Sjećanje na Milenka Nedića, rodonačelnika prijeratnog zvornilčkog planinarstva
Piše: Sead Hambiralović
”Nove puteve tražiti”, išao je prošli naslov. A klajka li klajka da se neki mirovni programi, verifikovani u Norveškoj i Švedskoj (i) kod nas zakolutaju. Po svemu sudeći politika je poklopila s v e!, a posebno zanimalo obrazovanje. Na turističke ”teme” ići će lakše- ”naznake” su već najavljene.
PONOVO NA BORANJI: Zadnje je oko Staze GljiveMira. A više je razloga za prisustvo obilježavanju sjećanja na Milenka Nedića, prijeratnog rodonačelnika zvorničkog planinarstva. Pa i da želja mine nakon tri decenije uspnem na prekodrinsku Boranju. Malo sutra zbog još sasvim nezalijećenih prepona koje vjerovatno ne bi izdržale t/r 8 kilometara pješaćenja.”No problem”, riješio autom nekadašnji dispečer, sada predsjednik PD ”Mladost”, vazda vedri Janko Mikić. Još od nekih boljih vremena kada bi mi ujutro telefonom davao izvještaj o proizvodnji glinice i zeolita.
Razlog više jer je Milenko bio član prve redakcije novoosnovanog lista nekadašnjeg giganta jugoslovenske aluminijske idustrije, Tvornice glinice ”Birač”, koja je pored planinarskog udruženja imala i svoj rukometni, šahovski i filmski klub. Zbog ovog vrsnog inženjera čudesne energije, zatim Himze, Muje, Čapre…- zabatalio sam ribolov i rađe s njima išao ”vježbati” sorte gljivaaa. Pored planinarskog doma izvorska voda, a stara trešnja na ovalnoj goleti- koja je naviša kota- što zrila u avgustu, ušla u anegdotu koju sam smjestio u rubrici POLUZVANIČNO u listu ”Birač”- kako sam se sa Himzom Meševićem opkladio ko će se popeti jer je imala veoma debelo stablo. Hahe, osvajać Mon Blana sa Glinicinim planinarima uspeo na najviši vrh Evrope, a eto nije uspio na trešnju! A ko jeste, haj da ne ispadne kao oni što vole da se hvale.
MOŽE ŠTO MOŽE: A ”nadošao” kada mi je (in)direktno preneseno– NE! – što sam predložio na sastanku sa Gradskom upravom da se na ”partizanskom dijelu” spomenika u centru postavi ”bijeli cvijet” sa Kazanbašče 1410- 1992”, u znak sjećanja da je ovdje postojao i raniji Zvornik. Ovo zbog iskustva za vrijeme Susreta zvorničke dijaspore 2005. kada sam kao predsjednik Organizacionog odbora ”popustio” želji Izeta Mehinagića da na tome mjestu odamo poštu ranijim oslobodiocima Zvornika. Nemal da mrtva glava padne – imao sam taman toliko prisebnosti da se odmah odustane!
U prostorijama Udruženja povratnika učas sjatili novinari kada je Izet sve razložno ”objasnio” u kameru, a mene citirale prekodrinske novine da dijaspora nije došla da čuva policija, već obnovi zavičajne veze i pomogne koliko mogne.
Proće dosta godina i partizansko obilježje je vraćeno na renovirani centralni spomenik a iz parka premješten i pridodat kip Filipa Kljajića Fiće. Dobar je ”znak” od mladog sastava Gradske uprave – u ovoj situaciji ”plafon”, prvog etnički očišćenog grada i ne ponavlja ostalo. Sumorna realnist, kamo sreće da niko nije morao ići sa svoga ognjišta!
Tako je kako je i hajde da se vidi ostalo predloženo: 1) Inicijativa da se na Diviču izgradi GljivaMira treblo bi da je od opšteg značaja, može- ne može dobiti urbanistička saglasnost?!; 2) Posthumno priznanje Nadi Ostojić koja je pokušala zaštititi svoje komšije u Zamlazu i ubijena od strane paravojne jedinice. Prijedlog da se njenim imenom nazove sadašnji Vratolomaćki put do kuće Đurđića, link: Bijeli golub ponovo (ne) leti 494: EVO GA U NAJKOMŠIJSKIJOJ ULICI
3) Planinarska Staza GljivaMira a) za osnovce i srednjoškolce, Kasina-Kula- Divič; b) Kasina, Šćemlija, Grbavci, Sultanovići, Kula, Divič, regionalni pohod planinara iz BiH, Srbije, Hrvatske…; 4) Međunarodni Foto safari ”Don Kihot”. Više sa sastanka sa Gradskom upravom: https://bhdinfodesk.com/2023/07/12/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-480-hajmo-vjezbativedrinu-zvornik-saslusao-inicijative/
ZAHVALNICE: Lijepo što je Planinarsko društvo Mladost iskazalo interes za saradnju i urućena Zahvalnica Internacionalnom projektu Gljiva mira, kao ostalim učesnicima ovog memorijala, 60-tak iz Bijeljine, Loznice, Milića, Vlasenice i Han Pijeska. A ako bi se navedeno spomenuto ostvarilo eto nam naredne godine bar 600 planinara, sa svih strana- garant iz Tuzle, Slovenije…!
Željeti i htjeti dovoljno je za moći i nije ova priča za svakoga. A oni koji se penju na planine ”više vide”, i zato imponuje želja Janka Mikića da uskoro odemo pogledati buduće a) i b) staze. Krajem sedmice preliminarno je dogovoreno sa visprenim Amirom Mahovkićem da posjetimo nešto od ponude Tuzlanskog kantona, a utorak kraći put u Švedsku. Jedan broj prijatelja zna o čemu je riječ. Ispao bezvezni ”problem”, ali kada sam odaslao dokumentaciju i reference u Stokholm ne trebaju ”garancije” ni od Tuzle, ni od Zvornika, ni od Tuzlanskog kantona- biće dovoljan moj potpis…! Dobri Zijad Pirić se zadesio u Tuzli, rado će ponijeti punomoć, ali komplikovanije ne može biti oko ovog i onog ovjeravanja i valjaće zapucati toliki put.
P.S.
Pored cvijeta imao sam želju na spomen česmi na Boranji upaliti svijeću dizajniranu na norveškom ostrvu Stord, gdje je nastao projekat GljivaMira. Praktikuje samo u posebnim prilikama- odustao zbog jakog vjetra. Ako sve bude u redu od strane Gradske uprave vezano za posthumno priznanje opštinskoj matičarki, eto prilike da se prvi put upali na njenom počivalištu. I koje simbolike, pa i zbog njenog imena – Nada!
—————
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Fb grupa BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
BHDINFODESK
