Predviđanja ekonomskih stručnjaka, da će pandemija koronavirusa i povratak velikog broja bh. radnika iz zemalja Zapadne Evrope te znatno manji priliv novca koji dijaspora šalje porodicama, dovesti do nesagledivih ekonomskih posljedica u zemlji, su se, nažalost, i ostvarila. Svakom pa i najmanjem laiku za ekonomiju, dovoljno je vidjeti zatvorene dućane i male biznise u cijeloj zemlji i shvatiti da je ove godine zbog nedolaska dijaspore i “tanjih” doznaka bh. društvo pretrpjelo nesagledive posljedice.
Podaci Centralne banke BiH pokazuju da su u prvom kvartalu ove godine novčane doznake iznosile 637 miliona KM, što je za tri posto manje nego u istom periodu lani ili ako vam je lakše preko 19 miliona KM manje. Ovdje treba navesti da je pandemija počela početkom marta i da se ovaj gubitak može pripisati samo tom mjesecu.
U drugom kvartalu 2020. bilo je još gore, dijaspora je u BiH poslala 554 miliona maraka, što je, u poređenju s istim periodom prošle godine, manje za čak 201 milion maraka. To praktično znači da je, od aprila do kraja juna, građanima BiH od njihovih rođaka i prijatelja dnevno, u prosjeku, stizalo oko 2 miliona KM manje.
Nedolazak dijaspore u domovinu
Potom slijedi ljetna “šok-terapija” i nedolazak dijaspore u domovinu što će svakako napraviti daljnju dubiozu. O tome vam sigurno može reći svaki bh. trgovac, ugostitelj, taksista, frizer, stomatolog, ljekar, zlatar, automehaničar, zidar, vodoinstalater, stolar, arhitekta, klesar itd.
Podaci za treći i četvrti kvartal sigurno neće biti bolji i kada budu objavljeni na godišnjem nivou onda će se sigurno vidjeti da je svojevremeno bio u pravu popularni pjevač Halid Bešlić kada je ustvrdio „da bh. dijaspora svojim doznakama čuva socijalni mir u zemlji“.
Slon u staklarskoj radnji
Hoće li se država Bosna i Hercegovina nakon ovoga opametiti i promijeniti svoj odnos prema dijaspori teško je vjerovati, do sada je bh. politika imala na stotine prilika, ali uvijek je bio “ćorak”. Dobri poznavaoci situacije u dijaspori znaju da neki njeni zahtjevi (u prilogu teksta) i po dvije decenije „se kisele“ u nekim državnim ladicama. Doduše, u tim zahtjevima nećete naći burno reagovanje na biser vlasti koja je htjela oporezivati doznake bh. dijaspore koja ih šalje svojim najmilijim, on je novijeg datuma.
Da bi situacija bila još više otežana, svojim odlukama potrudili su se bh. političari koji su se svojim odnosom prema dijaspori tokom pandemije ponašali kao “Slon u staklarskoj radnji” i ponovo su pokazali da apsolutno nemaju razumijevanja za svoje državljane koji žive van granica domovine. Dovoljno je prisjetiti se “organizovanog” povratka bh. državljana iz evropskih zemalja, potom šatorskih karantina na granici, pa onda karantina u studentskom domu na Bjelavama. Tačku na “I” su stavili kažnjavanjem bh. građana pri povratku u zemlju a koji nisu imali validne bh. pasoše, naravno, granični policajci kazne su počeli pisati prije nego što su ovu mjeru objavili u medijima.
Naravno sav pobrojani odnos bh. vlasti spram “iseljenika” te činjenica, da se bh. dijaspora po prvi put i u isto vrijeme našla u similarnim problemima kao matica, sigurno će dovesti do toga da će “utanjiti” dotok novca iz dijaspore.
Bankomati
Osim političara ni javnost u domovini nema neko veliko mišljenje spram svoje dijaspore, dovoljno je iščitati komentare na društvenim mrežama i shvatiti koliko je “voljena” u domovini. Takav odnos političara i komentatora na društvenim mrežama daje pravo bh. dijaspori da ustvrdi da ih u domovini vide samo kao BANKOMATE.
Kako to promijeniti, vjerovatno onako kao što svi vide osim bh. političara. Znači uspostavom vladavine zakona, smanjenjem korupcije i dovođenjem stručnih i sposobnih, a uz to i nekorumpiranih kadrova na značajna mjesta u izvrsnoj i zakonodavnoj vlasti Bosne i Hercegovine.
Dok se to ne desi, odnos države i njene dijaspore i dalje će biti na “Status quo”.
Namik Alimajstorović /BHDINFODESK
Zahtjevi bh.dijaspore:
