Piše: Sead HambiralovIć
Podugo je oko poklona, ovakvih i onakvih. Kao i onih posebnih sa „dušom“ ili pričom“. U prošli utorak je objavljen detalj sa haciende Safeta Huseinovića. U desnom donjem uglu fotosa, pored bazena na stočiću je stavljena zdjela sa mirisnim dunjama. Ispračaj gostiju je zbržen a bila je „ideja“ da svako ponese po jednu.
Haj ostalo meni da odaberem četiri najljepše i pretpostavljao ko će se najviše obradovati u Zvorniku i Tuzli. A tek Hamdija Trnovac kada sam juče ispunio obećanje da ću mu pokloniti kofer iz Japana. Za vrijeme snimanja radnog materijala, među eksponatima za buduću muzejsku zbirku Bijeli golub, dovezenim iz Skandinavije, posebno zapao za oko. Hamdija je laf sa manirima- nije direktno pitao, a osjetio sam njegovu silnu želju i u jednoj sekundi odlučio: Dobićeš ga! “(I pored toga što se u koferu nalazile meni neprocjenjive dragocjenosti- neke majkine stvari iz Örebra. Nisam se začudio olako donesenoj odluci- niti pokajao. Hamdija je to zaslužio!)
Niko kao on nije ušao u suštinu moga autorskog angažmana – tražio da sve kupi što sam objavio i ponese u Švedsku! Dao sam što sam mogao dati- ne prijeratno: sačuvani po jedan primjerak „Dva splavara mala“ i „Prava domovina“ (za vrijeme pogroma Zvornika paketi „nestali“ iz prostorija Filmskog kluba u zgradi Z-14, zajedno sa crvenim „ponijem“ kupljenim od prvog regresa.
Za vjerovati ili ne- prije nekoliko godina hladan tuš kada sam doznao: prekodrinski serbes nudili moje knjige na dva portala. Predlagano da to sudski ganjam. Ma daaaj..!- još gore prolazio od „svojih“. Teško je to razumjeti da nisam iz svijeta dolazio da se ganjam po sudovima…
Kod sebe imam na našem i engleskom monografiju „Birač“ o nekadašnjem zvorničkom gigantu aluminijske industrije, sada novog imena Alumina. Nekih godina prijatelj poslao po jedan primjerak a juče zaboravio ponijeti „Sopp for fred“, prvi dio monografije o Gljivi Mira na norveškom i daću kada se naredni put sretnemo…
A ljetošnje snimanje mojih „tragova“ u rodnom gradu ostaje za nezaborav i potanko opisano u jednoj od ranijih kolumni. Tako da još „zvone“ njegove iz duše opaske direktno u kameru – teško reči koja je jača, žešća. Možda ona kada podiže prototip Bijelog goluba, pa je od muke – jeda, i nade zapjevušio „golubanu“- prototipu koji su poklonili učenici jedne švedske gimnazije; ili kada je zagazio do koljena u Drinu poviše mosta i „pošteno“ usporedio njegov Vrbas sa mojom rijekom. Ili na Kuli, pred ulazom u stari grad: iz njega su suknule sve ljutine ovoga svijeta zbog „sklonjenih“ mojih filmova i „zaokružio“ sa Bosnom. Kada se sve montira sigurno prepričavati ono njegovo suznih očiju i bijesom zbog svih „handrenja“ naše zemlje..!!!
P.S. U dnevnoj sobi, ispod slike „Novo sunce“ (pisano kako sam je i zašto uradio „na sred“ moje nekadašnje dječije galerije„Fredssvampen“ u Örebru, op.a.) je sehara. Majkino pod konac složeno i šta je potrebno ako u Tuzli zapadne bolnice. Na dnu je paket sa ceduljom: „za ukop“. O, tugo – u blindiranom sanduku dovezena..! I utješnim da je nakon pola vijeka končano na Kazanbašči pored svoga Abdulaha…
U sehari je ostalo taman prostora da iz kofera prvo premjestim njen lijepi džemper „na raskopčavnje“, kojim sam je u zoru ogrnuo kada je zadnji put došla hitna… Onda tri zimske kape, rukavice…njenom rukom izrađene dvije žardinjere.
U tuzlanskom stanu ništa nije „taknuto“, kao ni u Zvorniku. Na ofingerima haljine – u sredini najljepša! Ima je na fotosu povodom oblježavnja 90. rođendana. Kada unuke dođu neka odluče šta će u Norvešku, Švedsku i Austriju ponijeti za uspomenu.
____________________________________________________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
