Dragi moji,
Uz izun reisu-l-uleme Husjen ef. Kavazovića pišem vam ovo pismo nizašto i ni za kog. Ništa mi ne dugujete i ništa vam nisam dužan osim ljubavi i poštovanja prema vašoj hodžinskoj misiji koju obnašate. Misiji koja mi je uvijek bila najdraža. Od rođenja pa do smrti moja duša je bila i ostala hodžinska. Možda to vama ništa ne znači, ali meni znači da vam to kažem i naglasim da me nostalgija muči za časnim mimberom i svetim mihrabom. Ali, kad vas petkom na džumi-namazu vidim i vašu hutbu slušam âh me mine i sreća me obujmi što vas imamo na braniku vjere i domovine. Možda vaša hutba ne pogodi uvijek moja očekivanja, ali uvijek imam na umu da nikad nije bilo teže biti hodža u Bosni kao što je to danas. Što god kažete i ne kažete nekome ste uvijek krivi.
No, zapamtite: ne postoji recept za uspjeh, ali postoji recept za neuspjeh, a to je da svim ljudima udovoljite, odnosno da vlastitu savjest iznevjerite. Jer, imajte uvijek na umu: časno je ime „hodža“ – živi dokaz vjere i morala. A sve što je časno, čisto je, a sve što je čisto sveto je, a sve što je sveto, nedodirljivo je, a sve što je nedodirljivo, zagonetno je i izazovno za nečasne da časno obeščaste. A čast je vaša čista savjest. Otkud ona dolazi? Iznutra ili izvana vaše hodžinske misije? Na početku ona vam se nudi od Muhammed Pjegambera: – Ulema, učeni ljudi u muslimana, su nasljednici Božjih vjerovjesnika. Kod nas u Bosni „ulema“ su hodže, ne kao nedodirljiva sveta elita, već kao dostupni hizmećari vjere, čuvari tradicije i stražari na prvoj liniji domovine.
Dakako, častan je taj vjerovjesnički miraz od Pejgambera, časniji od svih. Ali je i pretežak teret za onoga, koji nije spreman da ga preuzme u sebi, koji ne umije da ga nosi na sebi, koji ne zna kako ga treba savjesno i odgovorno dijeliti s drugima. Bosanske hodže su vojnici, časnici kojima se ne daju činovi, već im se uzima mjera vjernosti i predanosti misiji nasljednika Božjih vjerovjesnika, ali im se nameće i mjera lojalnosti i podobnosti svakoj vlasti, kako onoj koja ih jednokratno upotrebljava tako i onoj koja ih nejednako tretira. Vi ste, dragi moji, svjesno ili nesvjesno, uvijek između te dvije opcije: vjernosti i predanosti Bogu ili lojalnosti i podobnosti vlasti. Tu nema i ne može biti kompromisa osim ako se ne dogodi da se vjernost i predanost Bogu poklapa sa lojalnošću i podobnošću vlasti. Ali, to se rijetko kad događa osim u okolnostima da smo svi primorani da se branimo od dušmana. Bilo je tih momenta u našoj bosanskoj povijesti, ali su kratko trajali i brzo se zaboravljali.
Zato rekoh da je danas najteže biti hodža u Bosni. Vidite nemoral golim okom, ali o tome ne smijete progovoriti čistim jezikom; čujete laži prostim uhom, ali protiv toga ne možete reći istinu jasnu; osjećate da nešto ne štima, ali nemate snage da nepravdu ispravite. O vlasti, ma kakva da je, nije vam dopušteno govoriti osim ono i onoliko koliko je vlasti potrebno da se održi tako da nikome nizašto ne odgovara. Znam, vi niste izgubili osjećaj vjernosti i predanosti Bogu, ali jeste dobili strah od politike da vas okrivi za nelojalnost i nepodobnost kad vam vaša hodžinska savjest progovori.
No, upamtite, vi niste nikome nizašto krivi i nemate potrebe da se ikoga bojite osim Boga, ali jeste na meti svima, koji hoće da uvijek budete s njima po svaku cijenu, kao i onima koji ne mogu do vas doći zato što petkom svoje vrijeme provode u birtiji ili kafani. Oni koji vas vole dok kampanja traje, kupujući vam odijela i džubeta, ako pobjede na izborima, onda je to samo njihova zasluga, a ako izgube, onda ste im vi krivi zato što niste bili dovoljno aktivni u promociji njihove politike. A onima što vas ne vole zato što vas ovi previše “vole“, krivi ste zato što ste pristrani jer ih niste podržali u njihovoj sveopćoj borbi protiv ovih što su opet pobijedili iako su im svi govorili da im je konačno došao karaj.
I tako, dragi moji, u beskraju vaše hodžinske odgovorne misije u narodu i za narod vi se danas borite sami sa sobom i oko sebe da nađete pravi odgovor na izazove, koji su mnogo teži nego što su ikad bili. Volio bih da vam mogu ponuditi pravi odgovor na vaše hodžinske dileme, ali, ako mi dozvolite, ponuditi ću vam, iz osjećala ljubavi i poštovanja prema vašoj hodžinskoj misiju u našem narodu, nekoliko savjeta, koje ne morati usvojiti, ali ćete meni olakšati ako mi obećate da ćete na Sudnjem danu svjedočiti da sam vam ovo rekao:
(1) Budite uvijek svjesni vaše hodžinske misije u duši, u srcu i u umu, misije koju ste naslijedili od Pejgambera, jer to je prvi i osnovni uvjet za vaš uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu, a to je da znate i vjerujete da ste to što jeste – hodže. I sâm Poslanik Muhammed, a.s., je morao vjerovati za samoga sebe da je uistinu Božji Poslanik. Bez toga ne bi mu iman-vjera bila validna.
