Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom prijevremenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj, koji će se održati 14. maja 2023., pripremio opširnu analizu. Iz opširne analize „Turska 2023: Najvažniji izbori na 100-tu godišnjicu osnivanja Republike Turske – zemlja na prekretnici“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Turska se sprema, da sprovede predsjedničke i parlamentarne izbore 14.maja 2023.godine, nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan najavio, da će njihov datum, koji je ranije bio zakazan za 18.juni, biti pomjeren na 14.maj 2023. Ovi izbori su u Turskoj opisani kao „najvažniji u historiji zemlje“[2] od uspostavljanja republike. Osim mnoštva stranaka i predsjedničkih kandidata, postoji konsenzus unutar i izvan Turske, da ovaj put izbori predstavljaju prekretnicu za budućnost zemlje. Važnost dvadeset osmih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj proizlazi iz činjenice, da oni dolaze nakon 100 godina od osnivanja moderne Republike Turske od strane Mustafe Kemala Atatürka, jer republika ulazi u drugi vijek svog postojanja u vrlo složenim globalnim okolnostima.

Nema sumnje, da ovi izbori direktno utiču na formuliranje geopolitičkih odnosa[3], snaga i balansa u kontekstu vojnog sukoba između istočnog i zapadnog bloka na tlu Ukrajine.Ono što će turski birači odlučiti tokom maja, neće se odnositi samo na to ko će vladati zemljom, već i na to, kako da vlada, kojim ekonomskim putem će Turska krenuti, te njenu ulogu u ublažavanju globalnih i regionalnih sukoba, kao što su rat u Ukrajini i previranja na Mediteranu, Bliskom istoku i u Africi. 

Izborni proces

Tursko vrhovno izborno vijeće (YSK) objavilo je, da na izbore mogu izaći 60.904.499 birača, koji će moći da glasaju na 190.736 glasačkih mjesta u zemlji, te 3.286.786 birača u inostranstvu, koji će moći da glasaju na 4.969 glasačkih mjesta u inostranstvu između 27.aprila i 9.maja 2023.godine.

Na izborni dan 14. maja 2023. održat će se dva istovremena izbora na kojima će birači birati novog predsjednika republike, kao i 600 poslanika/zastupnika za Veliku narodnu skupštinu Republike Turske.

Izbor predsjednika republike

Predsjednik Republike Turske bira se direktno u dva kruga, prema kojem kandidat mora osvojiti relativnu većinu (više od 50%) glasova, da bi bio izabran. Ako nijedan kandidat ne osvoji većinu glasova u prvom krugu, onda će se održati drugi krug izbora 28.maja 2023. između dva kandidata sa najvećim brojem osvojenih glasova iz prvog kruga izbora. 

Predsjednik Republike Turske podliježe ograničenju mandata, najviše dva puta po pet godina. Međutim, ako su prijevremeni izbori održani prije kraja drugog mandata, treći mandat je dozvoljen. Prijevremeni izbori se mogu održati ili uz saglasnost 60% poslanika/zastupnika u Velikoj narodnoj skupštini Republike Turske ili predsjedničkim dekretom. Predsjednički kandidati moraju imati najmanje 40 godina starosti i moraju imati završeno visoko obrazovanje. Kandidata može predložiti svaka politička stranka, koja je osvojila 5% glasova na prethodnim parlamentarnim izborima, ali i stranke, koje nisu prešle ovaj prag mogu se udruživati i kandidirati zajedničkog kandidata, ako njihov ukupan broj glasova prelazi 5%. Nezavisni kandidati se mogu kandidirati ako prikupe 100.000 potpisa birača.

