Tuzlak Sead Bošnjić tri i po decenije radi na očuvanju bosanske tradicije, a ovaj sazlija i zanatlija od drveta pravi razne predmete, među kojima su i sazovi. Ekipu portala Klix.ba ugostio je u svojoj bosanskoj kući koja nosi lijepu tradicijsku priču.
Sead Bošnjić rođen je prije 62 godine u naselju Grabovica nadomak Tuzle, gdje provodi i svoje penzionerske dane. Ovaj sazlija i zanatlija u neposrednoj blizini kuće ima svoju radionicu u kojoj nastaju mnogi predmeti od drveta, poput kolijevki, sehara, maketa vjerskih objekata, ali i sazova.
Kako nam priča, prvi saz je pokušao napraviti u 15. godini, ali mu nije pošlo za rukom. Nedugo nakon toga pronašao je majstora u Srebreniku Hasiba Nurkanovića kod kojeg je dvije godine išao na obuku. Danas kaže da je izrada ovog instrumenta izuzetno komplikovana, posebno u dijelu koji podrazumijeva pravilno postavljanje žica.
“Prilikom izrade saza veoma je važno da se ne pretjera u dimenzijama. Naprimjer, violina i violončelo imaju svoje tri dimenzije, ali kod saza ljudi griješe jer ga naprave prevelikih dimenzija te on gubi svoju boju zvuka koja ide u smjeru kontrabasa. Također, vrat saza ne smije biti predebeo, ali ni pretanak, a ni žice ne smiju biti visoke”, kaže za Klix.ba Bošnjić koji godišnje u prosjeku izradi dva saza.
Ovaj tradicionalni instrument koji se koristi prilikom izvedbi sevdalinki Bošnjić uglavnom izrađuje od javora za koji kaže da je najmelodičnije drvo. Drvo trešnje nije u njegovoj sferi interesovanja zbog njegove tvrdoće, ali i činjenice da instrument za četiri godine može puknuti.
“Javor rebraš od kojeg pravim instrumente izuzetno je skup i veoma ga je teško pronaći. Saz je specifičan jer njegova izrada mora početi odmah nakon sječe, na sirovom drvetu, te se tanji na jedno 15 milimetara debljine. Potom se ostavlja te se nakon sušenja koje traje tri mjeseca ponovo skida pet milimetara sloja. To se radi godinu dok ne postignem sloj od pet milimetara”, pojašnjava nam Bošnjić.
Osim žica, Bošnjićevi sazovi su u potpunosti izrađeni od drveta, a kako nam otkriva, što je instrument tanji, njegov zvuk je sve intenzivniji i ljepši. Kada je riječ o cijenama, one se na našem području kreću od 200 do 300 eura po komadu, što je jeftinije u odnosu na ranije periode.
Do izrade ovog instrumenta Bošnjića je dovela ljubav upravo prema sevdalinci i zvuku koji proizvodi saz. Aktivan je član kluba sazlija “Avdo Vrabac” u Tuzli, a dosad je učestvovao na brojnim manifestacijama kao instrumentalna pratnja itrepretatorima sevdalinke.
“Saz nije lako svirati i naprimjer kada orkestar prati pjevača, greške kod violine i gitare se mogu pokriti drugim instrumetima, ali kod saza to nije moguće”, ističe Bošnjić.
Ljubav prema sevdalinci, sazu i očuvanju bosanske tradicije rezultirala je i kreiranjem kuće čardaklije. Cjelokupan objekt po izvornom izdanju oblikovao je Bošnjić sa svojom suprugom koja je također zaljubljenica u starobosansku kulturu, a svoj majstorski potpis je stavio i na kredenac, stepenice, čardak…
“Sve elemente sam sakupljao sa suprugom, a prvenstveno smo planirali u kući jednu sobu pretvoriti u prostoriju u bosanskom stilu, ali to ne bi bilo to. Na kraju smo donijeli odluku da to napravimo u ovom objektu koji je prava bosanska kućica, a ima i hamandžik, starinsku sećiju s tvrdim slamnatim jastucima, jambezima, drvenim podom i ćilimom. Tu je i sofra te vrata koja su napravljena od daske stare 80 godina”, ističe Bošnjić koji s prijateljima rado provodi vrijeme u čardakliji.
Ovaj istinski zaljubljenik u bosanske starine trenutno nema u planu dodatno obogaćivati ambijent kuće, ali će istinski raditi na promociji starobosanske kulture.
A. K./ Klix.ba
