Prije par dana kada sam ulazio u cetinjski hram kulture JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš” na polici na kojoj su uvjek istaknuta nova izdanja brojnih autora odma mi je privukla pažnju knjiga mog dragog sugrađanina Balše Vulevića ,,Noćna mljekara.” Uzeo sam je sa police i počeo i da listam i da čitam to me vratilo u moje bezbrižno djetinsjtvo i odrastanje moje generacije kada je knjiga bila lijep ali i skup dar. Dok sam je prelistavao primijetio sam sa koliko ljubavi, pažnje i posvećenosti je autor napisao pjesme za djecu. I uvjek su najljepši stihovi oni koji budu napisani za djecu. Dječja mašta pretočena kroz dvadeset osam pjesama vodi nas u imaginarni svijet najljepših dječjih emocija. Pisati poeziju za djecu je plemenita misija oslobađanja vedrine tih malih- velikih kako ih je nazivao Dragan Radulović. Djeca su uvjek motiv, pogotovu u vremenu kada je njihovo odrastanje skopčano sa poplavom internet-tehnike jer njihovo djetinjstvo (kao i nekada naše) je gotovo nemoguće zamisliti bez dječje rimovane poezije uz koju bi trebali da uživaju u svojoj bezbrižnoj mašti punoj igrarija. Sa svojim razdraganim osmjesima punim topline djeca će biti Balšina najbrojnija publika ali i največi ,,kritičari.” Kako je to Đorđije došao na svijet, ko je Đođo vilenjak, pjesma o džinu, mamina uspavanka, igranje sa tatom, cvijet, ljute tetke, pjesma o baki i tako redom. Iako su mali-veliki Balša Vulevič je na izuzetan način pretočio u ,,mali svijet malenih junaka” pisati poeziju za djecu je velika čast i obaveza to je spoje jer djeca najbolje u duši osjećaju od koga su prihvaćeni i čije su stekli povjerenje. U pjesmama književnik opisuje maleni dječji svijet, odrastanje malenog Đorđija sa tetkama, letećim vjevericama, dekom, bakom, mamom.
Ispunjne maštom samog autora sve pjesme posvećene i napisane za djecu nose lijepu notu odrastanja i dok ih čitamo redom prosto na trenutak i sami odlutamo ili se i sami vratimo stazama djetinjstva ipak su one najtrajnije i najviše ih pamtimo. Ne možemo ostati ravnodušni čitajući ovu lijepu, razigranu, luckastu, i maštovitu knjigu. Kroz svoju prizmu vječiti ,,dječak ” Balša Vulević je očima malenog junaka istkao svijet pun čudesnih rima, boja i snova. Djeca i odrasli će voljeti ove pjesme čim shvate da ima rime. A rima je tako važna. Jedan od najvažnijih aspekata zvučnosti pjesme. Ali ne ona usiljena, već prirodna i lako pamtljiva. Djeca vole rimu jer pojačava ritam i maštu. A ritam kao i sama mašta je dio dječje svakodnevice i svuda je oko njih. Za mnoge je dječja književnost skup tekstova koji u prvom redu služe zabavi, dok je drugi smatraju skupom tekstova koja ima naglašenu obrazovnu ulogu takvom je i ja lično smatram. Naći ćemo stihove nad kojima se djeca mogu zamisliti i razumjeti ih – o vječnim ritmovima kojima je bogato njihovo odrastanje. Sve pjesme ove zbirke odišu toplinom, ritam im je i rimovanje nenametljivo i u njima je prisutna blaga humana komponenta bez koje i nema autentične dečje poezije. Izbjegnuta je savremena (internet) era zbog čega ova dječja poezija ima posebnu ljepotu. Balšin alter-ego njegovo drugo ja se pojavljuje kao sjećanje na bezbrižno djetinjsvo mnogobrojnih bosonogih cetinjskih dječaka koji su trčali (jurcali) Njegoševom ulicom na ljetnjoj kiši. A tu je i sjećanja na Rada đinđulicu ,,heroja” našeg djetinjstva. Nastavlja se lijepa tradicija da pjesnici sa Cetinja uvjek na poseban način doprinose crnogorskoj kulturnoj sceni. Balša Vulević je uspio da ,,Noćnom mljekarom” izmami brojne osmjehe kako roditelja tako i djece. Ova će knjiga biti neizostavno štivo mnogih kučnih biblioteka u kojima će se naći. Knjigu su bogato ilustrovala upravo djeca što joj daje posebno lijepu estetku notu. I baš kao što su naše djetinjstvo obilježili Dragan Radulović, Milenko Ratković, Dušan Đurišić i mnogi drugi, tako će i mlađe generacije odrastati uz ovako vrijedne i dragocjene knjige. Iako je prva vezana za dječju poeziju želio bih da sam autor nastavi da maštoviti dječji svijet snagom svoga pera i dalje pretače u neke od najljepših pjesama istkanih snagom dječjij razigranih životnih slikovnica. A slike iz djetinjstva ostaju nam kao vjećita tema i inspiracija.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