Predsjednički kandidati su:

● Recep Tayyip Erdoğan, rođen 26.februara 1954. Aktuelni predsjednik suočiti će se sa najtežim testom tokom svoje 20-godišnje vladavine. Osnivač je i lider Stranke pravde i razvoja (AKP), Erdoğan vodi zemlju otkako je postao premijer 2002.godine. Imenovan je za predsjednika Republike Turske od strane parlamenta 2014.godine, njegove ovlasti su bile simbolične samo u teoriji, iako kritičari tvrde, da je on već uspostavio de-facto predsjednički sistem od dolaska na tu dužnost. Referendumom 2017.godine otvoren je put ka predsjedničkom sistemu, a na izborima 2018. Erdoğan je izabran za predsjednika sa 52,59% osvojenih glasova birača uz veliku izbornu izlaznost od 86,24%. Erdoğan kandidira u okviru koalicije Narodnog saveza (Cumhur İttifakı), osnovane u februaru 2018. između vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP Partija) i Partije nacionalističkog pokreta (MHP).

● Kemal Kılıçdaroğlu, rođen 17.decembra 1948., već je 13 godina glavni opozicioni lider u državi. Lider je Republikanske narodne partije (CHP), kojeg kandidira Nacionalna alijansa, poznata i kao „Stol šestorice“. Iskusan je političar, ali mu se spočitava nedostatak karizme, a podržavaju ga tri ličnosti, koje u velikoj mjeri imaju taj kapacitet: Meral Akşener, predsjednica Iyi partije, Mansur Yavaş, gradonačelnik Ankare i  Ekrem İmamoğlu, gradonačelnik Istanbula. Ukoliko Kılıçdaroğlu pobijedi, očekuje se da će njih troje postati potpredsjednici, što je neobičan i nestabilan aranžman za svaku vladu. Yavaş i İmamoğlu su zaslužni za poraz AKP u dva najvažnija grada na lokalnim izborima 2019.  To je bio je prvi signal, da vladajuća stranka AKP gubi podršku birača.

● Muharem Ince, rođen 4.maja 1964.godine. Lider je desničarske, nacionalističke Domovinske stranke. On će se po drugi put nadmetati protiv Erdoğana nakon posljednjih predsjedničkih izbora 2018.godine, gdje je bio poražen sa 30,64% osvojenih glasova. Nakon izlaska iz CHP 2021. osnovao je Domovinsku stranku (MP). Uprkos pozivima opozicije, da povuče svoju kandidaturu, kako ne bi raspršio opozicione glasove İnce je uvjeren, da će se uvrstiti u drugi krug. Opozicija ga optužuju, da svojom kandidaturom ide na ruku Erdoğanu.

● Sinan Oğan, rođen 1.septembra 1967. Turski političar azerbajdžanskog porijekla, nominiran od strane Saveza predaka (ATA İttifakı), bio je član Partije nacionalističkog pokreta (MHP). On je drugi put isključen iz stranke 2017.godine, nakon što se vratio i dobio tužbu protiv isključenja 2015.godine.

Nominirala ga je njegova Alijansa ATA za predsjedničke izbore sa prikupljenih 100.000 potpisa građana potrebnih za kandidaturu 26. marta 2023. godine. Sada je nezavisni političar, manje poznat u javnosti od ostalih kandidata, bio je poslanik u parlamentu u periodu 2011. i 2015.godine. 

Izbori za Veliku narodnu skupštinu  Republike Turske

Tursko vrhovno izborno vijeće (YSK) saopštilo je, da je 36 stranaka ostvarilo pravo učešća na izborima, nakon što su ispunili tražene uslove, iako je broj zvanično registriranih političkih stranaka u Turskoj 122. 

U Veliku narodnu skupštinu Republike Turske biće izabrano 600 poslanika/zastupnika po proporcionalnom sistemu u 87 izbornih okruga, po D’Hondt metodi[4]. Prema izbornim pravilima izborni okruzi su uređeni tako, da svaka od 77 provincija (Turska ima ukupno 81 provinciju) je jedan izborni okrug. Izuzeci su  provincije Bursa i Izmir, koje su podijeljene na dva okruga, dok su provincije Ankara i Istanbul podijeljene na tri zbog velikog broja stanovnika.

