Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Imao sam čast i privilegiju da prisustvujem otvaranju Šehidske džamije u Vojnom Selu u Plavu 27. jula 2024. godine, čime sam na neki način postao dio istorije ovog velikog i značajnog događaja. Šehidska džamija je svojim otvaranjem danas postala ne samo simbol sjećanja na stradale šehide, već mnogo više od toga – simbol vjere, stradanja i snage koja je čini jedinstvenom i posebnom. U XXI vijeku, više nego ikada, trebamo biti bliži jedni drugima. Naše vjere, imena i običaji ne bi trebali da nas razdvajaju, već da nas povezuju i čine boljim ljudima. U tom duhu, Dr. Mersim Ziljkić, koji je uvakufio ovo veličanstveno zdanje, stvorio je sebi doživotno sjećanje i pokazao nevjerovatnu velikodušnost. Muhamed-ef. Cecunjanin, predsjednik Medžlisa Islamske Zajednice Plav i Ago Koljenović, predsjednik Islamske zajednice Plav-Gusinje u Njujorku, zajedno sa mojim dragim prijateljem i bošnjačkim bratom, iznad svega čestitim čovjekom, Esadom Krcićem, neumorno su radili kako bi ovaj san postao stvarnost ali i sa svim onima koji su dali i daju svoj nesebičan doprinos. Svi oni su moji dragi prijatelji, čija se vjera i predanost ogledaju u njihovim djelima na ovom svijetu i u dobroti koja ih krasi. Ovo sveto mjesto sada stoji kao vječni simbol nade, snage i ljubavi prema bližnjem. Njena izgradnja i otvaranje predstavljaju pobjedu duha nad nedaćama a njeni temelji su ukorijenjeni u srcima onih koji su se borili za pravdu i mir. Na manifestaciji su govorili Rifat-ef. Fejzić, reis IZ u Crnoj Gorki, muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, predsjednik Mešihata IZ u Srbiji, u ime vakifa dr. Merisim Ziljkić i koordinator izgradnje Šehidske džamije, Nihad Canović, predsjednik Opštine Plav, Sanel Balić, predsjednik Opštine Gusinje.
Danas, dok sam stajao pred ovim veličanstvenim zdanjem, osjećao sam ponos i zahvalnost što sam dio ovog trenutka, kao da su se duše šehida spustile na Vojno selo među hiljadu građana Plava, Gusinja, Amerike, Evrope i dijaspore razasute širom svijeta. Uz ponosne majke Srebrenice, koje itekako znaju što je bol i stradanje, bilo je teško suzu ne pustiti. Nije to samo suza na sva stradanja, to je suza za sve ratove, nemire, patnje, progone zbog imena i u ime vjere. Dok stojim ovdje, preplavljen emocijama, sjetio sam se riječi iz Kur’ana: „Ako neko ubije jednog čovjeka, kao da je pobio sve ljude, a ako neko spasi jednog čovjeka, kao da je spasio sve ljude.“ (Kur’an, 5:32). Ova sveta poruka nas podsjeća na svetost ljudskog života i na našu odgovornost prema bližnjima. I danas sam se na ovom svetom mjestu pitao, kada će doći dan da pružimo ruke jedni ka drugima, da u tom bratskom zagrljaju prihvatimo jedni druge kroz razlike koje treba da nas spajaju a ne dijele. Molim se za taj dan, dan kada će mir i razumijevanje prevladati, kada će patnje i stradanja biti samo tamno poglavlje prošlosti koje nas je naučilo cijeniti život i jedni druge. Dok gledam u suze ponosnih majki i osjećam bol koja nas sve povezuje, nadam se da ćemo svi pronaći snagu da izgradimo svijet ljubavi i poštovanja, svijet u kojem će svaki čovjek biti poštovan zbog onoga što jeste, a ne osuđivan zbog razlika koje nas čine jedinstvenima. Sa svakim korakom na ovom svetom tlu, osjećam težinu prošlosti, ali i nadu u budućnost. Neka nas ova suza podsjeca na našu zajedničku ljudskost i neka nas vodi ka putu pomirenja i mira.