(2) Imajte uvijek na umu da ste vi počašćeni i privilegirani da u ime Boga i Njegovog Poslanika govorite ljudima sa časnog mjesta minbera. Zato svaku vašu riječ morate dobro izvagati tako da ona dopre do srca vjernika. Isto tako, svako vaše djelo Bog i narod mjeri posebnom vagom pa, stoga, ništa ne radite što nije u skladu s vjerom i moralom, niti odlazite tamo gdje vam nije mjesto. Nikad neću zaboraviti lekciju od jednog Bošnjaka, kojeg sam zatekao da peče rakiju, koji se uistinu zastidio, ali me upozorio da on to može, ali da bi on mene kaznio ako bih to isto ja učinio. Bošnjaci hoće da u svojim hodžama vide moralne i ispravne vodiče. U njihovoj svijesti hodžinski grijeh je prenosiv, kao zarazna bolest i zato ne smije ni da se pojavi ni da se širi.
(3) Vi niste izolirani monasi ni živi sveci, već časni hizmećari vjere i morala. Niste nužno najučevniji, ali jeste i morate biti najuzoritiji u vjeri i moralu. Čuvajte vaš i ugled vaše obitelji.
(4) Osluhnite bilo naroda da osjetite narodnu pamet i mudrost. Upamtite, u Bosni je uvijek prirodna pamet kod Bošnjaka, pamet koja se napajala sa čistog bosanskog vrela, bila korisnija nego vještačka pamet kod nekih intelektualca, koja se napajali sa tuđeg mutnog vrela lažne nauke o bosanskoj sudbini.
(5) Narod ima svoj strah, ali i nadu. Nastojte da im umanjujete strah, a uvećavate nadu! Objasnite im da onaj koji nema straha od Boga, imat će uvijek strah od života, kao i onaj koji nema nadu u Božji oprost, uvijek će biti u stanju beznađa!
(6) Narod danas ima strah ne samo od Korone, već i od bijede. Vaša dužnost je da s narodom dijelite sudbinu ma kakva ona bila. Vi niste ni grana, koju se može odsjeći, ni list, koji će sam od sebe otpasti, već ste vi čvrsto stablu u našem narodu, čije žile su duboko u zemlji od Kulina bana, Mehmeda Fatiha, Hasana Kafije Prušćaka pa sve do naših dana.
(7) Čuvajte amanet, čast i identitet Islamske zajednice! Njegujte bratstvo u vjeri i domovini! Budite hrabri da kažete istinu pa makar bila gorka! Nemojte biti zavidni jedni drugima! Uživajte u uspjehu svoga brata! Budite bratu od pomoći i u radosti i u žalosti! Jer Allah Svevišnji pomaže onome ko pomaže svome bratu!
(8) Nikad u Bosni nisu bila lahka vremena! Ali, ova današnja su posebno teška. Zato, dragi moji, budite budni i oprezni! Narod gleda u vas! I sluša vašu riječ! Nemojte narod iznevjeriti! Budite korektor nekorektnoj politici, jer politika za nas Bošnjake muslimane, nakon genocida, nije ni zabava ni usputna utakmica, već je politika za nas egzistencionalno pitanje, koje traži da nas predstavljaju najpametniji, najugledniji, najsposobniji, najpravedniji i najistinoljubiviji među nama!
(9) Ako vidite nemoral i nepravdu, ispravite to rukom, ako ne možete, onda jezikom, a ako ne možete ni jezikom, onda bar srcem prezirite! Ali, onda znajte da ste i vi i mi svi kao narod na najzadnjem stupnju vjere i morala!
(10) Neću vam reći za koga treba da glasate! Nemojte ni vi to govoriti narodu, ali im pričajte o poštenim i sposobnim osobinama onih koji hoće, mogu i znaju da čuvaju vjeru i moral od korupcije, da održe bosansku naciju na okupu i da spase bosansku državu od dušmana!
Drage moje bosanske hodže, hoću da znate da imate moju dušu, moje srce i moj um na raspolaganju za vašu časnu hodžinsku misiju. Nemojte da vas plaše! Neću se više nikad nizašto kandidirati u politici, ali hoću misliti našu bosansku sudbinu i hoću javno govoriti da me svi čuju i oni koji me vole i oni koji me ne vole! Neka vas Svemogući Allah čuva od belaja i svakog iskušenja, koje nismo u stanju pobijediti!
Allahu Svemogući, osnaži nas da Pejgamberov miraz vjerovjesništava uspješno nosimo i pronosimo Bosnom i cijelim svijetom!
Allahu Sveznajući, pouči nas da je hizmet vjeri i moralu najčasnija vrlina!
Allahu Milostivi, omili bosanskim hodžama njihovu časnu misiju na Tvoje zadovoljstvo i džennetsku nagradu!
Iskreno vaš,
Mustafa Cerić
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)