Na inicijativu vladajuće AKP i njenog glavnog političkog saveznika MHP, Turski parlament u 2022. snizio je nacionalni izborni prag za ulazak stranke u parlament sa 10% na 7%. Ovo je bilo prvo snižavanje izbornog praga otkako ga je uvela vojna hunta nakon turskog državnog udara 1980.godine.

Političke stranke također mogu odlučiti, da se takmiče na izborima u političkom savezu sa drugim strankama, eliminirajući uslov od 7% za svaku stranku pojedinačno, tako da je sada uslov, da politički savez ukupno osvoji više od 7% glasova.

Predizborne koalicije

Nadmetanje na izborima odvijat će se između predizbornih koalicija:

● Koalicija Narodnog saveza (Cumhur İttifakı), sastoji se od vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), Stranke nacionalističkog pokreta (MHP) i Stranke slobodnih ciljeva (Hüda-Par), koja je sunitska kurdska islamistička politička stranka u Turskoj. Stranka je blisko povezana s kurdskim Hezbollahom, kurdskom islamističkom militantnom organizacijom, koju je turska vlada proglasila terorističkom organizacijom.

● Koalicija Stol šestorice (Altılı Masa) sastoji se od Republikanske narodne partije CHP, Dobre stranke IYI, Felisiti partije SAADET, Demokratske stranke DP, Partije demokratije i napretka DEVA  i Stranke budućnosti GP. 

Stol šestorice je prvobitno bio nezavisan entitet od nacionalne alijanse, tek  21.januara 2023. godine, preuzeli su naziv „Nacionalna alijansa – Millet İttifakı“.

● Koalicija Savez rada i slobode (Emek ve Özgürlük İttifakı), je ljevičarski izborni savez, kojeg čine Narodna demokratska partija (HDP), Radnička partija Turske (TİP), Laburistička stranka (EMEP), Partija laburističkog pokreta (EHP), Partija socijalne slobode (TÖP) i Federacija socijalističkih skupština (SMF). Alijansa ima za cilj  „jednakost, slobodu, bratstvo, mir i demokratiju za tursko društvo“.

● Koalicija Predaka (ATA İttifakı), desničarski savez, proizašla od razočaranih članova MHP nakon što je stranka sklopila savez sa AKP na nivou države 2015.Osnovana je u martu 2023. i čine je Partija pobjede, Stranka pravde, Stranka moje zemlje i Partija saveza Turske.

● Koalicija socijalističkih snaga (Sosyalist Güç Birliği), koju su formirale stranka Ljevica (SOL), Komunistička partija Turske (TKP), Komunistički pokret Turske (TKH) i Revolucionarni pokret (DH). Osnovana je  u avgustu 2022.godine. U svojoj osnivačkoj deklaraciji alijansa ima pet tačaka, kao svoju ideološku osnovu. Deklaracija se fokusira na prisilnu nacionalizaciju i anti-kapitalizam, društvenu jednakost i javno vlasništvo, anti-NATO i antiameričku politiku, sekularizam,  antiklerikalizam i nediskriminaciju u turskom društvu.

Izborna kampanja i nedavni zemljotres

Političke stranke zvanično su počele sa izbornom kampanjom, ulice i trgovi popunjeni su velikim plakatima, koje nose atraktivne poruke biračima, uz odsustvo tradicionalnog načina na kojima su se u prethodnim kampanjama automobili kandidata kretali ulicama i puštali pjesme, posebno komponirane za tu priliku. Razlog tome je atmosfera stalne žalosti u javnosti, zbog velikih ljudskih i materijalnih gubitaka, koje je zemljotres nanio šestog februara ove godine. Vjerovatno će razorni zemljotres imati velike političke reperkusije, koje bi mogle odlučiti o odlukama mnogih birača u trenutku, kada glasaju sredinom sljedećeg mjeseca. Ali to neće biti jedini odlučujući faktor, jer će ekonomska kriza od inflacije od 57% u februaru 2023., visoke stope nezaposlenosti oko 10%, te smanjene kupovne moći građana odigrati presudnu ulogu. To će igrati ulogu ne manje važnu, a možda i veću od gnjeva, koji je prevladao u javnom mnijenju zbog humanitarnih posljedica zemljotresa. Stoga se vlasti i opozicija u svojim predizbornim kampanjama fokusiraju na ova dva pitanja.

