9. april 1992 – 9. april 2023.
Piše: Sead Hambiralović
Grad koji je prvi “otišao” davni je naslov u skandinavskim novinama. Godišnjica je oslobođenja – okupacije drevnog Zvornika, prvog etnički očišćenog i opštine sa dugim spiskom otkrivenih masovnih grobnica: u Kazanbašči za sada 11, tijela Srebreničana ekshumirana u Kamenici u 12 (13), Snagovo, Karakaj, Crni Vrh, Ramin Grob, Kozluk, Pilica, Grbavci…
Tanka nada provlači se zrakom
da će oganj mimoići grad,
ko rješenje podjela se nudi
razum ovdje nema šta da traži.
PRIJATELJI,
KOMŠIJE
SUGRĐANI,
ZAR TO VIŠE NISMO MI !??
Košmar potpun, dah se gubi
jer DOGAĐAJ se valja, prijeti
pitanje u damar neprestano kuca
zar se može dogoditi to?
Kad uđoše u grad
mi se iznenadismo,
kad svoj barjak razviše
mi se začudismo,
kad glas o žrtvama jeknu
mi zanijemismo…
I tek tada,
i tek tada
SHVATISMO.
(Knjiga Novo sunce, poema Zvornik, S.H.)
U 613 godina dugoj istoriji najcrnji je događaj! Sve je rečeno, napisano, snimljeno, dokumentovano i jedva ponešto presuđeno! Teško je naći sličan grad koji je tako lako pao i naivnijeg naroda koji je čekao svoje dželate.
BRIŠU SE TRAGOVI: Ubrzano i sistematski se brišu tragovi nekadašnjeg Zvornika. Ali I sa dosta upitnog. Dan pred napad u Beksuji neki je nepoznati čovjek nudio kalašnjikove po sniženoj cijeni- spustio sa 1100 na 900 maraka. Sve bilo jasno oko mogućnosti odbrane, ali ni dan danas ne ide u glavu tolika svirepost.
Za samo dva dana prekodrinske paravojne jedinice su “oslobodile” grad i obavile “prljavi dio posla”. Počinjeni su monstruozni zločini nad civilima koji su kasnije generirali “na svim stranama” ali znatno različitih omjera. Potom je krenula neviđena pljačka- neki se hvalili da nisu naišli na bogatije “mesto”. Posebna priča su sve tri srušene džamije…
Koji je to uzvišeni cilj a zasnovan na tolikim zločinima?! Na sve načine zataškava. Slobodan ustvrditi da se i bez počinjenih strahota mogao dobiti granični grad. Prvo je bilo “podijeliti”, izrečena je Grujičeva samouvjereno ledena prijetnja na sastanku kada je intelektualna “strana” u opštini pokušala zaustaviti zlo. (U međuvremenu sa postavljenim tenkom kod mosta u Karakaju apetiti su porasli pa je ubrzo “uzeto” sve, op.a.). I prve zvorničke suze, dr. Muhameda Jelkića koji je sjedio do mene…
Zato je primjerenije da se ovaj datum obilježava kao Dan šutnje. I bar na neki način u centru obilježi sjećanje na nevine žrtve. Posebno pokloni imenu Nade Ostojić koja je pokušala zaštiti svoje komšije. Ubijena, namjesto za ponos narodu kojem pripada…
Prije nekoliko godina u dijaspori su pokrenute dvije inicijative, oba puta sa trocifrenim brojem podrške da se posthumno oda priznanje. Niko nije htio- smio kao “pravno lice” da preda!? A najtužnije dokle se otišlo: veterani FK Drine listom i sa radošću obećali, ali nisu došli da odigraju utakmicu sa timom Dijaspore?!
GRADONANČELNICI: Drvo sječanja i bijeli cvjet u fontani na prvoj masovnoj grobnici na Kazanbašči (ukupno do sada otkriveno jedanaest!) podignuti su u okviru Susreta zvorničke dijaspore. Onaj opštinski vijenac bila prilika da se krene iz početka. Zato hvala nekadašnjim gradonačelnicima Bošku Miliću, dr. Miloradu Đokiću i Budimiru Aćimoviću na ljudskim prijemima. Pa i donedavnom gradonačelniku Zoranu Stevanoviću na iskrenosti- s prve oduševljeno prihvatio prijedlog da pokušamo drugačije. Objavljeno kao dobra vijest, plus zajednički fotos za uspomenu. Nije održao riječ, pretpostaviti odakle je stopirano. A meni neka ostane “privatna” satisfakcija ko se sve u povjerenju zastidio “šta su njihovi učinili”, posebno onaj USB poslat iz inostranstva i oporuka sinu da mi preda kako bi olakšao dušu!
