Kultura

Bijeli golub ponovo (ne)leti 545 – KREĆE PRIPREMA MUZEJSKE POSTAVKE

banner

Novi ”znak” i nevjerovatna koicidencija – staklo na ulaznim vratima nije prslo, a važnije i simboličnije- nije ni uramljena poema Bijeli golub posvećena ilustratoru Omeru Omeroviću…

Piše: Sead Hambiralović

Na mirovne, turističke teme i dileme, plus obrazovanje mladih i ekologija, oko onih tuzlanskih majkinih 49 posto, naspram očevih zvorničkih 51, zakolutavaju se nove zanimljivosti. Trebalo da je pošteno ”raspoređeno” –  u zadnji čas sjetio se Tunje Jokića o kojem je nedavno pisano i Amira Mahovkića, visprenog turističkog poslenika iz Turije da i oni uđu u priču o bundevama sremendušamahttps://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-544-a-zasto-da-ne-i-bundeve/?

Nakon što sam na Panonici podijelio (i) učesnicima obilježavanja Dana planete, potom da se zasadi i u bašti tuzlanskog pansiona Centar, (pre)ostalo je po 27 sjemenki (poduže je o ovome većem broju) dvojici prijatelja i dodatnu po jednu kao ”rezervu”. Haj neka se sade ukrasna drveća, bukve i nove šume, a zašto da ne i medne bundeve – najesen sačekajmo ”rezultate”. Jedna biće ”nanijećena” kao poklon dobrom Rešadu Bundavici. Prošle godine busom prevezao iz Švedske rasklopljenog preostalog trećeg Bijelog goluba koji se zadesio u zavjetrini  scenografije Barnens fredgala 2004, dok su dva prednja slomljena! Da se ne bi oštetio u punom gebeku za svaki slučaj rezervisao 4 prednja sjedišta. Krhotine polomljenih (ustrebaće)  ranije šleperom prevezao ”Rogotrans”, sa ostalim eksponatima, kao i onog malešnog – poklon učenika Tullängsgymnasiet i vidi se na drugom fotosu. (To Rešadovo se ne zaboravlja, kolumna broj 510, op.a.).

SVAKI DRUGI VIKEND – ZNA SE

Oko sat vožnje je do rodnog grada i pod obavezno obilazak (pre)ostale tri bitne zavičajne staze – do Kazanbašče, na Kulu i Mejdanom od mosta i ”nazaj” od nekadašnjih Hukova. A odnedavno nova, veoma važna ”obaveza” je postavljanje Bijelog goluba na balkonu u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. Pisano a u petak i ”zvanično” početak delanja oko  muzejske postavke.

Dovoljno rečeno o planovima, te problemu da svi prevezeni mirovni i umjetnički eksponati iz Norveške i Švedske osnivača projekta ni ublizu ne mogu stati na dva sprata ”žute kuće” i sve su prilike naće se neko ”prelazno” rješenje.

SKOTRLJAO SE SIMBOL MIRA…

A nazire se koncept za prvu fazu. Stepenišni prostor i hodnik prema balkonu gdje će ovaj simbol mira od petka do nedelje biti u zraku. Taman, pa kako koga sa ulice prizor ”takne”, a neće biti da se ne može ništa bjelosvjetskima koji odlučuju hoće li planeta nastaviti vrtiti u boljem smjeru ili prema nestanku …

I ponoviti: ima li išta  da je (i) do naaas?!

Na drugom je fotosu i to bi uz još desetak dragocjenih eksponata, koji su pohranjeni u Tuzli, moglo biti u najkraćem ova priča. Inače tokom tri decenije sačuvano preko 200 raznih dokumenata i poklona. 

Sasvim s desna u staklenom okviru je poema Bijeli golub zadnje prijaretne knjige ”Prava domovina” koju je ilustrovao Omer Omerović, sa enigmatskim prilogom Vojina Krsmanovića. Ovo su završni stihovi:

”… Šta se umjetniku desilo na kraju će se reći                                                                                                                                                   ostade njegov bijeli golub  koji na moj prozor sleti.”

(1. Omer Omerović, poznati ilustrator, ubijen u prvim danima rata u Bosni i Hercegovini; 2. Njegov crtež bijelog goluba na koricama pomenute knjige ugrađen je u logo Internacionalnog projekta Gljiva mira; ”Sjećanje na Omera”, instalacija Seada Hambiralovića predstavljena je na 4. Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine u Tuzli). 

P.S.

Pošto je okvir stajao na ”kant” prislonjen na najgornjem stepeniku, nesmotreno  pomjerio jedan eksponat – lančano se prenijelo do zastakljenog okvira koji se zakotrljao niz stepenice! Zanijemio i zatečen čekao da se razbije. Udario je milimetar- dva od ivice staklenih vrata i tresnuo na teracu. Vau, ostalo je čitav, kao i staklo na donjem ramu ulaznih vrata..!

Na fotosu uz naslov montaža dijela fotosa koji su obilježili nastajanje i razvoj projekta Gljiva Mira. Urađena je u tuzlanskom CopyGraf Studio kao poklon a nedavno logo-naljepnica za novo bijelo biciklo, nevjerovatne predpriče! U znak zahvalnosti planiran je da bude uslikan vlasnik Alen Glinac ali je ovu ”rolu”, uz vedar osmjeh, rađe prepustio mlađahnom uposleniku Ademiru Avdiću.
 
Na ovom fotosu izbor jednog dijela eksponata koji su se nalazili u dječijoj galeriji u švedskom Orebru, link https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-542-bogatstvo-koje-nije-za-prodaju/?  Od brojnih poklona od škola i umjetnika iz svijeta moguće da će se jedino naći prostora za jedan od djece sa norveškog otoka Stord i dragocjena slika bolivijskog umjetnika Eduarda Ibaneza sa adresom u Bergenu. Ukoliko bi se na Diviču izgradila GljivaMira problem prostora sasvim riješio, uz dodatni za povremene izložbe od šireg značaja.

 _________

Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com 

BHDINFODESK

Related posts

Završen festival “Dani Bošnjačke kulture u Luksemburgu”

Editor

Remiks “Mini suknja” : Reper Emir Emko Bešić u Coventriju snimo svoju prvu pjesmu na bosanskom jeziku

IGK povodom 30. godišnjice sjećanja na dva miliona izgorjelih knjiga, kao sinonim kulturocida i bibliocida u Sarajevu i BiH

Editor

Leave a Comment