Istog dana 10.aprila 2023. kada je Kemal Kılıçdaroğlu, vođa opozicije i njen kandidat za predsjedničke izbore, emitirao video-snimak iz svoje skromne kuhinje, obećavajući, da će smanjiti cijene luka u zemlji, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan inaugurirao je porinuće prvog nosača aviona, koji će uglavnom prevoziti dronove, to je prvi nosač takve vrste u svijetu TCG „Anadolija“, tako je otvorena debata u o prioritetu turskog birača u ovom trenutku.Dok se Erdoğanova predizborna kampanja bazira uglavnom na velikim nacionalnim projektima, opozicioni kandidati fokusiraju se na jednostavne životne teme i teške ekonomske uslove kroz koje prolaze građani, posebno u pogledu inflacije, koja je dostigla nezapamćene nivoe i visoke cijene, koje su uticale na sve aspekte života.

U istom kontekstu, Erdoğan obećava, da će nastaviti velike nacionalne i strateške projekte, posebno u vezi sa infrastrukturom, odbrambenom industrijom i drugo, dok opozicioni lideri obećavaju, da će smanjiti cijene osnovnih roba i prestati prodavati nekretnine strancima, kako bi se smanjile njihove cijene i kako bi tako bile dostupne turskim građanima, nakon što su njihove cijene porasle na nivo bez presedana.

S druge strane, iako turski glasači pozdravljaju ove velike i važne projekte, a opozicija ne podcjenjuje niti umanjuje ta dostignuća, značajan dio građana smatra, da je prioritet u trenutnoj situaciji poboljšanje ekonomskih uslova života. 

Erdoğanov glavni rival, Kemal Kılıçdaroğlu, koji svakodnevno snima video klipove iz svoje skromne kuhinje, fokusira se na rješavanje ekonomske situacije, koja zabrinjava građane, posebno u pogledu rasta cijena povrća, voća i mesa, te rast realnih cijena nekretnina, zakupnina i mnogih drugih stvari, koje svakodnevno utiču na živote građana. 

Opozicija do danas nije dala uvjerljive mehanizme za poboljšanje ekonomskih uslova, osim što se govori o politici štednje, prodaji Erdoğanovih predsjedničkih aviona i automobila, te o pribjegavanju zaduživanju kod Svjetske banke (WB), što izaziva sumnje i strahove kod turskih birača, koji vjeruju, da je povratak ka zaduživanju kod Svjetske banke „povratak u eru tutorstva“, te podsjećanje na stalni pad turske lire sve do dolaska Erdoğana na vlast 2002.godine.

Neodlučeni birači

Neodlučeni birači su paradoks, koji zabrinjava tursku opoziciju, jer čak i kada dođe do opadanja broja glasova Stranke pravde i razvoja AKP, iz mnogo razloga i opravdanja, ti glasovi ne prelaze direktno na stranu opozicije, ali ostaju u kategoriji čekajućih i neodlučenih birača. 

Procjene govore, da je ovaj segment glasova u Turskoj bio, i još uvijek je oko 20% glasova, što je značajan postotak i na njega se moraju računati i fokusirati se sve političke stranke.

Treba podsjetiti, da su počeci Stranke pravde i razvoja i počeci Erdoğana bili upravo kroz obraćanje ovim glasovima i osvajanje njih nakon što ih je nagovorio da izađu na izbore. Erdoğanov slogan „Mi smo glas bezglasnih i glas tihih glasova“ bio je odlučujući za uspjehe na prošlim izborima.

