Selma Delibašić, stekla je prestižni certifikat koji dodjedljuje FIBA, a koji se odnosi na rad s mladim kategorijama.
Sarajka sa adresom Švedskoj, nakon igračke karijere posvetila se trenerskom pozivu, vodi žensku seniorsku ekipu Hogsbo. Također angažovana je i u reprezentaciji Švedske.
Rođena sam u Sarajevu i tu sam živjela do 12-e godine, dok rat nije počeo i ja i moja mama smo bili dio zadnjeg konvoja koji je napustio Sarajevo 26 Aprila 1992.godine., govori Delibašić za portal Bhbasket i nastavlja:
“Košarku sam počela da treniram zbog visine a i recimo zbog neke integracije u 14-oj godini. U 16-oj godini sam bila pozvana u juniorsku reprezentaciju Švedske, ali tada mi je rečeno da takve kao ja nema mjesta u reprezentaciji (šta god to značilo). Sudbina je tako htjela da mi se ponudi šansa da idem u Ameriku i Duquesne University, gdje sam bila četiri godine. Nisam uzrasla kao mnoge košarkašice koje sanjaju da postignu nešta na velikom nivou, ali moj WHY NOT mentalitet mi je pružio mnoge prilike da postignem nešto samo moje. I svaku tu priliku sam iskorisitila na najbolji način. To nije uvijek bilo lako sa mojim prezimenom, jer iako nisam rodbina sa legendarnim Mirzom Delibašićem, osjećala sam na neki način odgovornost da ispoštujem sport i ime”, govori Delibašić i nastavlja:
“Što se tiče reprezentacije BiH, mogu vam reći da za vrijeme mog školovanja u USA, tokom jednog ljetovanja u Sarajevu sa rahmetli Ismetom Ovčinom, otac bivšeg igrača reprezentacije Elvira Ovčine, sam otišla u KS i izražila želju da igram za reprezenatciju BIH. Tada nam je rečeno da jedini način za mene da igram je ako platim. Teška vremena. Nekoliko godina kasnije su me zvali za Švedsku seniorsku reprezentaciju i u 23. godini, kao profesionalna igračica u Španiji sam rekla da, jer poziva iz drugog saveza nije bilo”, ističe Delibašić i nastavlja o svojoj trenerskoj karijeri:
Što se tiče karijere kao trener, za sljedeću sezone očekuju se promjene jer ne ostajem u Švedskoj. Nego put vodi za Norvešku. Također i za mladu selekciju ćemo vidjeti koliko se to sve može sklopiti. Kada je u pitanju FIBA certifikat
bila je velika čast dijeliti nešto slično sa osobama koji dijele istu ljubav prema ovome sportu. Ljudi koji rade na najbolji način da bi osigurali budućnost ovog sporta u mlađim generacijama. U nekim od tih osoba sam pronašla prijatelje braću i sestre za ostatak života. Za sve ostalo…samo vrijeme će pokazati, govori Delibašić i zaključuje razgovor:
“Mogu vam reći zanimljivu činjenicu. Živim godinama u Švedskoj ali za mnoge jedinu stvar što imam je švedski pasoš. Moje ime je bilo 50 na listi koju je Švedski savez preporučio FIBA. Međutim oni su odlučili da ne uzmu to u obzir pa su izabrali mene, zbog kako je jedna osoba izjavila “znaš ti koliko je važno tvoje prezime u FIBA”, zaključila je Delibašić.
Priznanja je dobila od čelnih ljudi FIBA-e, predsjednika Jorge Garbajose i izvršnog direktora Kamila Novaka. Čestitke su im uputili Svetislav Pešić, Janez Drvarič i Nenad Trunić.
