O životu Selvedina Salkića iz Cazina mogao bi se snimiti film. Ovaj uspješni 43- godišnjak iz Salkića kod Cazina omiljen je među sugrađanima i svi za njega imaju samo riječi hvale.
Selvedin je, kao mnogi Bosanci i Hercegovci, imao trnovit životni put i trbuhom za kruhom 2006. godine otišao je u daleku Kanadu, gdje je doživljavao uspone i padove, ali nije odustajao od ostvarenja snova. Danas je uspješan i cijenjen poslovni čovjek.
– Još kao dječak vjerovao sam u sebe i to se na kraju isplatilo. Majka Šaha, otac Sulejman, koji je, nažalost, umro 2017. godine, sestra Zahida i djevojka Josipa bili su mi velika podrška. Rođen sam u mojim najljepšim Salkićima, a kada sam imao 5-6 godina porodica se preselila u Cazin, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Uvijek sam bio radoholik i radio sam različite poslove još u tinejdžerskom dobu. Sve je krenulo sa nekih 15 godina, kada sam kod voćara prebirao gnilo od zdravog voća. Poslije sam radio kao konobar, a potom i vozač kombija. Nisam birao poslove i radio sam ono što mi se nudi – kaže Selvedin Salkić.
Životna prekretnica se desila 2006. godine, kada se oženio i život nastavio u Kanadi u Calgaryu koji ima više od 1,5 milion stanovnika. Grad je poznat po zimskim sportovima i EKO turizmu, a prvi je u Kanadi koji je bio domaćin Zimskim olimpijskim igrama 1988. godine.
– Za Calgary sam prvi put čuo kao dječak, jer su tamo nakon Sarajeva održane naredne ZOI. Svaki početak je težak, pa je takav i moj bio. Još kada dođeš u veliku zemlju daleko od svojih. Ipak, vjerovao sam u sebe i polako gradio bolju budućnost. Poslije šest godina sam se razveo i brzo sam potrošio što sam stekao. Ostalo mi je još nešto novca i razmišljao sam da kupim kartu i da se vratim nazad u Bosnu. Ipak, ja sam rođeni borac i pobjednik i odlučio sam da se okušam u građevini, odnosno radu sa kamenom. Kupio sam neki stari „ford escord“, vaservagu i alat i krenuo od nule. U tom periodu život mi je bio dramatičan, ali nisam se predavao i gubio nadu – nastavlja Selvedin.
U početku je bio jedini radnik u firmi, ali ubrzo je zaposlio još jednog radnika, a potom drugog, trećeg…
– Trenutno imam 30-tak radnika i već godinama radim na projektima pokrajine Alberta. Ipak, što sam duže boravio u Kanadi, sve je bila veća želja za povratkom u Bosnu i u Salkiće i Cazin. Dušom sam uvijek bio u Cazinu, gdje sam kupio nekoliko nekretnina i poslovnih prostora. Želio sam nešto uraditi i za svoje Salkiće. Želja da na mjestu gdje je nekada bila naša kuća napravim jednu lijepu priču postala je stvarnost. Tu je sada vila od 300 kvadrata sa bazenom. To je projekat u koji sam ušao srcem, na mjestu gdje sam napravio prve korake. Dječački san da od stare trošne kućice izgradim jednu oazu mira, odmora, kompleks koji će pored vile za 10 osoba sadržavati teniski teren, šetalište, biciklističku stazu je realiziran. Da napravim jednu priču da je ostavim u svom rodnom selu. Ako izgubimo ili zaboravimo identitet i porijeklo, izgubit ćemo sebe. Lijep je “bijeli svijet”, ali nije kao Salkići. Vratimo koliko možemo. Hvala svima koji su mi pružili podršku, a znam da bi babo Semo i did Muhamed Soska bili ponosni. Ideju o izgledu vile i kompleksa sam donio sa Balija, a sve sam realizirao uz pomoć arhitektice Mirsade Mujadžić i firme „Vaš dom“. Ostvarenje ovog dječačkog sna mi je jedan od dražih životnih trenutaka, a najteži je bio kad sam svog oca Sulejmana rahmetli uz saglasnost doktora morao isključiti sa aparata – kaže Salkić.
Posljednjih godina živi na relaciji Kanada – BiH, a dosta putuje širom svijeta i upoznaje nove države i kulture.
– Calgary je moj drugi dom, kao i za oko 1.500 Bosanaca i Hercegovaca koji tamo žive. Mnogo je veći broj ljudi iz Srbije i Hrvatske koji tamo žive. Uz putovanja moja velika ljubav su motori. Kad sam tu u svom gradu Cazinu najsretnijim me čine male stvari poput vožnje motorima sa prijateljima iz djetinjstva ili kad se nađemo svi u Morgan pubu kod dobrog prijatelja Irnada Tahirovića – kaže na kraju Selvedin.
Stanovnici Cazina, ali i cijele Krajine oduševljeni su potezom Selvedina Salkića i njegova vila jedna je od glavnih priča u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
P.R.