Tri Susreta zvorničke dijaspore izazvala su veliku medijski pažnju, ali ubrzo shvatilo da se “poranilo”
I, nakon svega, kako dalje? Nakon tri Susreta zvorničke dijaspore pod nazivom “Biti u svom gradu” novijeg je datuma Regionalna mirovno- turistička, obrazovna i zdravstvena inicijativa. Za prvu moglo reči da se poranilo, a nova dočekana (ne)očekivanom “šutnjom”. Pretpostaviti- očigledno ne uklapa u zacrtane planove. Nevjerovatno, a razumjeti “vezane ruke” dvije tamošnje turističke zajednice.
Ispada nekoga sada treba “ganjati” da se krene sa kakvom takvom normalizacijom. E pa, neka se neće! A poučen iskustvima svakako “uslovio” zbog svega šta bi se (ne)zasluženo dobilo po više “linija”. Spomenuti koja je propuštena prilika vezano za 90-tu godišnjicu gradnje mosta. Znano koji je to simbol, kao i “Bijeli golub”, a ne treba objašnjavati zagrade u nadnaslovu ove kolumne. Nasmiješio se na smušeno pismo jednog prekodrinskog ministarstva- teško bilo direktno odbiti “temu” za prvi razgovor a haman je još “nezgodnije” najnovije gdje bi sa upakovanom ostalom ponudom na relaciji Tuzla- Zvornik- Srebrenica moglo nadmašiti Međugorje! I na ovom “trokutu” pokrene nešto jedinstveno- nikakvo “ukazanje”, vec istina ako se želi krenuti prema svjetlu i pročišćenih duša makne iz svih čorsokaka ovoga svijeta.
Ali nije to tek tako na tanjiru dobiti milione dolara- treba ih zaslužiti! A nije šuplja, niti je 97. švedski arhitekta Lennart Karlsson bio toliko besposlen da kao sponzor uradi zahtjevni projekat na Modracu “težak” 6,5 milona dolara- niti je slučajna ona “izvidnica” Arne Johanssena da zapuca u Tuzlu na “Dane Gljive Mira” na promocije u Kristalnoj dvorani i punom “Mejdanu”…
USLOVI ZA MIROVNI “POSAO”: Vratimo se ovom Zvorniku. Na tom nesuđenom dogovoru “postavio” se kao na onomadnom Kolegiju gradonačelnika, kada sam smješten u vrh velikog ovalnog stola. Pošto dobro poznam “naaas”- ako ima jedan glas protiv- nema ništa od mirovnog “posla”! Usvojeno jednoglasno, ali nedovoljno zbog jednog “detalja” i ubrzo shvatio da nije “to” za tamo. Opisano kada sam nakon moje prve “tačke” izlazio- Boško došapnuo “da je on ostao na čelu, do sada bila izgrađena” (GM, op.a.).
I na sve pride “pouka” ponečega što nema u knjigama, niti struka, niti politika o tome imaju pojma. Prije svega “lekcija” za one koji nas vode, pa za istočne i zapadne susjede. Posebno oko obrazovnja mladih dok još svi nisu otišli u svijet. I kako iskreno “zaći” među ljude. Spominjao iskustva s komšijama- prijašnjim i sadašnjim. Dobro se “uklopilo” kako me nedavno jedan novi čekao sa kišobranom pred Poštom da ne pokisnem, pa prošla kolumna o Igoru Ložnjakoviću. I za kraj kako se rješava kada izbije problem i- javna zahvala Nedeljku Stjepanoviću, koordinatoru servisa “Supernova”. Pošto povremeno “obilazim” kuću zatekao njihov kabal preko ograde balkona. Zaredalo nekoliko mjeseci- vjerovatno ocijenili da nije hića. Biranim riječima odaslao mail. Odmah odgovoreno- narednog dana sklonjeno!
Dalje ne treba. Dovoljno je na filmu Kazanbašča, potom anketa Ostati ili otići, šta kažu Zvorničani? (naslove ukucati na YouTube) ili kolumne https://bhdinfodesk.com/2023/04/01/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-461-nije-drina-za-svakoga/, pa Bijeli golub ponovo (ne)leti 337: TRI „UKAZIVANJA“ U ZVORNIKU – BHDINFODESK (ovu ukucati na Google) , a potom “probrati” sa pomenutim nadnaslovom koje se nalaze na Fb stranici Gljiva Mira i portalu dijaspore BHDINFODESK.
_____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na oko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
