgnječenom riječju probuditi snagu iz sna…” Nek stvarnost a ne samo san o multikulturi iz prizme Fikreta Lulanaja kao iskrenog Albanca bude njegov doprinos jednom ljepšem i pravednijem društvu. Dok je za Esada Mekulija poezija bila vid borbe, dotle je danas za Fikreta Lulanaja riječ najveći postulat. Ona riječ koja je krasila i gradila Malesiju kroz vjekove, i bila jedna od najljepših spona i uzora za sve nas u Crnoj Gori. Zbog toga i tekst o mom prijatdelju i Albanskom bratu Fikretu Lulanaju nek bude doprinos toj lijepoj pisanoj riječji koja će nas uvjek vezivati na svim Crnogorskim raskršćima i stazama slobode.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