Ezan za podne namaza je proučio Alem Musić, nakon čega su svečano presjekli vrpcu: reis Rifat ef. Fejzić, Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, vakif dr. Mersim Ziljkić, h. Ago Redzić, Esad Krcić, Cano Đoković, Hajriz Brčvak, Muhamed-ef. Cecunjanin, Sead-ef. Jasavić i Smajlje-Smajo Srdanović. U tom veličanstvenom trenutku, kada je svečano otvorena Šehidska džamija i klanjan podne namaz, osjetila se duboka povezanost između prisutnih, dok su se molitve uzdizale ka nebu a zvuk ezana ispunjavao srca prisutnih toplinom i duhovnim ispunjenjem. Ovo proklanjavanje džamije nije bilo samo simbolični čin, već znak zajedništva i sjećanja na šehide, čije su žrtve utkane u temelje ove svete građevine. Tada su se, u tom trenutku, srele prošlost i budućnost, bol i nada u jedinstvenom činu vjere i zajedništva, dok su prisutni svojim prisustvom i molitvama obilježili novo poglavlje u istoriji plsvsko-gusinjskog kraja.
Nakon svečanog ručka priređenog za zvanice, imao sam čast da se obratim prisutnima:
Selam alejkum,
Poštovani vjerski lideri, uvaženi gosti, dragi prijatelji,
Danas smo se okupili u Plavu, na svečanom otvaranju Šehidske džamije, mjesta koje će simbolizovati vjeru, nadu i zajedništvo. Kao hrišćanin, imam posebnu čast da vam se lično obratim sa nekoliko riječi, izražavajući duboko poštovanje prema svima koji su dali svoje živote za očuvanje mira i slobode. Vaši junaci, svojim su djelima pokazali kako ljubav prema domovini, vjeri i zajednici može nadvladati sve prepreke. Njihova žrtva podsjeća nas na važnost solidarnosti i jedinstva među narodima. Sjećajući se vaših heroja, mi se ne sjećamo samo njihove hrabrosti, već i njihovih snova o boljem, pravednijem svijetu. Draga braćo Bošnjaci, kao hrišćanin duboko poštujem vašu tradiciju i kulturu. Šehidi su svetionici pravde i hrabrosti, čije nas žrtve uče o nesebičnosti i ljubavi prema bližnjem. Njihova borba nije bila samo za jedno ime ili narod, već za sve vas, za vašu slobodu i dostojanstvo. Njihova svjetlost vas vodi ka mirnijem i pravednijem društvu.
Plav, kao mjesto gdje zajedno žive Bošnjaci, Albanci, Srbi i Crnogorci, predstavlja živi primjer multietničkog sklada. Naša snaga leži u našoj različitosti, u bogatstvu kultura i tradicija koje se prepliću i nadopunjuju. Upravo zbog toga, naša obaveza je da gradimo mostove razumijevanja i mira, da radimo na prevazilaženju razlika i zajedno stvaramo bolje sjutra.
Želim podijeliti sa vama nekoliko riječi iz Kur’ana, koje nas podsjećaju na važnost zajedništva i mira:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Kur’an 49:13)
Ove riječi nas podsjećaju da su svi ljudi, bez obzira na vjeru, narodnost ili jezik, stvoreni da žive u miru i međusobnom poštovanju. Svi smo dio jedne velike ljudske porodice, a naš zadatak je da jedni drugima budemo podrška i oslonac. Danas, dok slavimo otvaranje ove džamije, molim se da nas ona podsjeća na naše zajedničke vrijednosti i ciljeve. Neka Šehidska džamija bude simbol nade, mira i ljubavi. Neka nas sve zajedno vodi na putu pravde i solidarnosti. Moj poklon, 30 knjiga, dio je moga rada za bratski plavsko-gusinjski narod i moja hedija za Kutubhanu, Šehidske džamije i Islamskog kulturnog centra u Plavu. Nadam se da će ove knjige obogatiti vašu biblioteku i služiti kao izvor znanja i inspiracije za sve generacije koje dolaze.
Hvala vam na pažnji. Neka nas Allah blagoslovi i vodi ka miru i zajedništvu.
Selam alejkum i Bog vas blagoslovio.
Na kraju, neka mi bude oprošteno što ne mogu sve stići da pomenem u tolikom broju vrijednih i dragocjenih ljudi u islamskoj zajednici ali želim istaći Dr. Mersima Ziljkića, Esada Krcića, Aga Koljenovića, Smaja Srdanovića a posebno Hajriza Brčvaka, čovjeka koji je istinski zaštitnik slabijih.