Turska opozicija želi, da pridobije ove neodlučene birače, kroz politiku napada i kritiziranja svih Erdoğanovih dostignuća u zadnja dva desetljeća, a ove metode obično donose rezultate suprotne od onoga čemu se nada opozicija. Tako je bilo i na izborima u 2018. kada su ti glasovi pred kraj izborne utrke prešli na stranu AKP, jer ti birači  nisu našli uvjerljivu i vjerodostojnu alternativu.

Ekonomska politika

Sigurno da ništa nije isto u Turskoj, kao prije 20 godina kao što tvrdi opozicija,  jer je prosječan dohodak po glavi stanovnika 2001.godine iznosio 3.500 dolara, da bi se tokom dugogodišnje vladavine AKP povećao na skoro 12.000 dolara, kao prirodni rezultat povećanja bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji je dostigao 905 milijardi dolara u 2022.godine. Turska trenutno zauzima 19. mjesto najveće ekonomije svijeta. 

Što se tiče vanjskotrgovinske razmjene, izvoz Turske kontinuirano raste, uprkos visokoj kamatnoj stopi i padu vrijednosti domaće valute uslijed špekulacija, državi je  uspelo da krizu kursa pretvori u šansu, pa je izvoz porastao na 254 milijardi dolara u 2022.godini. 

Opozicija je uvijek bila kritična prema ekonomskim rezultatima vlade, kritikovala je smanjenje kamatnih stopa i smjenu guvernera Centralne banke Turske, ali opozicija do sada nije predstavila svoju ekonomsku viziju, ona samo kritizira i to izaziva sumnju birača, jer logično kada nešto kritizirate morate ponuditi alternativu. Izgleda, da opozicija zasada nema nikakvog plana, osim ponovnog podizanja kamata, a to će doprinijeti porastu turske lire prema dolaru kratkoročno, a dugoročno će donijeti štetu turskoj ekonomiji zbog povećanja stope inflacije.

Turska na prekretnici

Nema sumnje da su predstojeći izbori najvažniji predsjednički i parlamentarni izbori u historiji Turske. Turska će odrediti svoju sudbinu i tok svoje političke i ekonomske budućnosti. Izbori će se održati u okviru novog predsjedničkog sistema, kojeg je zemlja usvojila 2018.godine, a koji predsjedniku daje široka ovlaštenja u upravljanju, što je pored ekonomskih izazova s ​​kojima se zemlja suočava te međunarodnih dešavanja vezanih za region i svijet važno za donošenje brzih i efikasnih odluka.

Turska se suočava sa mnogim izazovima: ekonomskim, političkim i diplomatskim; tenzije u odnosima sadašnje vlade sa nekim evropskim i regionalnim državama, uključujući Sjedinjene Države i Europsku uniju.

S obzirom na značaj Turske, kao regionalne sile  izborni rezultati će imati implikacije na cijeli region i na međunarodne odnose. Budući da je Turska članica NATO-a, igra važnu ulogu u regionalnom i međunarodnom nivou, uključujući sirijsku krizu, izraelsko-palestinski konflikt, građanski rat u Libiji i rat u Ukrajini, gdje je Erdoğan jedini zapadni lider koji održava odlične odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Zasada je teško predvidjeti rezultate izbora, moguće je da dođe do iznenađenja u konačnim rezultatima, ali najvažnije je, da se oni provedu na demokratski, slobodan i pošten način, da se konačni rezultati prihvate od svih učesnika izbora i da se radi na jačanju demokratije i afirmaciji ljudskih prava u Turskoj.

Izbori u Turskoj bit će važan moment, da se izrazi volja turskih građana i da se odredi politički i ekonomski put zemlje za budućnost, te za postizanje političke stabilnosti i ekonomskog napretka, njene afirmacije u međunarodnim odnosima i jačanju turske ulogu na regionalnom i na međunarodnom planu.

Ljubljana/Washington/Bruxelles, 16.april 2023 / Turska 2023: Najvažniji izbori na 100-tu godišnjicu osnivanja Republike Turske – zemlja na prekretnici » Istraživanja » Ifimes