Dr. Mersim Ziljkić je istaknuti član bošnjačke zajednice poznat po svom neumornom radu i posvećenosti. Kao doktor, Dr. Ziljkić ne samo da brine o fizičkom zdravlju svojih pacijenata, već i o njihovom duhovnom blagostanju. Njegova empatija, stručnost i humanost ga izdvajaju kao osobu koja neprekidno doprinosi svojoj zajednici. Esad Krcić je još jedan značajan član bošnjačke zajednice, poznat po svojoj aktivnoj ulozi u različitim humanitarnim inicijativama. Njegova sposobnost da prepozna potrebe drugih i brzo reaguje na njih ga čini ključnim faktorom u mnogim projektima koji su pomogli onima kojima je to najpotrebnije. Njegova nesebičnost i energija su primjer za mnoge, pa on neprekidno radi na unapređenju života svih u svojoj zajednici. Ago Koljenović je primjer posvećenosti obrazovanju i kulturnom naslijeđu. Njegov rad na očuvanju i promovisanju islamske kulture, tradicije i arhitekture je neprocjenjiv. On se neprestano trudi da mladima prenese znanje i vrijednosti koje su ključne za očuvanje identiteta i moralnog kompasa bošnjačke zajednice. Njegova mudrost i smirenost čine ga omiljenim među svim generacijama. Smajo Srdanović je poznat po svojoj neumornoj borbi za pravdu i jednakost. Njegova hrabrost i odlučnost u suočavanju sa izazovima čine ga uzorom mnogima. Kao aktivist, Srdanović je posvetio svoj život borbi za prava potlačenih i marginalizovanih. Njegova predanost pravdi i istini ga čini ključnom figurom u naporima za izgradnju pravednijeg društva. Posebno želim istaći Hajriza Brčvaka, čovjeka koji je istinski zaštitnik slabijih. Njegov nesebičan rad na pomoći najugroženijima je bez premca. Brčvak je postao sinonim za dobrotu i humanost, neumorno radeći na pružanju pomoći onima kojima je najpotrebnija. Njegova velikodušnost i saosjećanje nam pokazuju pravi put vjernika i vjere za sve pokazavši nam kako jedan čovjek može napraviti ogromnu razliku u životima mnogih. Sveta knjiga Kuran kaže: „Zaista, Allah je sa onima koji su bogobojazni i onima koji su dobročinitelji.“ (Kur’an 16:128)“
Na kraju obraćam se sa dubokom željom za iskrenim i trajnim mirom među svim narodima u Crnoj Gori. Naša istorija je često bila teška i složena, ali iz nje možemo izučiti lekcije koje će nas voditi ka boljoj budućnosti. Suočavanje sa prošlošću je ključni korak na ovom putu. Ne smijemo zaboraviti niti potisnuti bolne događaje, već ih trebamo otvoreno priznati i iz njih učiti. Samo tako možemo graditi društvo u kojem će svi narodi živjeti u međusobnom poštovanju i razumijevanju. Važno je da se posvetimo jedni drugima, ne samo kao pripadnici različitih vjera i nacija, već kao ljudska bića koja dijele zajednički prostor i zajedničke vrijednosti. Poštovanje jednih prema drugima, bez obzira na razlike, temelj je svakog naprednog društva.
Iskreno vjerujem u dan kada ćemo svi zajedno slaviti pomirenje u dan kada će naše razlike biti izvor snage i bogatstva, a ne razdora. Pomirenje nije samo cilj, već i proces koji zahtijeva strpljenje, razumijevanje i neprekidni trud. Zamislimo budućnost u kojoj naše različite prošlosti postaju kamen temeljac za zajedničku izgradnju bolje sadašnjosti i još bolje budućnosti. U toj budućnosti, naše nesuglasice će biti prevaziđene zajedničkim radom i ljubavlju prema našem zajedničkom domu, Crnoj Gori. Neka nas vodi ljubav i saosećanje prema svim ljudima, bez obzira na njihovu vjeru, naciju ili jezik. Samo tako možemo stvoriti društvo u kojem će svako dijete odrastati u miru i sigurnosti, sa osjećajem pripadnosti i ponosa. Ne zaboravimo na riječi majke Srebrenice koje su sve svoje najmilije izgubile a koje su i ovog puta poslale poruke nade, pomirenja, ljubavi i poštovanja.
Draga braćo Bošnjaci,
Neka Šehidska džamija postane svjetionik nade, simbol mira i jedinstva, sveto mjesto đe ćemo se okupljati u duhu vjere, ljubavi i uzajamnog poštovanja. Neka ona bude trajni podsjetnik na žrtve i heroje, čija je nepokolebljiva hrabrost i nesebičnost izgradila temelje vaše slobode i dostojanstva. Kroz molitve i sjećanja, neka nas Šehidska džamija uvijek podsjeća na neprocjenjivu vrijednost zajedništva i snagu ljudske volje da teži pravdi i miru i pored obala Plavskog jezera i lanca Prokletija koje će uvijek u jedinstvu, slozi i miru čuvati narode Crne Gore.
